Fudbalski klub Mogren iz Budve, malog grada na crnogorskom primorju, oduševio je navijače fantastičnom igrom u sezoni 2008/2009, kada je, po prvi put u svojoj istoriji, osvojio titulu prvaka Crne Gore i plasirao se u kvalifikacije za UEFA Ligu šampiona.
I pored dobre igre, klub je, sredinom jula, poražen u prvoj utakmici drugog kola kvalifikacija. Samo dva dana kasnije, uprava će navijačima zadati još veći udarac: direktor potpisuje ugovor kojim prenosi prava na zemljište na kojem je se nalazio njihov dugogodišnji stadion. U pitanju je jedna od najvećih neizgrađena površina u crnogorskoj metropoli turizma koja se nalazi na samo 50 metara od mora.
Zemljište je bilo javno i direktor ga nije imao pravo dati drugome.
Za dogovor se saznalo tek tri mjeseca kasnije kada je ugovor u vidu letka razdijeljen po cijeloj Budvi. Suočen sa pritiskom javnosti, direktor je izjavio da iza firme na koju je prepisano zemljište stoje dva čovjeka, iz Francuske i Švicarske, i da će projekat biti predstavljen za mjesec-dva.
Lagao je, s razlogom.
Dokumenti u posjedu istraživačke mreže Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) pokazuju da je direktor kluba Boro Lazović postigao tajni dogovor sa Darkom Šarićem, optuženim vođom moćne balkanske kriminalne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike u Europu.
Ovaj dogovor je tek jedan u nizu zasnovanih na uskoj povezanosti biznisa, vlasti i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Zbog ovakvih nečasnih saveza Crna Gora u međunarodnim okvirima sve više stiče reputaciju kriminalne države.
Javno zemljište u privatnim rukama
Mogren je imao sve predispozicije da bude uspješan klub. Imao je lojalne navijače i bio u vlasništvu Opštine Budva koja ga je uz to obilato finansirala. Klubom je predsjedavao tadašnji prvi čovjek Opštine Rajko Kuljača, dok je direktor bio Lazović dobro poznat u Budvi kao uticajan lokalni biznismen i vođa budvanskog ogranka vodeće Demokratske partije socijalista (DPS). Strankom upravlja Milo Đukanović, premijer i čovjek koji odlučuje o svemu u Crnoj Gori.
Opštinske vlasti su 2007. godine odlučile klubu dati novi stadion koji bi zamijenio njihov neuslovni teren. U novembru 2007. godine, odbornici su donijeli odluku da klubu prepišu gotovo 80.000 metara kvadratnih zemljišta, veličine 11 standardnih fudbalskih terena, lociranom na padini brda Dubovica u udaljenom dijelu grada.
Tom prilikom su vlasti klubu dodijelile još nekoliko parcela u neposrednoj blizini starog stadiona. Zemljište vrijedno 7 miliona eura se nalazilo na Lugovima, uz obalu mora, u blizini turističkog kompleksa Slovenska plaža, koja je dobila ime po Česima koji su tu ljetovali davne 1935. godine. Lazović je tada obećao da klub neće prodati svoje novo itekako vrijedno javno zemljište.
Poklon je uručen uprkos protivljenju opozicije i potomaka bivših vlasnika. Nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim je konfiskovao zemljište i drugu imovinu bogatih porodica. U martu 2004. godine, Crna Gora je donijela zakon kojim se dozvoljava vraćanje neiskorištenog zemljišta, te su porodice pokrenule postupke za vraćanje svog nekadašnjeg posjeda. Za sada bezuspješno.
Mada su odluku donijele još 2007. godine, lokalne vlasti su čekale više od godinu dana kada su, u januaru 2009. godine načelnik Kuljača i direktor kluba potpisali ugovor o prijenosu prava na korištenje zemljišta.
Lazović je doista održao riječ da zemljište neće prodati. Umjesto toga, on ga je poklonio.
Novostečeno zemljište nije čak ni formalno uknjiženo na ime kluba, kada je Lazović ni mjesec dana kasnije potpisao partnerstvo sa dvije firme: Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. Ugovorom se klub obavezao da će na Novastar Investment CG, firmu koja je tek trebala biti osnovana, prepisati to i obližnje zemljište na kojem se nalazio stadion – sve zajedno 20.000 metara kvadratnih. Lazović je u aranžman uključio i dodatnih 8.000 metara kvadratnih državnog zemljišta tik uz plažu. U ugovoru se ne navode detalji kako je klub namjeravao pribaviti dodatno zemljište, no čini se da nisu imali u vidu zakonsku obavezu da se prodaja javnog zemljišta vrši putem tendera.
No ne samo da je Lazović dao javno zemljište, on nije tražio niti dobio odobrenje od kluba ili opštinskih vlasti, kao što je to predviđeno zakonom.
Prema ugovoru, klub bi zajedno sa ove dvije firme osnovao treću firmu u zajedničkom vlasništvu naziva Novastar Investment CG. Firma Amsone Enterprises Montenegro bi rukovodila realizacijom projekta, dok bi firma Nova Star CG osigurala sredstva za izgradnju budućeg stambenog i poslovnog kompleksa, što bi uključivalo i gradnju dva tornja. Nova Star CG bi pokrila troškove izgradnje stadiona sa 15.000 sjedišta na novoj lokaciji. U ugovoru se ne navodi odakle firmi novac za realizaciju projekta. Sudeći prema finansijskim izvještajima, Nova Star CG nije imala prihode niti druge izvore sredstava te je od prvog dana počela gomilati gubitke.
Prvi direktor firme Novastar Investment CG i čovjek sa kojim je Lazović potpisao ugovor, bio je Boško Krlović, koji je u to vrijeme radio u klubu na poslovima ravnanje terena.
Krlović je odbio dati komentar.
Miješanje politike i novca od kokaina
Firma Novastar Investment CG je osnovana u Crnoj Gori u martu 2009. godine, tri sedmice nakon potpisivanja ugovora. Firma je registrovana za izgradnju puteva i autoputeva. Fudbalskom klubu Mogren pripalo je 5 posto vlasništva mada je u samu firmu unio zemljište vrijedno milione eura. Amsone Enterprises Montenegro je pripalo 20 posto, dok je Nova Star CG dobila preostalih 75 posto.
Amsone Enterprises Montenegro je u vlasništvu kiparske firme sličnog naziva, koja je pak u vlasništvu Elisano Holdings Limited sa sjedištem na Britanskim djevičanskim ostrvima (BVI), offshore destinaciji koja omogućava vlasnicima firmi da sakriju svoje vlasništvo. Crnogorski registar mreži OCCRP nije dostavio sve dokumente iz spisa ove firme.
I dok vlasnik firme sa BVI ostaje nepoznat, OCCRP je uspio razotkriti ko stoji iza firme Nova Star CG, većinskog vlasnika Novastar Investment CG.
Prema dokumentaciji iz registra Nova Star CG je u vlasništvu firme Nova Star LLC, koja je, pak u vlasništvu firme Nikomat LLC. Obje firme su registrovane u američkoj državi Delaware, još jednoj offshore destinaciji vrlo popularnoj među kriminalcima sa Balkana i iz Istočne Evrope. Firma Nikomat LLC je u vlasništvu Šarićeve sestre, Danijele i njegovog školskog druga, kuma i bliskog saradnika Nebojše Jestrovića koji je 2010. godine optužen u Srbiji da je prao pare od šverca kokaina. Jestroviću se trenutno sudi.
Direktor firme Nova Star CG je Blagota Radulović, pomoćnik ministra i rukovodilac Sektora za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore, te bivši zaposlenik u Agenciji Crne Gore za promociju stranih investicija. Radulović je vodio projekat Ministarstva koji se našao u središtu skandala oko kupovine glasova za Đukanovićev DPS pri čemu su korištena sredstava Svjetske banke. Slučaj nikad nije završio na sudu.
Radulović nije bio dostupan za komentar.
Saznanje da je zemljište prepisano na privatnu firmu izazvalo je krajem oktobra 2009. godine ogorčenje nasljednika starosjedilaca. Opštinski čelnici su tada izjavili da nisu znali ništa o dogovoru.
U izjavi za dnevni list Vijesti, Lazović je 29. oktobra 2009. godine rekao da će klub dobiti potpuno novi stadion sa 15.000 sjedišta i 5 posto budućeg stambeno-poslovnog kompleksa. Međutim, stvarna istina je da klubu nije polagao nikakvo pravo na novi kompleks. Jedna četvrtina je trebala pripasti firmi Amsone Enterprises Montenegro i njenom tajnom vlasniku, a tri četvrtine bi pripalo narko bosu Šariću. Uz to, planirali su izgradnju i drugog poslovnog kompleksa u zoni novog stadiona koji bi u potpunosti pripao firmi Nova Star CG.
Lazović nikada nije spomenuo Šarića, ali je prvo izjavio da se ne može sjetiti imena investitora, opisujući ih kao dva čovjeka, iz Francuske i Švicarske, čija imena ne zna. Kasnije je promijenio priču i rekao da je to francusko-švicarska firma.
Otkrio je jednu drugu pojedinost: da je poslovni dogovor koji je sklopljen pola godine ranije zapravo dogovoren početkom 2008. godine. Prema navodima iz optužnice protiv Šarića, baš u tom periodu je Šarić počeo da u Crnoj Gori plasira novac od kokaina.
“Mi smo imali prije godinu i po konkretan dogovor, trebalo je to da krene, ali je u međuvremenu došlo do ove krize”, rekao je Lazović, misleći na globalnu finansijsku krizu iz 2008. godine. “Pitanje je da li su oni spremni da ulaze u te investicije, jer nijesu male.”
Lazović nije bio dostupan za komentar.
U to vrijeme dogodila se još jedna kriza koja nije imala nikakve veze sa globalnom finansijskom. Samo dvije sedmice ranije, početkom oktobra 2009. godine, više od dvije tone Šarićevog kokaina je zaplijenjeno na luksuznoj jahti u blizini urugvajske obale. Šarić je izbjegao hapšenje. U bijegu je bio više od četiri godina sve do hapšenja početkom marta 2014. godine.
Početkom 2010. godine, udio firme Nova Star CG prenesen je na firmu Adriatic Overseas Holdings sa sjedištem na Panami. Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana.
Na primjer, firma Adriatic Overseas Holdings je preuzela propalu firmu San Investments, za koju je Prva banka rekla da pripada grupi kompanija u vlasništvu Subotića, kontroverznog srbijanskog biznismena i bliskog prijatelja Mila Đukanovića. U oktobru 2009. godine Šarić je učinio veliku uslugu Subotićevoj firmi kada je preko svoje firme dao garanciju za kredit koji je San Investments imao kod Prve banke, koja se nalazi pod kontrolom Milovog brata Aca Đukanovića.
Ime vlasnika firme Adriatic Overseas Holdings nije dostupno javnosti, ali istinu zna sadašnji ministar poljoprivrede Crne Gore, Petar Ivanović, čovjek blizak premijeru i profesor na njegovom privatnom univerzitetu. Ivanovićev zaposlenik Radulović je bio direktor Šarićeve firme Nova Star CG. Ivanović je ranije bio i direktor Agencije Crne Gore za promociju stranih investicija gdje je radio i Radulović.
Đukanović i Ivanović već godinama blisko sarađuju po pitanju stranih investicija. U decembru 2013. godine, Vlada Crne Gore imenovala je Savjet za strane investicije na čijem je čelu Đukanović, dok je Ivanović član.
U crnogorskom privrednom registru nalazi se dopis kojeg su advokati sa Paname uputili Ivanoviću na njegovu kućnu adresu u Crnoj Gori. U dopisu se navodi da su dobili instrukcije od firme Adriatic Overseas Holdings da mu pošalju punomoć koju je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović (nije poznato da li je u srodstvu sa premijerom), time ukazujući da je Ivanović nekako povezan sa firmom.
Ova advokatica je, kao i mnoge druge osobe uključene u ovaj posao, povezana kako sa porodicom Đukanović tako i sa Darkom Šarićem. Zorica Đukanović je ranije zastupala Acu Đukanovića, premijerovog brata, prilikom kupovine jedne nekretnine. Ona je također zastupala Šarićevog saradnika Jovicu Lončara koji je optužen za pranje Šarićevog novca od droge. Zastupala je i udovicu Dragana Dudića, Šarićevog saradnika ubijenog 2010. godine u Kotoru u Crnoj Gori.
Postoje i druge veze između Ivanovića i Šarića. Crnogorski dnevnik Dan je prošle godine otkrio da je Ivanović putovao u Francusku sa Šarićevim saradnikom Lončarom. Dan je došao u posjed dokumenta iz putničke agencije koji pokazuje da je jedna osoba istovremeno kupila obje karte i da su kupljene o trošku Šarića. Ivanović je tada za Dan izjavio da ne poznaje Šarića i da ne vidi razlog za dalju komunikaciju.
Ivanović nije bio dostupan za komentar.
U januaru 2011. godine, crnogorska policija je zaplijenila dokumentaciju o prenosu prava na zemljište i započela istragu. Njihova istraga je završena i izvještaj je poslan crnogorskom Vrhovnom državnom tužiocu za organizovani kriminal. Tužiteljica ni nakon tri godine nije donijela odluku o podizanju optužnice.
U martu 2012. godine, Lazović je izjavio za dnevni list Vijesti da je strana firma odustala od cijelog projekta “jer je riječ o investiciji za koju nisu obezbijedili novac.”
Klub je vratio zemljište na svoje ime 2012. godine, ali projekat još uvijek traje. Vlada je prošle godine odobrila početak izrade tehničke dokumentacije. U međuvremenu, status firme Adriatic Overseas Holdings u ugovoru još uvijek nije jasan, a sva dokumentacija je kod tužiteljice. Poput mnogih drugih stvari u Crnoj Gori, nije jasno ni ko će biti vlasnik budućih objekata i ko će finansirati projekat.
Uz navijače Mogrene, ostali gubitnici su potomci izvornih vlasnika zemljišta. U izjavi za OCCRP, predstavnici četiri porodice koji su željeli ostati anonimni jer se još uvijek bore za povrat zemlje, kažu da je opština imala zakonsku obavezu da im vrati zemljište ali da zbog pojedinih interesa slučaj godinama stoji u ladici: “Iza ovog stoje ljudi koji su povezani porodično i klanski. Ako neko ne želi da se vrati imovina onda će oni učiniti sve da se ne vrati.”
Istraživanju je doprinio CINS.
