Vlada Republike Srpske (RS) je 2010. godine najavila izgradnju hidroelektrana na Gornjoj Drini kao projekat od javnog interesa koji će povećati domaću proizvodnju struje.
Godine su donijele drugačiju stvarnost.
Osnovano je koncesiono preduzeće „HES Gornja Drina“ u Foči, ali ga vlast nije obavezala ni da snabdijeva domaće tržište ni da zadovolji javne potrebe, već mu je dala slobodu za sticanje profita. Dala mu je koncesiju na 50 godina za izgradnju i korištenje hidroelektrana: „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“ koje bi, prema projekcijama, godišnje mogle proizvoditi vrijednosti 110 miliona KM struje.
Većinski vlasnik je „Elektroprivreda Srbije“ (EPS) iz Beograda, a manji dio drži „Elektroprivreda Republike Srpske“ (ERS) iz Trebinja iako nije tako bilo od početka.
Do toga je doveo komplikovan put osnivanja i preuzimanja osnivačkih udjela u koncesionim preduzećima na kojem su se nejasne računice plaćale novcem javnog preduzeća.
Prvobitni većinski vlasnik „Hidroelektrane na Drini“ iz Višegrada povukao se iz projekta na zahtjev Vlade RS-a nedugo nakon što je osnovano koncesiono preduzeće koje je kasnije preraslo u „HES Gornja Drina“. Svoj udio su prodali „Elektroprivredi Republike Srpske“ za 10,2 miliona KM, sa rokom isplate do 2034. godine što, prema njihovim knjigama, nije ni polovina novca koji su uložili.
Do 2026. godine isplaćena je trećina iznosa.
Dokumenti u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju da je EPS za realizaciju ovog projekta izabran bez javnog poziva.
EPS je preuzeo većinsko vlasništvo u koncesionom preduzeću „HES Gornja Drina“, uplativši osnivački kapital 44,5 miliona KM.
Izgradnja hidroelektrana na Gornjoj Drini godinama tapka u mjestu. Prema dokumentaciji, za realizaciju je potrebno više od 861,5 miliona KM, uglavnom iz kredita kojih nema.
Ulog koji se ne priznaje u cijelosti
U julu 2010. godine Vlada RS-a sa Miloradom Dodikom na čelu donijela je zaključak da je od javnog interesa prioritetna izgradnja projekta „Gornja Drina“ – sistema tri hidroelektrane kod Foče koje bi povećale proizvodnju struje u ovom entitetu za oko 9%.
Koncesija za prvu hidroelektranu „Buk Bijela“ dodijeljena je u junu 2016. na 50 godina konzorciju javnih preduzeća − ERS-u i njegovom zavisnom preduzeću „Hidroelektrane na Drini“ iz Višegrada. Prema ugovoru, trebali su je izgraditi do juna 2022. godine.
Investicija je procijenjena na 382,4 miliona KM i bila bi većim dijelom finansirana kreditima. Ugovor je predvidio mogućnost da se koncesiono pravo prenese na finansijera, uz odobrenje Vlade RS-a i saglasnost Komisije za koncesije RS-a.
Za koncesiono pravo je plaćena naknada 764.816 KM te još milion KM za osnivanje koncesionog preduzeća Hidroelektrana „Buk Bijela“ u Foči.
Višegradsko preduzeće je platilo 80 posto iznosa, ostatak ERS pa su u tom omjeru i podijelili vlasništvo nad novim preduzećem.
Već u martu 2019. godine uslijedile su promjene. Direktor „Hidroelektrane na Drini“ Nedeljko Perišić obavijestio je prisutne na Skupštini akcionara da se preduzeće povlači iz projekta, a udio u koncesionom preduzeću prodaje ERS-u za 800.000 KM. Rekao je da su Vlada RS-a i ERS odlučili posao nastaviti sa „Elektroprivredom Srbije“ kao strateškim partnerom.
Pojedinim akcionarima nije odgovarala prodaja po toj cijeni. Prema knjigovodstvenoj evidenciji, do kraja 2018. u projekat je uloženo 24,2 miliona KM u istraživačke i druge pripremne radove, eksproprijaciju, tehničku dokumentaciju i druge troškove.
„Je li precizirano na neki način da li će se i to vratiti Zavisnom preduzeću ‘Hidroelektrane na Drini’ a. d. Višegrad? Ako hoće, u kojem periodu i na koji način“, pitao je Goran Klincov, predstavnik banjalučkog investicionog fonda „Kristal invest“.
Direktor Perišić je odgovorio da je na prodaji samo osnivački udio u koncesionom preduzeću, a da će sa ERS-om naknadno razgovarati o nadoknadi ostalih troškova. „Projekti, objekti, upravna zgrada u Foči nije prebačena na koncesiono preduzeće“, rekao je Perišić.
Nezadovoljstvo akcionara nije zaustavilo prodaju jer je Vlada RS-a bila odlučna u svojim planovima.
U aprilu 2019. je zaključen ugovor na osnovu kojeg su „Hidroelektrane na Drini“ prodale suvlasništvo u koncesionom preduzeću po najavljenoj cijeni, a ERS se obavezao platiti i ostale troškove nakon nezavisne procjene te vrijednosti.
Ta procjena je bila novi udarac za višegradsko preduzeće. Revizorska kuća „Deloitte“ iz Banje Luke je u maju 2019. utvrdila da je vrijednost ulaganja 16 umjesto knjiženih 24,2 milion KM. Zaključili su da je dio dokumentacije zastario ili neadekvatan jer je iz vremena prije rata dok je Bosna i Hercegovina planirala hidroelektranu drugačijeg tehničkog rješenja ili zato što nema dokaza o nastalim troškovima.
Zbog toga su u „Hidroelektranama na Drini“ morali korigovati podatke u knjigovodstvu, što je rezultiralo negativnim poslovnim rezultatom koji je utjecao na isplatu dividende akcionarima. Nakon toga je nastavljeno obezvređivanje ulaganja.
Dvije godine poslije, u martu 2021. napravljen je ugovor prema kojem će ERS platiti zavisnom preduzeću 9,4 miliona KM priznatih troškova: odmah 611.853 KM za koncesionu naknadu te 8,8 miliona KM za troškove eksproprijacije nekretnina u deset godišnjih rata. Prva rata od 876.212 KM uplaćena je u februaru 2025, druga u februaru 2026. dok će ostalih osam biti isplaćene do 2034. godine.
Direktor Perišić nije pristao razgovarati sa novinarima CIN-a o ovoj temi. „Ne bismo iznosili mišljenje o iznosu obezvređenja niti dovodili u pitanje stručnost osoba zaduženih za ovaj posao“, naveo je u dopisu. Dostavio je kopije ugovora i naveo da isplata preostalog priznatog ulaganja „Hidroelektrane na Drini“ još nije ugovorena te da su rok i dinamika isplate „stvar poslovne politike“ između njihovog preduzeća i ERS-a.
Vlada RS-a je tokom 2019. godine donijela dvije odluke koje su teško opteretile poslovanje preduzeća „Hidroelektrane na Drini“ iz Višegrada čiji je većinski vlasnik. Prvom su izašli iz projekta izgradnje hidroelektrana na Drini bez adekvatnog obeštećenja za uloženi novac, a potom kupili koncesiono preduzeće Hidroelektrana „Bistrica“ iz Foče za 20,7 miliona KM.
Riječ je o preduzeću sa osnivačkim kapitalom od 10,2 miliona KM koje je poslovalo sa gubitkom. Tako su preuzeli koncesione ugovore za izgradnju tri hidroelektrane na rijeci Bistrici i jednu na Janjini čiji su ugovoreni rokovi istekli bez izgrađenog objekta.
Dogovor na srpskom, arbitraža na engleskom
Kada je ostao sam u poslu izgradnje tri hidroelektrane, ERS je nastavio raditi na objedinjavanju projekta „Gornja Drina“.
U februaru 2019. godine dobio je koncesiona prava za izgradnju hidroelektrana „Foča“ i „Paunci“ koja je platio 2,3 miliona KM. I u ovim ugovorima je navedena mogućnost prenosa koncesionih prava na finansijera, uz odobrenje Vlade RS-a.
Izgradnja je bila predviđena do 2025, a korištenje hidroelektrana do februara 2069. godine. Cijeli projekat je procijenjen na oko pola milijarde maraka.
Izgradnja sve tri hidroelektrane potom je objedinjena kroz jedno koncesiono preduzeće koje je nastavilo poslovati pod imenom „Hidroelektroenergetski sistem (HES) Gornja Drina“ d.o.o. Foča.
Osnivački udio ERS-a u ovom koncesionom preduzeću iznosi 42,7 miliona KM. Osim novčane uplate od 5,7 miliona KM, u osnivački kapital su unijeli i poslovnu zgradu u Foči, vrijednu oko 684 hiljade KM, te nematerijalna ulaganja među kojima su tehnička dokumentacija i koncesiona prava, vrijednosti 36,3 miliona KM.
Sredinom 2020. „Elektroprivreda Srbije“ je u koncesiono preduzeće ušla bez javnog poziva. Uplativši 44,5 miliona KM u osnivački kapital, preuzela je 51 posto vlasništva u „HES Gornja Drina“.
Elektroprivrede iz RS-a i Srbije su ugovorile da „društvo će obavljati registrovane djelatnosti isključivo radi sticanja dobiti“ i „neće biti u obavezi da zadovoljava javne potrebe“. Utvrdile su da je vlasnička struktura fiksna, ali se udjeli mogu prenijeti i trećim licima nakon puštanja elektrana u rad te da se koncesiona prava mogu založiti kod finansijera, uz odobrenje Vlade RS-a i saglasnost Komisije za koncesije RS-a.
Ugovoreno je da će dobit dijeliti najmanje jednom godišnje, a eventualne sporove rješavati arbitražom pred Međunarodnom trgovinskom komorom u Beču.
Polaganje kamena temeljca u maju 2021. trebalo je ozvaničiti početak gradnje prve u nizu hidroelektrana „Buk Bijela“. Tadašnja premijerka Srbije Ana Brnabić je rekla da je riječ o projektu koji otvara mnoga vrata i mnoge opcije. „Ja se nadam da je ovo jedan novi početak u odnosima, ne samo RS-a i Srbije nego u regionu.“
Tadašnji premijer RS-a Radovan Višković je najavio zajedničku investiciju od oko 440 miliona KM, što je oko 47 miliona KM više od dogovoreneg iznosa u koncesionom ugovoru.
„Budite sigurni i upamtite ovaj dan da je ovo istorija“, rekao je Višković.
U Elektroprivredi RS-a ignorišu dopise CIN-a za razgovor, dok su iz EPS-a dopisom odgovorili da ne planiraju ni na koga prenositi svoj udio te da je projekat još u postupku pripreme – i dalje bez ugovorenih kredita i bez utvrđene vrijednosti ulaganja.
Učesnici posla ne žele govoriti o ovoj investiciji iako su je predstavljali kao veliki uspjeh vlasti, a detalje nemaju ni u Narodnoj skupštini RS-a.
Poslanik Partije demokratskog progresa Bojan Kresojević je kritičan prema Savezu nezavisnih socijaldemokrata i njihovim koalicionim partnerima čiji kadrovi vode ovaj projekat i slične njemu.
„Ako to rade na ispravan način, trebali bi biti ponosni. Onda bi u Narodnoj skupštini oni želeli i nametali to kao temu dnevnog reda jer bi to bio način da povećaju svoj politički rejting, ali, očigledno, da je realnost malo drugačija“, rekao je Kresojević za CIN.
Iako su, prema koncesionim ugovorima, hidroelektrane već trebale biti izgrađene, gradnja nije ni počela.
Aneksi iz 2025. produžili su rokove, ali resorno Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a odbija dati dokumente o tome, a zahtjeve za razgovore ignoriše.
Damjan Ožegović iz „Transparency International Bosne i Hercegovine“ upozorava da je takva netransparentnost neprihvatljiva jer brojni primjeri pokazuju da su pojedinci dobijali koncesije za simboličnu naknadu, a potom ih preprodavali za milionske iznose bez ikakve koristi za društvo.
„Svi moramo da znamo ko to kopa naše rude, ko pretvara rijeke u male hidrocentrale i ko uništava životnu sredinu, a šta imamo od toga“, kaže Ožegović.
Primjedbe na ovaj projekat imaju i ekološka udruženja koja tvrde da će izgradnja hidroelektrana na Gornjoj Drini negativno utjecati na životnu sredinu, između ostalog, i zbog akumulacijskih jezera koja će potopiti to područje pa na sudu osporavaju dozvole za gradnju.Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu iz Banje Luke kaže da je izgradnja nemoguća bez negativnog utjecaja na klimu i životinjski svijet, ali i turizam tog kraja. Akumulacija bi ugrozila mladicu, endemsku vrstu ribe, a uzgoj u ribogojilištima i poribljavanje, smatra on, nije prihvatljivo rješenje.
„Naši pokazatelji nam govore da mi takav objekat takvog tipa uopšte nemamo u našoj zemlji, a sa druge strane, to jako utiče na genetički materijal vrste.“
I predstavnici vlasti na državnom nivou imaju primjedbe na ovaj projekat jer Drinu smatraju državnom imovinom pa samim tim entitetska vlada nema nadležnost za dodjelu koncesije na tom području.
Ustavni sud BiH je naložio Komisiji za koncesije BiH da riješi sporna pitanja, ali se to još nije dogodilo.
Bosna i Hercegovina i Crna Gora su još sedamdesetih godina planirale izgradnju hidroelektrane „Buk Bijela – visoka“ u Foči. Radilo se na eksproprijaciji zemljišta i izradi dokumentacije kad su nastali problemi zbog mogućeg negativnog utjecaja na rijeku Taru. Crna Gora se poslije povukla iz projekta.
Nakon rata u BiH „Elektroprivreda Republike Srpske“ propituje mogućnosti izgradnje hidroelektrane na nešto nižoj koti nadmorske visine što bi, navodno, spriječilo negativan utjecaj na ekologiju u Crnoj Gori. Vlada RS-a 2010. odlučuje da je izgradnja četiri hidroelektrane na Gornjoj Drini od javnog interesa. Koncesija nije data samo za četvrtu – hidroelektranu „Sutjeska“.
