Ćopić je optužen da je od kraja 2008. do polovine 2011. godine zarađeni novac u kriminalu ubacio u platni promet RS-a. Tim novcem je kupljena Fabrika šećera u Bijeljini. U ovom slučaju optuženi su i Drago Nižol, direktor i pilot Ćopićeve firme Avio Rent iz Banje Luke, i Ljubo Mrđen, direktor banjalučkog Agrocoopa. Mrđen je priznao krivicu i osuđen je na šest mjeseci zatvora.
Prema optužnici, vlasnik novca je Darko Šarić koji je i u Srbiji optužen kao vođa i organizator velike balkanske narkomreže. Negovi poslovi su bili razgranati do Južne Amerike. Šarić je od 2009. godine u bijegu, a srbijansko pravosuđe vodi proces protiv članova njegove organizacije.
Ćopić se u jednom od razgovora koje je prisluškivala policija u Srbiji 2009. godine dogovara sa Duškom Šarićem, bratom Darka Šarića, da idu na jednu sahranu u Zlatibor.
Specijalni tužilac Slobodan Ćelić je naveo da ovaj snimak pokazuje kako Ćopić veoma dobro poznaje Darka Šarića. U jednom trenutku Ćopić obavještava Duška da je samo za njega i Darka Šarića rezervisan separe u restoranu.
Tužilaštvo je pustilo i snimak razgovora između Ćopića i crnogorskog biznismena Nua Stanaja, brata Antuna Stanaja koji je prošle godine osuđen na 6,5 godina zatvora zbog šverca cigaretama. Braća Stanaj su dugogodišnji Ćopićevi prijatelji i poslovni partneri sa kojima je učstvovao u privatizaciji preduzeća u Srbiji.
Tokom ovog razgovora Nuo Stanaj se žali da nema novaca, da mu banke ne žele dati nove kredite, a da mu ističu rokovi za plaćanje rata i da bi računi njegovih firmi mogli biti blokirani. Ćopić mu govori da je trenutno i sam u teškoj finansijskoj situaciji, ali da je siguran da će mu Šarić sve isplatiti. Ćopić mu objašnjava da Andrija Krlović usporava cijeli proces jer mrzi i njega i Stanaja.
Andrija Krlović je bivši policajac i advokat Darka Šarića, uhapšen u Srbiji u martu 2010. godine i, također, optužen za učestvovanje u pranju Šarićevog novca.
Tužilaštvo je u nastavku jučerašnjeg suđenja pustilo i dio Ćopićevih telefonskih razgovora snimljenih 2011. godine u BiH, po nalogu Okružnog suda u Banjoj Luci.
Prvi razgovori su prisluškivani 14. aprila 2011. godine, na dan kada su u Srbiji uhapšeni direktori Ćopićevih firmi iz Srbije i njegovi najbliži saradnici.
Osoba čiji identitet Tužilaštvo nije utvrdilo je to jutro obavijestila Ćopića da je policija u Somboru u Srbiji privela Milivoja Pavlovića, generalnog direktora Agrokopa Novi Sad, Radislava Cmiljanića, direktora preduzeća Stanišić, Pavla Čolakova, direktora firme Agrostan plus i Daru Pilipović, direktoricu Megatabaka, te da je i protiv Ćopića podignuta krivična prijava. Osim njih je uhapšena i Zlatka Mrdak, službenica u Službi za katastar u Somboru.
Ćopić i njegovi saradnici su osumnjičeni da su uz pomoć radnice katastra izvršili protivpravni prenos vlasništva zemljišta preduzeća Stanišić, na kojem je već bila upisana zabrana otuđenja i raspolaganja.
Ćopića i njegove saradnike u BiH i Srbiji je, kako je naveo specijalni tužilac, u tom trenutku uhvatila panika.
Ćopić je taj i sljedeći dan obavio desetine telefonskih poziva sa prijateljem Mišom Dobrićem, izvršnim direktorom Pinka, Dragom Nižolom i drugim osobama iz Srbije koje ni Tužilaštvo ni policija nisu mogli identifikovati. Pokušavao je saznati što više o hapšenju svojih saradnika.
Ujedno je u ovim razgovorima pokušavao sazanti zašto vlasti nisu upisale dionice Fabrike šećera Bijeljina u vlasništvo Agrocoopa Banja Luka. O tome je razgovarao sa Ferom Moralićem, bratom hrvatskog biznismena Envera Moralića koji je, prema navodima iz optužnice, u ovu fabriku uložio preko šest miliona eura.
O hapšenjima njegovih saradnika u Srbiji razgovarao je i sa Ljubišom Buhom Ćumetom, prvim svjedokom i saradnikom u predmetu koji se vodi protiv članova beogradskog podzemlja za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Ćume je u Bijeloj knjizi, specijalnom izvještaju srbijanske policije iz 2001. godine, bio opisan kao vođa Surčinskog klana, jedne od najjačih srbijanskih kriminalnih grupa prije Đinđičevog ubistva.
U posljednjem telefonskom razgovoru koji je preslušan na ovom ročištu Ćopić je razgovarao sa još jednim bivšim pripadnikom Surčinskog klana – Milanom Narančićem Limunom. Njih dvojica, također, komentarišu hapšenja u Srbiji. U jednom trenutku čak govore i da su svjesni da im se telefoni prisluškuju i žale se na tešku finansijsku situaciju u kojoj su se našli.
I Narančić je 2001. godine u Bijeloj knjizi opisan kao visokopozicionirani pripadnik Surčinskog klana.
Suđenje će biti nastavljeno sutra, 30. marta. Tužilaštvo je najavilo da će pustiti preostale telefonske razgovore iz 2011. godine.
