„Credit Suisse“ akumulirala i finansirala zimbabveanskog prevaranta u poslu koji je spasio Mugabea

Ključne tačke:

• „Credit Suisse“ otvorio je dva računa na ime Billyja Rautenbacha, ozloglašenog rudarskog magnata koji je kasnije bio sankcionisan zbog svoje uloge na izborima u Zimbabveu 2008. godine.
• Ovi računi su otvoreni sedmicama prije nego što je na temelju ugovora o rudarenju vladi Roberta Mugabea prebačeno 100 miliona američkih dolara kojima je, navodno, finansirano nasilje koje mu je pomoglo da dobije izbore.
• Sankcionisani Rautenbach uspio je prodati svoje dionice iz tog posla za ogromnu zaradu, dok je rudnik čitavu deceniju stajao uskraćen za bilo kakve razvojne aktivnosti.

Zimbabve su 2008. godine bile na prekretnici. Prvi put u dvije decenije predsjednik Robert Mugabe suočio se sa izbornim porazom od prodemokratskih rivala. Iznenada, njegov proždrljivi režim, gladan novca, dobija infuziju od iznenađujućih 100 miliona američkih dolara koje je, navodno, usmjerio u nasilnu kampanju koja je nametnula status quo i držala Zimbabve na putu ekonomske katastrofe od koje se tek treba oporaviti.

Sada su procureni podaci švicarskog bankarskog diva „Credit Suisse“ bacili novo svjetlo na ulogu Banke u poslu koji je spasio Mugabea od potencijalnog poraza i blokirao priliku za političke i ekonomske reforme.

Spomenutih 100 miliona dolara, koji su došli od prodaje prava na iskopavanje platine, Mugabeova vlada je brzo prisvojila, a zatim dala kompaniji u vlasništvu Mullera Conrada Billyja Rautenbacha, dugogodišnjeg prijatelja režima. Prema brojnim izvještajima, Mugabeov režim koristio je prihod od ovog posla za finansiranje predsjednikove nasilne kampanje.

Rautenbach i „Credit Suisse“ su se dobro poznavali. Posjedovali su veliki udio iste kompanije – Srednjoafričke rudarsko-istraživačke kompanije (CAMEC). Do sredine 2007. Banka je posjedovala 6% CAMEC-a preko svoje investicijske podružnice sa sjedištem u Londonu – „Credit Suisse“ Securities Ltd.

„Credit Suisse“ je reklamirao Rautenbacha kao ključnu osobu u regiji. Njihovi rudarski analitičari promovisali su CAMEC u medijima i brošurama, govoreći investitorima da je ova kompanija „novi velikan u nastajanju“ i mogući rival rudarskom gigantu „Xstrata“.

„Credit Suisse“ je CAMEC-u, čiji udjeli kotiraju na londonskom tržištu alternativnih ulaganja, dao kredit u vrijednosti 60 miliona američkih dolara koji je kompanija u cijelosti iskoristila.

Dana 4. marta 2008. počinje lanac događaja koji će Mugabeovoj administraciji brzo priskrbiti prijeko potrebni novac za kampanju za reizbor, a Rautenbachu donijeti znatnu zaradu. Prema procurenim bankovnim podacima, koji su dio istrage „Suisse Secrets“ kojom koordinira OCCRP i koja se temelji na ogromnoj količini bankovnih podataka dostavljenih listu „Süddeutsche Zeitung“, sve je počelo kada je Rautenbach otvorio dva računa u „Credit Suisse“.

Dvije sedmice kasnije Vlada Zimbabvea silom je natjerala rudarsku kompaniju „Anglo American“ da preda dio zemlje nad kojim je imala pravo na kopanje platine. Vlada je to pravo odmah prenijela na Rautenbachovu offshore kompaniju i državnu rudarsku kompaniju.

Nekoliko dana kasnije, tačnije 28. marta, CAMEC je objavio da će emitirati 200 miliona svojih dionica u vrijednosti od oko 100 miliona britanskih funti (1,99 miliona američkih dolara). Jedan od kupaca, koji je pomogao finansiranje ovog kontroverznog posla, navodno je bio „Credit Suisse“, banka koja je kupila nepoznat broj dionica. Većinu dionica kupila je grupacija „Och-Ziff Capital Management“, fond za zaštitu rizika sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) koji se sada zove „Sculptor Capital Management“.

Dvije sedmice kasnije, 11. aprila 2008. godine, CAMEC je otkupio Rautenbachovu kompaniju za 5 miliona američkih dolara i 215 miliona u dionicama CAMEC-a. Prema CAMEC-ovim berzanskim dosjeima, CAMEC je svojoj novoj kompaniji osigurao 100 miliona američkih dolara kako bi joj omogućio „da ispuni svoje ugovorne obaveze“ prema Mugabeovoj vladi. No, čini se da novac nije korišten za podmirivanje obaveza niti za rudarenje. Umjesto toga, uveliko se pisalo da je ova kompanija sredstva prebacila Mugabeovoj političkoj stranci ZANU-PF.

Nakon niza aktivnosti cijeli proces je okončan za manje od tri sedmice. CAMEC je imao svoja prava na rudarenje, Mugabeov režim je imao 100 miliona dolara, a Rautenbachov džep je bio deblji za znatnu svotu.

Bivši izvršni direktor rudarske kompanije koja se morala odreći prava na platinu, a koji je želio ostati anoniman zbog rizika koje komentarisanje nosi, rekao je da je bilo jasno da se moraju povinovati.

„Da nismo pristali na predaju zemlje, naše bi prisustvo (u Zimbabveu, op. a.) nesumnjivo bilo ugroženo“, rekao je, dodavši da su se Rautenbach i CAMEC „oslanjali isključivo na (…) političke veze“.

Dokumenti o korupciji Britanske vlade iz istrage koja se bavi rudarskim poslovima u centralnoj Africi, a koje je pribavio OCCRP, ukazuju da je CAMEC možda stekao “nezakonita sredstva od onih koji sudjeluju u korupciji“.

Nekoliko sedmica nakon što je Mugabe izgubio u prvom krugu izbora od opozicijskog lidera Morgana Tsvangiraija stiglo je 100 miliona američkih dolara. U iščekivanju drugog kruga glasanja i novca na bankovnom računu kojim će platiti nasilnike i pristaše, ZANU-PF je krenuo u realizaciju prijetnji da će kazniti sve one koji su ih izdali na glasačkim mjestima.

Nekoliko dana nakon što je novac stigao započela je tromjesečna kampanja terora.

Vojnici i naoružane bande pokrenule su operaciju „Makavhoterapapi?“ (Kome ste dali svoj glas?) u kojoj je više od 100 ljudi ubijeno, a preko 1.000 napadnuto. Lider opozicije Tsvangirai bio je prisiljen pobjeći iz zemlje samo četiri dana nakon što je režim dobio 100 miliona američkih dolara. Sa opozicijom desetkovanom nasiljem Mugabe je nesmetano prošao u sljedeći krug.

„Taj novac je donio sav jad, bol, prekrajanje teritorije, nasilje, zastrašivanje, represiju koja se dogodila na izborima 2008. godine“, rekao je Roy Bennett, bivši političar i protivnik Mugabea, u jednoj radioemisiji u Zimbabveu 2012. godine. “(Izborno nasilje, op. a.) direktno je povezano s tih 100 miliona američkih dolara.”

Tri dana nakon ugovaranja posla sa platinom, kad su Zimbabve već zapale u nasilje, istraživanje banke „Credit Suisse“ hvalilo je CAMEC kao jednog od svojih „20 najboljih afričkih” dioničara.

Nema dokaza da je „Credit Suisse“ znao za planiranu korupciju, ali je trebao vidjeti da je posao bio sumnjiv. U povjerljivoj depeši američkog State Departmenta, koja je upućena 23. maja 2008, a kasnije ju je objavio i Wikileaks, ova je prodaja opisana kao „brzo zaključen i mutan posao“.

Rudarska kontroverza

U vrijeme kada je otvorio svoje račune u „Credit Suisse“ početkom 2008. godine Rautenbach je već bio kontroverzna ličnost jer je prethodno pobjegao od optužbi za prevaru u Južnoj Africi i bio deportovan iz Demokratske Republike Kongo zbog korupcije u vezi sa rudarstvom. Izvještaj Ujedinjenih naroda (UN) iz 2006. godine propitivao je Rautenbachov integritet i kritikovao neadekvatno obavljene detaljne provjere njegovih rudarskih poslova u Kongu.

Rautenbachovi računi u „Credit Suisse“ otvoreni su nekoliko mjeseci nakon što su ga i SAD i Evropska unija (EU) sankcionisale zbog njegove uloge u podrivanju demokratije u Zimbabveu. Nije jasno da li ih je Rautenbach zatvorio ili je Banka poduzela radnje.

„Čisto sumnjam da je „Credit Suisse“ nastavio pružati Rautenbachu bankarske usluge, s obzirom na gnjev koji je CAMEC izazvao doniranjem 100 miliona dolara Mugabeu”, rekla je Anneke Van Woudenberg, izvršna direktorica RAID-a, organizacija za korporativni nadzor sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

„Postupak koji „Credit Suisse“ provodi za provjeru svojih klijenata bio je ili užasno neadekvatan, ili potpuno ignorisan“, dodaje ona.

Do kraja maja 2008. dva Rautenbachova računa vrijedila su više od 20 miliona dolara, potencijalno čak 38 miliona dolara, iako OCCRP ne može procijeniti jesu li ta sredstva direktno povezana sa ugovorom za iskopavanje platine. Računi su zatvoreni u aprilu 2009. godine, nakon što su britanske vlasti blokirale Rautenbachove udjele u CAMEC-u.

Do tada je Mugabe već bio duboko u svom petom mandatu, a Rautenbach je već profitirao od prodaje platine.

Potpomaganje CAMEC-a i Rautenbacha

Čak i prije nego što je CAMEC preuzeo kontrolu nad rudnikom platine u Zimbabveu kompanija je brzo rasla tokom procvata proizvodnje robe široke potrošnje ranih 2000-ih. Cijena dionice kompanije je rasla i do 2007. privukla niz velikih institucionalnih ulagača, željnih da se okoriste povećanjem cijene metala.

Poslovni konsultant, koji je upoznat sa Rautenbachovim poslovima i koji je zbog profesionalnih razloga želio ostati anoniman, kaže da su se kompanije poput CAMEC-a za osiguravanje rudarskih poslova oslanjale na podršku institucionalnih banaka i investitora.

„(Banke i kompanije, op. a.) donose ne samo kapital već i veze i utjecaj na visokoj razini. Ulagači u CAMEC očajnički su željeli odbraniti CAMEC i Rautenbacha.”

Do kraja 2008. godine jedan od vodećih analitičara „Credit Suisse“ za rudarstvo u Africi čak se pridružio CAMEC-u kao šef Odjela za odnose sa investitorima.

Rautenbach je također imao veliki udio u CAMEC-u i bio je odgovoran za većinu njegovih svakodnevnih operacija u Demokratskoj Republici Kongo gdje je dugo bio ključni igrač u problematičnom rudarskom sektoru, često djelujući u ime Mugabeovog režima.

„(Bankama i kompanijama, op. a.) je odgovaralo da Rautenbach odrađuje poslove. On je bio praktični organizator”, rekao je ranije spomenuti poslovni konsultant.

Da bi finansirao akviziciju prava na platinu, CAMEC se obratio i starim i novim ulagačima. „Credit Suisse“ je pristao dati podršku, ali je glavni ulagač bio Fond za zaštitu od rizika sa sjedištem u New Yorku koji se tada zvao „Och-Ziff Capital Management Group“, a koji će se kasnije naći usred tužbe koja će rasvijetliti dogovor sa Zimbabveom.

U septembru 2016. godine kompanija „Och-Ziff“ priznala je da je podmićivala dužnosnike diljem Afrike – od Konga do Libije – pristavši platiti kaznu od 412 miliona dolara američkom Ministarstvu pravosuđa kako bi odustalo od tužbe.

Dokumenti iz tog slučaja opisuju posjetu izvršnog direktora kompanije „Och-Ziff“ Kongu i Zimbabveu u martu 2008. godine. Sastao se sa Rautenbachom koji je u dokumentima opisan kao “dioničar zimbabveanske rudarske kompanije čijim se dionicama trguje na londonskoj berzi, a koja posluje u Demokratskoj Republici Kongo“. Dokumenti potvrđuju Rautenbachovu ulogu u ugovoru o pravima na platinu i 100 miliona dolara koji su, navodno, stigli do Mugabea.

Prema medijskim izvještajima, putovanje izvršnog direktora „Och-Ziffa“ u Zimbabve i Kongo organizovala je banka „Credit Suisse“.

Iz „Credit Suisse“ nisu odgovorili na pitanja o određenim računima ili klijentima. Banka kaže kako „posluje u skladu sa svim primjenjivim globalnim i domaćim zakonima i propisima“ te da je ojačala svoj „okvir upravljanja rizicima i sisteme kontrole“.

Rautenbach nije odgovarao na pitanja.

Ignorisanje sankcija

U novembru 2008. godine, nakon što su razmjere izbornog nasilja u Zimbabveu postale jasnije, Ministarstvo finansija SAD-a sankcionisalo je nekoliko Mugabeovih “drugova”, uključujući Rautenbacha i jednu od njegovih kompanija, optuživši ga da je podržavao rudarske poslove kojim su se okoristili korumpirani dužnosnici.

Slijedeći isti primjer, EU je u januaru 2009. godine izrekao sankcije Rautenbachu i stotinama zimbabveanskih dužnosnika i pomagača. EU je ukinuo svoje sankcije 2012. godine, dok su američke sankcije ostale na snazi do 2014. godine. Rautenbach je, navodno, lobirao i u SAD-u i u EU-u da ga skinu sa crnih lista.

U septembru 2009. godine kazahstanska rudarska kompanija „Eurasian Natural Resources Corporation“ (ENRC) pristala je kupiti CAMEC za procijenjenih 955 miliona dolara, isplativši ogromne iznose dioničarima među kojima su i Rautenbach i „Credit Suisse“.

Rautenbach nikada nije javno otkrio koliko je zaradio od prodaje ENRC-u, ali analiza cijena dionica koju je uradio OCCRP pokazuje da je na njima trebao zaraditi najmanje 99 miliona dolara, pored onih 5 miliona koje je zaradio od prodaje prava na iskop platine.

Prema sudskim dokumentima koje je OCCRP pribavio, poslovi CAMEC-a u Zimbabveu su bili toliko sumnjivi da je ENRC kada je kupio kompaniju morao britanskim vlastima podnijeti prijavu o sumnjivim aktivnostima.

U prijavi je navedeno da je CAMEC “možda bio umiješan u kršenje sankcija nametnutih Zimbabveu” i “da je možda vršio nezakonita plaćanja kako bi osigurao ili zadržao dozvole za rudarenje”.

Budući da je Rautenbach u to vrijeme bio pod sankcijama EU-a, ENRC je morao pribaviti posebno dopuštenje britanskih vlasti za otkup njegovih dionica u CAMEC-u. Iako Ministarstvo finansija Ujedinjenog Kraljevstva nije potvrdilo da je odobreno izuzeće, ENRC je kupio 100 posto CAMEC-a.

Do kraja 2013. godine, nakon što je Ured Ujedinjenog Kraljevstva za teške prevare otvorio istragu u vezi sa poslovima u Africi, ENRC je izbrisao kompaniju sa londonske berze.

Više od decenije je nalazište platine u Zimbabveu ostalo nerazvijeno, a čini se da, zapravo, nikada nije ni iskopavana.

Priču kolega iz OCCRP mreže možete pročitati OVDJE.