Premda urađen po uzoru na europski zakon i uz pomoć europskih stručnjaka Zakon o javnim nabavkama iz 2004. godine nije zaustavio favoriziranje samo određenih ponuđača, greške u proceduri i korupciju u dodjeli ugovora u nabavkama roba, usluga i radova u Bosni i Hercegovini (BiH).
Na kocki je najmanje 1,2 milijarde KM novca poreskih obveznika koliko godišnje potroše javne ustanove u BiH.
Revizijom poslovanja 23 najviša organa u Federaciji BiH – Vlade, ministarstava i parlamenta – u svim izuzev sedam institucija utvrđeno je kršenje Zakona koji je trebao osigurati racionalan utrošak javnih sredstava. Na temelju odabranih uzoraka nabavki, revizori Republike Srpske (RS) su utvrdili kršenje Zakona u tri od 18 najviših organa RS.
Uopšteno gledano, ministarstva tenderske uslove formulišu ili previše detaljno ili previše neodređeno zbog čega ponuđači nisu u mogućnosti pripremiti ponudu na konkurentskoj osnovi. ‘Tačno se zna već unaprijed šta napisati u tenderu da bi neko od odabranih prošao’, kaže Ibrahim Okanović, glavni revizor FBiH.
Primjera radi, zvaničnici Ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno oslobodilačkog rata FBiH su prekršili Zakon jer su u javnom pozivu za nabavku vozila u vrijednosti od 68.000 naveli tačan tip željenog vozila marke AUDI.
Ministarstva često ne objavljuju obavještenja o dodjeli ugovora, niti čekaju da protekne 15 dana od datuma objave rezultata tendera prije nego što potpišu ugovore, što je uslov da se osigura ravnopravnost natjecanje i mogućnost žalbe. Ne vode se zapisnici sa otvaranja ponuda i bodovanja učesnika, što je preduslov za transparentnost procesa.
Neke od zloupotreba koje su revizori pronašli bi bile naprosto smiješne da nije ogroman novac u pitanju.
Ministarstvo financija FBiH je dan prije potpisivanja ugovora izdalo narudžbenicu za nabavku putničkog vozila u vrijednosti od 103.650 KM od preduzeća Jelić Auto iz Mostara. Suprotno zakonu, ugovor je potpisan prije isteka roka od 15 dana, a nije objavljeno ni obavještenje o dodjeli ugovora. Vozilo je isporučeno dva i pol mjeseca poslije izvršenog plaćanja, premda je rok isporuke bio tri dana od uplate ukupnog iznosa. Treba imati u vidu da je kratak rok isporuke bio i jedan od glavnih razloga zbog kojeg je tender uopšte dodijeljen mostarskoj firmi.
Bivša ministrica financija RS Svetlana Cenić kaže da je to uobičajeni načinu da se izigra zakonska procedura. ‘Dobavljač koji je favoriziran dobije uputu da nabavi vozilo. I onda u tenderu stave da isporuka ‘odmah’ nosi određeni broj bodova’, kaže Cenić.
Nakon što je Ministarstvo pravde RS izabralo najpovoljnijeg dobavljača za nabavku mesnih proizvoda za Kazneno popravni zavod u Istočnom Sarajevu, zaključen je aneks ugovora zbog povećanja cijena sa kojima taj dobavljač ne bi bio konkurentan.
Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH u tenderskoj dokumentaciji za nabavku nafte nije jasno definiralo na koji način će se dokazivati povećanje cijene goriva. U 2006. godini Ministarstvo je na gorivo potrošilo 283.000 KM, ali revizori ne mogu odrediti da li su dobavljači zakinuli državu.
Službenici ministarstva prostornog uređenja FBiH su jedva sačekali sedam dana od dodjele tendera prije nego što su potpisali ugovor sa kompanijom ‘Agermeier Ingenieure GmbH’ čime su prekršili Zakon. Njemačka kompanija je za 1,3 miliona eura preuzela posao izrade digitalnog orto-foto prostora FBiH i zatražila da joj se uplati avans u iznosu od 20 posto vrijednosti ugovora.
Dvije firme su podnijele prigovor na izbor ponuđača, ali ih je Ministarstvo već naredni dan odbilo. Jedan od ponuđača se žalio Uredu za razmatranje žalbi BiH koje je obavijestilo Ministarstvo da moraju odmah obustaviti postupak. Međutim, ugovor je već potpisan, a veći dio avansa je plaćen njemačkoj kompaniji.
Revizori su preporučili da istražitelji pregledaju kompletnu dokumentaciju vezanu za dodjelu ugovora i plaćanje ovog tendera.
Koliko je situacija doista loša?
Premda je uvođenje Zakona pomoglo da se smanji traćenje novca i korupcija, problem je u tome da se nije otišlo dovoljno daleko.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pregledali tendersku dokumentaciju, revizorske izvještaje, ugovore i sudsku evidenciju iz cijele države i otkrili niz kritičnih tačaka:
- Tenderske komisije su često podložne utjecajima i favoriziraju pojedine dobavljače.
- Zanemaruju se zakonske odredbe po kojima samo firme koje nisu u sukobu sa zakonom i redovno plaćaju poreze imaju pravo da posluju sa državom.
- Firme koje smatraju da su oštećene prilikom natjecanja, nemaju drugog načina da dobiju obeštećenje već da pokrenu upravni postupak na sudu, što dugo traje.
- Firme koje su radove obavile nekvalitetno ili ih čak i nisu dovele do kraja ne samo da rijetko bivaju kažnjene, nego im se dopušta da ponovo učestvuju na tenderima.
- Nadležni se često opredjeljuju za najjeftinije ponude, ali onda ne vode računa o broju i sadržaju aneksa na ugovor kojima dobavljači povećavaju osnovnu cijenu.
Šefik Bahtić, predsjednik Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamenta BiH kaže da je postojeći zakon slab, posebno po pitanju kažnjavanja prekršitelja, te da postoji previše načina da se odredbe ovog zakona izigraju kako bi se izabrao privilegovani dobavljač. Slično misli i Lazar Prodanović, član Komisije iz RS-a.
‘Trenutno postoje snažne mogućnosti zloupotreba, čak i kada se provede procedura na osnovu Zakona o javnim nabavkama’, kaže Prodanović.
Problemi su se javili ubrzo po usvajanju Zakona. Uspostavljene su dvije agencije zadužene za provedbu Zakona i razmatranje žalbi, međutim politička neslaganja parlamentaraca oko izbora kadrova dovela su do toga da agencije ne profunkcionišu do dvije godine kasnije.
Izvještaj o funkcionisanju Zakona o javnim nabavkama koji je Europska Unija objavila ljetos navodi nedostatke koji postoje u obje ove agencije, između ostali nestručan kadar i neefikasnost. Zatražena je ‘hitna akcija nadležnih’ na ispravljanju nedostataka.
Ali, vlasti nisu pokazale dovoljno sluha.
Primjera radi, Amir Pilav, direktor Ureda za žalbe BiH kaže da još uvijek rade bez pravilnika o unutrašnjoj organizaciji.
‘Po zakonu, mi ga napravimo i pošaljemo Vijeću ministara BiH na odobrenje. No, prije nego što se pošalje Vijeću Ministara, taj pravilnik treba da odobre Ministarstvo finansija i trezora, Ured za zakonodavstvo i Ministarstvo pravde. Oni moraju dati svoja mišljenja. To smo i uradili još davno, no problem je nastao kada je Ministarstvo pravde zatražilo da u pravilniku stoji da prvog čovjeka Ureda za žalbe treba imenovati i razrješavati Vijeće Ministara BiH’, rekao je Pilav.
Prodanović kaže da postoji rješenje. Vijeće bi trebalo da po nacionalnom ključu imenuje direktora i dva zamjenika. Bahtić se slaže. Na pitanje da li to znači da će političari moći da utječu na odluke ureda, Bahtić kaže: ‘Pa da, moguće je, može se politički utjecati na odluke.’
Već 18 mjeseci Parlamentarna skupština BiH nije donijela odluku o usvajanju amandmana na Zakon o javnim nabavkama. Parlamentarci za kašnjenje krive SNSD.
Prodanović na to odgovara: ‘Što se tiče SNSD-a, zakon nije dobio podršku. Mi smatramo da je BiH potreban novi zakon.’
Većina promjena koje ova stranka zahtijeva su političke prirode. Jedna od njih predviđa mogućnost da se javni tenderi objavljuju i u entitetskim službenim glasnicima, a ne samo u Službenom glasniku BiH.
Frustriran nemogućnošću postizanja dogovora oko promjena u Zakonu, Predstavnički dom Parlamenta BiH donio je zaključak da Vijeće ministara BiH u roku od 90 dana sačini novi prijedlog Zakona o javnim nabavkama.
