Dragan Đurić, vlasnik firme Zekstra iz Beograda, postao je većinski vlasnik Veterinarskog zavoda Zemun iz Srbije, iako nije ispunjavao uvjete u procesu privatizacije. U tome mu je pomogao Milan Pešut, vlasnik firme Bankom iz Zemuna, koji je s njim ušao u partnerski odnos kako bi time bila zadovoljena tražena forma.

Pešut je pristao na privatizaciju preko konzorcija Zekstra-Bankom u kojem je njegova firma fiktivno učestvovala i dala legitimitet ovom partnerstvu. Zauzvrat je bez ijednog uloženog dinara dobio 1% vlasništva u Zavodu, kupljenom za oko devet miliona eura.

Prema podacima do kojih su došli novinari centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS), srbijanski biznismeni bosanskog porijekla Đurić i Pešut privatizovali su nekoliko preduzeća u Bosni i Hercegovini (BiH) i Srbiji. Te kupovine prošle su uz mnogobrojne nepravilnosti: problemi sa isplatama, formiranje fiktivnih konzorcija i pravljenje prividne konkurencije. Međutim, do danas nijedan ugovor nije poništen.

Deset godina nečinjenja

Veterinarski zavod Zemun a.d. Beograd postoji 75 godina. Nekada je bio jedan od najvećih proizvođača hrane i lijekova za životinje u Srbiji.

Nakon neuspjele prodaje ovog državnog preduzeća u julu 2002. godine, državna Agencija za privatizaciju je godinu dana kasnije uputila javni poziv za prodaju 70% preduzeća putem tendera. Riječ je o prodajnoj metodi kojom država traži „strateškog partnera“, odnosno kompaniju koja ima velike prihode i iskustva u obavljanju iste djelatnosti.

Konzorcij Zekstra-Bankoma je kupio Veterinarski zavod za oko devet miliona eura. Zekstra se bavi proizvodnjom i prodajom tekstila a Bankom trgovinom žita, sirovog duhana, sjemenja i hrane za životinje. Tenderska komisija na čijem čelu je bio predstavnik Vlade Srbije Čedomir Jovanović ocijenila je ponudu ovog konzorcija boljom od radničke.

Savet za borbu protiv korupcije, savjetodavno tijelo Vlade Srbije, prikuplja brojne prigovore na privatizacijski proces. U tim prigovorima se izražava sumnja da postoji mogućnost korupcije. Prema njihovim podacima, konzorcij zaposlenih Veterinarskog zavoda se žalio Agenciji za privatizaciju na „pristrasnosti državnih organa“. Također, slali su prigovor Ministarstvu za privredu i privatizaciju i pokrenuli spor na Vrhovnom sudu, ali ništa se nije promijenilo.

Pešut je novinarima priznao da je pristao na konzorcij samo da bi omogućio Zekstri da kupi firmu. Kaže da je to uradio jer je prije privatizacije sarađivao sa Zavodom i želio je zadržati tu saradnju. „Zekstra nije imala legitimitet da se pojavi. Ja sam tada rekao: ‘Ok, 1% da budem, ali bez mojih troškova, platite vi sve’.“ Ovakva situacija Zakonom o privatizaciji nije definisana, a Pešut kaže da ga to nije ništa koštalo i da je to bila logična poslovna odluka „koju bi uvijek donio“.

Branko Pavlović, bivši direktor Agencije za privatizaciju, kaže da je pravljenje konzorcija radi uvjeta tendera česta pojava prilikom privatizacija u Srbiji, ali i da ne postoji procedura koja će spriječiti zloupotrebe. „Morate imati ljude koji žele sprečavanje zloupotreba i onda vam je i postojeći pravni okvir sasvim dovoljan za sprečavanje najvećih i najvažnijih pljački.“

Pešut je rekao da je njegov zamjenik iz Bankoma Radoslav Macura bio postavljen u Upravni odbor Zavoda opet forme radi. „Povukao se i radili smo poslije toga sa njima kao sa svakom drugom komercijalnom firmom.“

Aleksandar Vučić, potpredsjednik Vlade Srbije, izjavio je da je Veterinarski zavod na listi sumnjivih privatizacija koje će Vlada ispitati. On je izjavio medijima da su određene osobe povezane sa privatizacijom već ispitane.

Duško Jovičić, predsjednik Sindikata ove firme, tvrdi da je Zavod pred privatizaciju bolje poslovao nego sada. „Tu se još radi, ali sve to nema veze sa obimom koji je bio prije privatizacije“, kaže Jovičić.

Prema podacima Narodne banke Srbije, računi Veterinarskog zavoda su blokirani zbog duga od oko 17,5 miliona eura.

Konzorcijem do Boske

Nekoliko godina nakon kupovine Zavoda Đurić je, također, preko konzorcija ušao u privatizaciju u BiH, kupivši suvlasništvo nad Robnom kućom Boska u Banjoj Luci. Ugovor o konzorciju je zaključen sredinom januara 2008. godine između Đurićeve firme Zekstra Grupa – Zekstra Beograd i Delta Real Estate Beograd iza koje stoji firma Hemslade Trading Limited, Nikozija, Kipar.

Konzorcij je osnovan u cilju učestvovanja u privatizaciji za kupovinu 58,52% osnovnog kapitala Boske iz Banje Luke. Dogovoreno je da Zekstra kupi 39% firme, a da Delta plati ostatak i zastupa konzorcij.

Konzorcij je dostavio pismo zainteresiranosti za privatizaciju Boske Vladi Republike Srpske (RS). Budući da nije postojala zakonska osnova da se privatizacija vrši metodom neposrednog odabira kupca, Narodna skupština Republike Srpske mijenja zakon. U oktobru 2008. godine je potpisan ugovor o privatizaciji koji ispred Konzorcija potpisuje Đurić, a ispred Vlade resorni ministar Predrag Gluhaković. U ime Delte potpisivanju prisustvuje i srbijanski biznismen Miroslav Mišković.

Vlada je odlučila da se državne akcije ustupe za cijenu od 3 miliona eura i da novi kupac isto toliko novca dodatno investira u firmu, da zadrži 254 radnika, izmiri dugovanja prema njima u visini od oko 770.000 eura kao i druge obaveze preduzeća. Ostatak Boske ostao je u vlasništvu malih dioničara, Penzionog fonda i Fonda za restituciju.

Prema podacima iz revizorskog izvještaja, Vlada RS-a je 2009. godine Robnoj kući Boska uplatila oko 253.000 eura, nenamjenski trošeći novac. Sredstva su otišla na račun Sindikalne organizacije Robne kuće Boska, a ugovor je zaključen sa konzorcijem.

Konzorcij se obavezuje da će novac vratiti Vladi RS-a, odnosno Ministarstvu, u roku od 30 dana. Poslije je aneksom utvrđeno da će pozajmicu vratiti u dvije rate u 2009. i 2010. godini. Međutim, revizijom je utvrđeno da su sredstva uplaćivana i prije zaključivanja ugovora koji nije ni ovjeren, aneks govora nije ni potpisan, ni ovjeren od strane Konzorcija, a sredstva nisu vraćena.

Vlada je nastavila pomagati novom vlasniku i tako što je preko Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB RS) kupila Boskine obveznice u vrijednosti od oko 7,7 miliona eura. Odluku o kupovini obveznica donijela je Skupština akcionara IRB-a kojoj je tada predsjedavao predsjednik Vlade Aleksandar Džombić. Dogovoreno je da Boska vrati ovaj novac IRB-u u 12 dijelova do kraja septembra 2023. godine. Međutim, Boska već kasni sa prvom isplatom od 1,1 milion eura, a IRB je zbog toga podnio tužbu.

Osim IRB-u, Robna kuća Boska duguje i Poreznoj upravi RS-a 353.000 eura.

Povezana lica na aukciji

Đurićev partner Milan Pešut je preko firme Bankom učestvovao i u privatizaciji Fabrike Bioprotein iz Obrenovca koja proizvodi hranu za domaće životinje. Ova firma je kupljena na aukciji početkom aprila 2003. godine za oko 90 hiljada eura, kolika je bila i početna cijena.

Na aukciji su učestvovali: Pešutova firma Bankom, radnik te firme Borko Vlačić i predstavnik Univerzal Holdinga, firma u kojoj Pešut ima suvlasnički udio.

Pešut je firmu kupio u drugom krugu, jer u prvom nije bilo ponuda. Novinarima je objasnio da se javio tek u drugom krugu, jer je tada imao određene povlastice. “Drugo nadmetanje je imalo mogućnost da se plati obveznicama stare devizne štednje koje su se mogle naći po nižoj cijeni od nominalne”, kaže Pešut. Također objašnjava zašto je na aukciju išao sa svojim radnikom:

“Normalno da je Borko Vlačić išao i kao igrač Bankoma. (…) Ako mi ne budemo ili ako on ne bude mogao da prođe po nekoj boljoj cijeni – da idemo mi. (…) Nismo bili konkurencija.”

Pešut kaže da nije bio u vezi sa ostalim učesnicima i da je privatizacija provedena po zakonu, te da tek sada nakon razgovora sa novinarima uviđa u čemu je bio problem.

Zbog sumnje da je na aukciji narušena konkurencija, Agencija za privatizaciju je istog dana donijela odluku o poništenju aukcije. Međutim, Pešut se zbog toga žalio Ministarstvu za privredu i privatizaciju koje je uvažilo žalbu.

“Sada mi otvarate oči kako je i zbog čega poništena privatizacija. Prvi put to čujem!”, kaže Pešut.

Nekretnine kupljene, ali nisu uknjižene

Milan Pešut je sudjelovao u privatizaciji u BiH kroz kupovinu Ugostiteljsko-turističkog preduzeća Leotar iz Trebinja. Prvo je za 683 hiljade eura kupio 30% vlasništva, koliko je i bilo na prodaju. Narednih godina je sa svojom firmom Bankom otkupio i ostatak državnog vlasništva pa je danas vlasnik 93% Leotara, dok je ostatak u vlasništvu malih akcionara.

U početni bilans preduzeća tokom privatizacije ušao je veliki hotel u Trebinju zajedno sa još 17 nekretnina. Međutim, novinari su otkrili da je Leotar bio vlasnik samo 15 nekretnina, dok je na restorane Bežigrad i Ekspres te Gradsku kafanu imao dugogodišnje pravo korištenja.

Jedna od nekretnina za koju u Leotaru tvrde da su je kupili 70-tih godina nije ušla u proces privatizacije. Riječ je o Odmaralištu Srebreno u blizini Dubrovnika u Hrvatskoj. Ta nekretnina nikada nije uknjižena na Leotar, a pravnica Slavka Lojović kaže da u firmi postoji kupoprodajni ugovor.

Odmaralište Srebreno ima restoran koji je i danas u funkciji i 17 bungalova koji su u veoma lošem stanju. Republika Hrvatska je 1991. godine zabranila raspolaganja ovom imovinom.

Nakon privatizacije pokrenuto je pitanje u vezi sa tom nekretninom. Dokumenti zemljišnog ureda u Hrvatskoj pokazuju da se radi o „društvenom vlasništvu“, a da prava korištenja imaju u jednakim omjerima Općina Dubrovnik i Hotel Mlini u Mlinima. Novi vlasnik Pešut smatra da je to njegova nekretnina, pa je od Hrvatske sudskim putem tražio da se nekretnina uknjiži.

Upravo zbog ovog odmarališta rađena je revizija privatizacije Leotara za koju je bila zadužena Komisija za reviziju privatizacije RS-a. Oni su u svome izvještaju napisali da „izražavaju osnov sumnji“ da je ova nekretnina prvo prikrivena tokom privatizacije, a kasnije i prodana. Takav izvještaj Komisija je proslijedila Okružnom tužilaštvu Banja Luka, a slučaj je došao i do Pravobranilaštva RS-a koje nije utvrdilo prodaju.

Iako Srebreno još nije u vlasništvu Leotara, Pešut očekuje da će se to desiti ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju. On kaže da kupovina Leotara nije bio dobar poslovni potez, ali vjeruje da će u budućnosti uspješno poslovati.

Milan Pešut je rođen u Ljubinju u kojem ima dvije fabrike – Imel i Farmavit. Dragan Đurić je rođen u Derventi i u BiH ima suvlasništvo u Darta Trgovini d.o.o. Banja Luka i Oslobođenju sa Pala.

Privatizacija nije završena

U procesu privatizacije od 2002. godine u Srbiji je prodato preko 2 hiljade preduzeća. Posljednjih godina otkrivene su određene afere i uhapšeni osumnjičeni za malverzacije u privatizacijama. Savet za borbu protiv korupcije kreirao je i listu od 24 sumnjive privatizacije koje se trenutno istražuju.

Bivši direktor Agencije za privatizaciju Pavlović kaže da nikakav sistem ne može spriječiti pljačku ako na „ključnim mjestima“ u institucijama nisu ljudi koji znaju posao i koji su posvećeni općem interesu.

“Prevelika ovlašćenja pojedinaca u Agenciji za privatizaciju, a nikakve kontrole nad njihovim radom nema i to vam je uvijek jednako korupciji”, kaže Jelisaveta Vasilić, članica Saveta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije.

U BiH još uvijek nije završen proces privatizacije. Ostalo je još 277 neprivatiziranih preduzeća, a za neka koja jesu pokrenut je proces revizije. Fikret Talić iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH kaže da je najveći problem privatizacije što nisu ispunjavani uvjeti iz kupoprodajnih ugovora. Kupcima je, kaže Talić, jedini cilj bio kupovina nekretnina koje se kasnije mogu prodati.