U ulici Mihaila Pupina na broju 117 u Novom Beogradu nalazi se poslovni prostor vrijedan skoro šest miliona eura. Svojim vlasništvom ga smatraju i bosanskohercegovačka firma Šipad Komerc i srbijanska firma Melanesia. Privredni sud u Beogradu će presuditi ko je u pravu.
Prema istraživanju novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS), problem u vezi sa prostorom je nastao zbog ugovora o obnovi koji je direktor Šipada Hamza Kazazić prije 13 godina potpisao sa njemačkim biznismenom Berndom Schmitzom. Ugovor se odnosio na obnovu i izgradnju tih objekata, a Schmitz ga je prikazivao kao kupoprodajni.
Šipad Komerc, preduzeće za trgovinu proizvodima od drveta i preradu drveta iz Bosne i Hercegovine (BiH), je prije rata u Srbiji imao 52 nekretnine. Saloni za namještaj, stovarišta za građevinski materijal, skladišta i kancelarijski prostori ukupne površine oko 50.000 metara kvadratnih bili su vrijedni oko 87,2 miliona maraka.
Kazazić kaže da je vrijednost nekretnina opadala godinama, jer ih Šipad tokom rata 90-tih godina nije mogao koristiti niti voditi računa o njima. Objasnio je novinarima da je htio spriječiti propadanje tih nekretnina, pa je u septembru 2000. godine potpisao Ugovor o zajedničkoj izgradnji i sanaciji objekata. Kaže da je ugovor sa Schmitzom potpisao preko posrednika Kabaša Krasnićija, bh. biznismena kosovskog porijekla.
Prema tom ugovoru, Schmitz je trebao uložiti u obnovu nekretnina i zauzvrat bi dobio 80 posto suvlasništva nad njima. Ulaganjem u obnovu Schmitz bi stekao pravo da proda tu imovinu, ali da 20 posto od prodajne cijene ide na račun Šipada.
Kazazić kaže da Schmitz nije imao pravo prodati nekretnine, jer ništa nije uložio u njihovu obnovu. „On nije ništa uradio. Da je barem okrečio“, dodaje.
U međuvremenu, Ugovor o sukcesiji, koji je stupio na snagu 2004. godine a potpisan između zemalja bivše Jugoslavije, građanima i firmama se priznaju prava na imovinu koju su imali prije rata u nekoj od tih zemalja. Također je definisano da svi ugovori o prijenosu prava vlasništva potpisani nakon 31. decembra 1990. godine postaju nevažeći.
Međutim, Schmitz u novembru 2007. godine prodaje jednu od najvrednijih nekretnina koju je trebao obnoviti – poslovni prostor u Novom Beogradu. Nekretninu je prodao preduzeću Melanesia iz Beograda, čiji je direktor Andrija Mišković, iza koje, navodno, stoji Philip Zepter. Melanesia je uknjižena kao vlasnik, a Schmitz je izmirio porezne obaveze za ovaj prostor.
Nakon što je saznao da Schmitz ugovor o obnovi objekata prikazuje kao kupoprodajni i da se provodi postupak uknjižavanja imovine na Melanesiju, Kazazić im je uputio upozorenje da na to nemaju pravo.
U decembru 2010. godine na Privrednom sudu u Beogradu Šipad pokreće tužbu kako bi bilo zabranjeno raspolaganje ovom nekretninom i proglašen nevažećim ugovor koji su imali sa Schmitzom. Trenutno postoji sudska zabrana raspolaganja imovinom i utvrđuje se valjanost ugovora između Šipada i Schmitza.
Vraćanje dugova prostorom
Branko Pavlović, pravni zastupnik Šipada u Srbiji, objašnjava da ugovor nije bio kupoprodajni, nego je samo omogućio nekome da vodi računa o imovini. On kaže kako nije sporno da je Melanesia od Schmitza kupila prostor, ali da on nije bio vlasnik toga. „To što su oni imali loše advokate koji nisu rekli: ‘Šefe, ovo nije čisto!’, to nas ne interesuje.“
Prema njegovim riječima, Melanesia je pokušala iseliti Šipad iz prostora, ali zbog sudske zabrane raspolaganja imovinom nije uspjela.
„I sada Zepter sjedi i gleda i vidi da od našeg iseljenja nema ništa. I on sada kreira jednu potpuno fiktivnu stvar“, dodaje Pavlović.
On objašnjava da se tada pojavljuje dug od oko tri miliona eura koji je, navodno, Melanesia imala prema preduzeću Jekomir limited, drugom Zepterovom preduzeću registrovanom na Kipru, koje je preko suda zatražilo naplatu.
Pavlović je novinarima CIN/CINS-a rekao da mu nije jasno zašto je pokrenuta sudska naplata duga, jer je firma Jekomir vlasnik 99 posto firme Melanesia. „Kakav izvršni postupak se tu pokreće za nekoga ko je vlasnik dužnika?“, pita se.
On objašnjava da je Melanesia umjesto novca ponudila poslovni prostor koji je išao na licitaciju i za oko milion eura ga je kupila treća Zepterova firma – Barmer investment – koja je također registrovana na Kipru.
Pavlović kaže da je oglas o licitaciji objavljen samo na tabli Privrednog suda u Beogradu i da je Zepterova firma bila jedini ponuđač. Zbog tog licitacijskog postupka Šipad je iseljen iz svog prostora 15. augusta ove godine.
Istog dana Pavlović pokreće krivičnu prijavu protiv Zeptera, Miškovića i još četiri osobe među kojima je i Dragana Stojkov, sudski izvršitelj, jer je dozvolila licitaciju imovine za koju važi privremena mjera zabrane.
Irsan Lekić, finansijski direktor Šipad Komerca, rekao je novinarima da je Zepter 2012. godine u Sarajevo poslao delegaciju svojih pravnika da se nagode i pronađu vansudsko rješenje za ovaj prostor: „Htjeli su da im damo ispod svake cijene. Mi smo to odbili.“
Zepter nije odgovorio na upit novinara, dok je Mišković rekao da nije upoznat sa prijavom, ali da je ovaj prostor kupio na osnovu ugovora o kupoprodaji te da je isplatio ugovorenu cijenu.
Schmitz je odbio razgovarati sa novinarima, ali je preko posrednika poslao dopis u kojem, između ostalog, navodi da je on zakoniti vlasnik sporne imovine.
Osnivanje novih preduzeća
Kazazić kaže da je Šipad Komerc u decembru 2007. godine u Srbiji osnovao dvije firme: Šipad komerc-namještaj, u koji su kao osnivački ulog unijeli i sporni prostor u Novom Beogradu, te Šipad Novi kolektiv Beograd.
Prema njegovim riječima, to su uradili zbog Uredbe Vlade Srbije o zaštiti imovine dijelova preduzeća čije je sjedište na teritoriji bivših republika SFRJ. Uredbom je propisano da se moraju organizovati u društveno preduzeće ili se pripojiti drugom preduzeću, u protivnom će nadležni organi Srbije odlučivati o njihovim sredstvima i imovini.
Kazazić kaže da nadležni organi u BiH nisu ništa učinili za zaštitu imovine koja se nalazila na teritoriji drugih država te da su sve morali sami uraditi.
Za imovinu Šipad Komerca u Srbiji nadležna je Agencija za privatizaciju Kantona Sarajevo. Međutim, u Agenciji kažu da nemaju dovoljno informacija o tome. Direktor Agencije Sead Kamarašević kaže da vraćanje imovine iz drugih država teško ide te da još uvijek nije u potpunosti utvrđeno o kojoj se imovini radi.
Na pitanje novinara da li znaju za prodaju Šipadove imovine, Kamarašević je odgovorio: „Za Šipad se spominje nekakav Nijemac, spominje se Kabaš Krasnići, ljudi koji nisu tu. (…) Mi ne znamo niti koji su prostori prodati, to sve moramo utvrditi.“
Kazazić kaže da Schmitza nije ni vidio prilikom sklapanja ugovora, nego da je sve dogovorio direktno sa Krasnićijem. Međutim, ime Krasnići se nigdje ne pojavljuje u dokumentaciji. U Ugovoru je navedeno da Schmitz može ovlastiti nekoga drugog da u njegovo ime prodaje nekretnine, zbog čega Kazazić sumnja da iza prodaje objekta u Srbiji stoji Krasnići.
Krasnići je nedostupan za razgovor s novinarima. Prema podacima do kojih je došao CIN/CINS, za njim je u Njemačkoj 2002. godine raspisana potjernica zbog prevare.
Historija Šipada
Šipad Komerc je osnovan 1976. godine unutar Šipad grupe, kao trgovačka kompanija za unutrašnji promet proizvodima od drveta. Nakon prve transformacije vlasništva 1991. godine, Šipad Komerc je registrovan kao dioničko društvo. Firma je privatizovana kroz javnu prodaju dionica 2001. godine. Osim za nekretninu u Novom Beogradu, sudski sporovi se vode i za neke druge nekretnine koje Šipad ima u Srbiji.
