Sudbina prodavaonica, salona, magacina i ostalih nekretnina koje su u vlasništvu firmi na teritorijama Srbije i Bosne i Hercegovine (BiH) nije riješena ni deceniju nakon potpisivanja Sporazuma o sukcesiji. Tim dokumentom su se države obavezale da će svu imovinu vratiti vlasnicima.

Ovaj sporazum, potpisan u Beču 2001. godine, predviđa da će imovina drugih država biti priznata, zaštićena i vraćena u prvobitno stanje u kojem je bila  31. decembra 1990. godine, bez obzira na nacionalnost, državljanstvo i boravište vlasnika.

Ipak, za vrijeme važenja Sporazuma imovina pojedinih firmi je preprodavana, nezakonito prisvojena i skrivana od stvarnih vlasnika.

Prema istraživanju novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Beograda i Sarajeva (CINS/CIN), više od 50 bh. firmi potražuje imovinu koja se nalazi u Srbiji, dok 38 srpskih  preduzeća traži imovinu koja je u BiH. Između ostalih, na listi bh. preduzeća su: Hepok, Agrokomerc, Borac Travnik, Kožarsko-tekstilni kombinat (KTK) Visoko, kao i srpske firme Tehnopromet i Autotehna-Avis.

Radnici preuzeli imovinu

Prema podacima do kojih su novinari došli, oko 200 objekata koji se nalaze u Srbiji i čija je vrijednost preko 50 miliona eura još uvijek nije vraćeno vlasnicima iz BiH. Među njima su i poslovni prostori Agrokomerca iz Velike Kladuše i Hepoka iz Mostara. Prema tvrdnji sagovornika CIN/CINS-a, radnici ovih dviju firmi koji su radili u objektima u Beogradu pokušali su riješiti problem na svoj način – formiranjem novih preduzeća.

Radnici Agrokomerca su novo preduzeće Agrokomerc v.k.l. Beograd formirali 1995. godine i pokrenuli proceduru uknjižavanja imovine koja je na beogradskoj adresi kao vlasništvo tog novoformiranog preduzeća.

Direktorica Agrokomerca u Beogradu, Jasmina Stojanović kaže da se imovina treba ravnomjerno podijeli. „Ne može da bude sve njihovo. Radnici su ulagali u imovinu Agrokomerca u Srbiji.“ Ukoliko bude morala, kaže, rješenje problema potražit će pred Europskim sudom za ljudska prava.

U Agenciji za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) smatraju da novoformirano preduzeće ne može uknjižiti imovinu jer ju je Agrokomerc iz Velike Kladuše stekao prije 30 godina. Zbog toga su pokrenuli spor pred nadležnim institucijama u Beogradu.

Prema riječima advokata Marinka Šakana kojeg je Agencija za privatizaciju Federacije BiH angažovala na nekoliko predmeta, i radnici Hepoka su na imovini ove firme u Beogradu osnovali novo preduzeće. Međutim, nova firma je otišla u stečaj, nakon čega je stečajni upravnik prodao imovinu.

Šakan objašnjava da Srbija nije smjela dopustiti prodaju imovine kroz stečaj, budući da je imovina firme Hepok u Srbiji predmet Sporazuma o sukcesiji. Zbog toga su pokrenuli sudski spor kojim pokušavaju vratiti tu imovinu.

“Slučaj Hepoka je izuzetno značajan, jer srbijanski sud mora da odgovori na pitanje da li se može postati vlasnik kupovinom od nevlasnika”, kaže Šakan.

Direktori krili imovinu

U Agenciji za privatizaciju FBiH su novinarima CINS/CIN-a otkrili da su direktori pojedinih kompanija u poslovnim knjigama prikrivali određenu imovinu koju imaju u Srbiji. Među njima je, navodno, i Borac iz Travnika.

“Za neku imovinu su samo direktori znali gdje je i u kakvom je stanju. Čak ima slučajeva da su to prodali“, kaže Šuhret Fazlić, direktor Agencije za privatizaciju FBiH. Dodaje da su o tome obavijestili nadležno ministarstvo. „To smo uradili u slučaju Krivaje, KTK Visoko i Borac Travnik.”

Početkom 2010. godine KTK iz Visokog je Ahmedu Kurtagiću prodao poslovni prostor u Kraljevu za 20.485 eura. Imovina je prodata bez saglasnosti Vlade FBiH koja je njen pravi vlasnik, budući da je ušla u pasivni podbilans, odnosno u proces privatizacije.

U Agenciji za privatizaciju FBiH kažu da su za ovu prodaju saznali naknadno, preko jedne firme iz Beograda koja je željela zamijeniti svoju nekretninu za poslovni prostor u Kraljevu.

„Ta firma nas je upitala da li može izvršiti zamjenu i mi smo negativno odgovorili“, objašnjava Senad Rahimić, pomoćnik direktora Agencije. Od te firme su zatražili da Agenciji dostavi dokaze da je došlo do prodaje ove nekretnine. Rahimić kaže da je objekat u Kraljevu prodat na osnovu odluke Nadzornog odbora KTK-a, a ugovor je potpisao tadašnji direktor Asmir Hodžić.

„To nisu smjeli bez odluke Vlade FBiH“, kaže Rahimić i dodaje da je rukovodstvo KTK Visoko ranije tražilo odobrenje od Agencije za privatizaciju za prodaju te imovine i da su im odgovorili da samo Vlada FBiH može dati tu saglasnost.

Federalno ministarstvo energije, industrije i rudarstva nadležno za ova preduzeća, podnijelo je krivičnu prijavu protiv Hodžića i Nadzornog odbora, jer je FBiH oštećena za vrijednost te nekretnine. Također, u Kraljevu je podnijeta tužba za poništenje kupoprodajnog ugovora.

Imovina srpskih preduzeća je uglavnom vraćena

Prema popisu koji je 2009. godine uradilo tadašnje Ministarstvo finansija i privrede Srbije, 38 preduzeća je prijavilo da ima imovinu na teritoriji BiH.

Novinari su došli do informacija da su neka od njih svoju imovinu u BiH vratila i prodala. To su učinile firme poput Jugoslovenskog rečnog brodarstva koje je prodalo svih 11 nekretnina u Brčkom. Firma Jugorendgen iz Niša je također prodala 25 objekata koje je imala u Sarajevu, Tuzli, Gračanici i drugim mjestima. Isto je i sa firmama Pionir i ATB Sever iz Subotice.

Ipak, među njima se nalaze i one koje još uvijek ne znaju kada će im imovina biti vraćena.

Dejan Mladenović, direktor kompanije Autotehna-Avis iz Beograda, kaže da je u BiH ostalo preko 100 automobila vrijednih oko dva miliona eura, ali i nekretnine.

„Ništa od tih poslovnih prostora i stanova nije vraćeno, a pokušavamo i preko nekih advokata tamo. Ne znam šta se sa time desilo“, kaže Mladenović.

Prema riječima Milovana Janjića, direktora kompanije Tehnopromet Beograd, ova firma je u Sarajevu imala poslovni prostor za koji se već dugo bori, ali bezuspješno.

„Sada je u tom poslovnom prostoru neka Vladina organizacija,“ kaže Janjić.

BiH se kasno sjetila svoje imovine

Kako bi se uspješno proveo Sporazum o sukcesiji, bivše članice Savezne federativne republike Jugoslavije (SFRJ) formirale su Stalni mješoviti komitet. Prema pisanju medija, posljednji sastanak imale su u Beogradu 2009. godine.

„Osnovni problem sukcesije je bilo to što se jako neujednačeno radilo pa je tako jedan aneks otišao skoro do kraja, to je aneks za ambasade, a drugi nisu pomjereni s mjesta, a to nije logično, to nije normalno za sukcesiju“, kaže Oliver Antić, visoki predstavnik Srbije u Komisiji za sukcesiju.

Antić, koji je postavljen na ovo mjesto u decembru prošle godine, kaže da je zatekao loše i komplikovano stanje te da se u prethodnom periodu nije radilo dovoljno na primjeni Sporazuma.

Sličnog mišljanja je i Fazlić iz Agencije za privatizaciju FBiH.

“Hrpa problema je dovela do toga da mi evo 2013. godine nismo uspjeli da uradimo ništa posebno. Ocjena od jedan do 10 je dvica”, kaže Fazlić, pokušavajući da sumira dosadašnju primjenu Sporazuma o sukcesiji između Srbije i BiH.

Fazlić dodaje i da institucija na čijem je on čelu u prošlosti nije puno učinila da se imovina dobije natrag, kao i da je problem to što je privatizacija data u nadležnost mnogim institucijama među kojim nema koordinacije.

Ove riječi potvrđuje i dokumentacija Ministarstva finansija Srbije.

Vlada Srbije je Uredbom iz 2008. godine propisala da firme iz zemalja bivše Jugoslavije sa Ministarstvom finansija Srbije moraju potpisati sporazum kojim bi se odredilo njihovo vlasništvo nad imovinom u Srbiji.

Postojali su i određeni rokovi do kada preduzeća to moraju učiniti. Iako u BiH postoji više od 50 takvih firmi, do marta 2012. godine javilo se osam: Šipad Komerc Sarajevo, Forum Sarajevo, Unis Pretis Sarajevo, Tuzla Prevoz, Magrosprom Sarajevo, Krivaja, Šipad Komerc Bijeljina i Dita Tuzla. Do danas nije potpisan sporazum ni sa jednom od njih.

Ministarstvo finansija Srbije je u dopisu upućenom CIN/CINS-u navelo da svi sporazumi nisu potpisani, uglavnom, zbog “neprihvatanja teksta Sporazuma jedne od strana”.

Advokat Branko Pavlović, bivši direktor Agencije za privatizaciju Srbije i sadašnji pravni zastupnik firme Šipad Sarajevo, kaže da je Vlada Srbije morala odmah primjenjivati Sporazum, ali je umjesto toga zakomplikovala procedure sa namjerom da se njegova primjena otegne u nedogled.

“U svakom pravnom poretku postoji hijerarhija pravnih akata. Prvi je ustav, a odmah ispod njega su ratifikovani međunarodni ugovori, a to je Sporazum o sukcesiji. Nikakvim zakonom, uredbom se ne može mijenjati Sporazum jednostrano”, kaže Pavlović.

Dodaje da je odlaganje primjene Sporazuma štetno za Srbiju zato što su radnici tih preduzeća ostali bez vlasnika koji bi im plaćao doprinose, plaćao porez državi i vodio računa o toj imovini koja danas propada.

BAZA PODATAKA: SPISAK NEKRETNINA BH. I SRBIJANSKIH PREDUZEĆA IZ PASIVNOG PODBILANSA