• Advokatica je optužena za prisvajanje 1,4 miliona KM od klijenata.
• Oštećeni klijenti su starije i pravno neuke osobe.
• Advokatici nije zabranjen rad.

Kada je Amira Mačak potpisala bugojanskoj advokatici Emini Begić punomoć za zastupanje u prodaji nekretnina, nije ni slutila da će je to skupo koštati. Tvrdi da ju je advokatica oštetila za više od milion maraka zbog čega ju je prijavila Kantonalnom tužilaštvu Srednjobosanskog kantona (SBK).

Advokatica Begić je 2019. godine optužena da je zloupotrijebila povjerenje najmanje troje klijenata, prisvojila njihov novac u iznosu oko 1,4 miliona maraka i krivotvorila isprave. Zbog sumnje da joj je pomagao, optužen je i njen brat, bugojanski općinski vijećnik Adnan Hozić.

Oštećeni klijenti su pravno neuke i starije osobe koje su Begić unajmile za pomoć pri poslovanju sa nekretninama. Od njih je danas brani četveročlani pravni tim koji tvrdi da joj je optužnicom učinjena velika nepravda.

Iako Advokatska komora ima pravo da je suspenduje do okončanja krivičnog postupka, to se nije desilo pa advokatica Begić i dalje radi. Trenutno zastupa klijente u najmanje 40 predmeta na sudovima u Bosni i Hercegovini.

U ovakvim slučajevima niko nije obavezan obavijestiti klijente o procesima protiv njihovih advokata.

Igra sa klijentom

Uzalud je Amira Mačak 2017. godine čekala uplatu novca od prodaje porodičnih nekretnina u Jajcu, naslijeđenih nakon muževe smrti. Početkom te godine ona i njena djeca prodali su imovinu londonskoj firmi „Steelmin Limited“ za 2,2 miliona KM. Advokatica Emina Begić je bila zadužena za zastupanje u ovom trgovanju. Begić je ranije sarađivala sa njenim mužem pa se Amiri činilo da je ona logičan izbor za nastavak saradnje.

Dogovoreno je da „Steelmin Limited“ novac uplati na povjerenički račun notara koji je sastavljao kupoprodajni ugovor, a on bi to podijelio članovima porodice nakon što bude izvršen upis prava vlasništva u korist kupca.

Međutim, prema Amirinim riječima, vrlo brzo nakon potpisivanja ugovora advokatica je bez njenog znanja i saglasnosti aneksom izmijenila kupoprodajni ugovor i preusmjerila uplatu većine novca na svoj račun. „Imala je punomoć za potpisivanje glavnog ugovora. Na osnovu te punomoći je potpisala i aneks“, svjedočila je na sudu Amira Mačak.

Poštujući nove instrukcije o uplati novca, „Steelmin“ je na račune advokatice Begić uplatio 1,58 miliona maraka do oktobra 2017. godina, pokazali su nalazi sudskog vještaka izneseni tokom suđenja.

Kako su joj pristizale uplate, tako je Begić i praznila svoje račune. Prema njenim instrukcijama podizana je gotovina i vršena isplata novca u iznosima od 400 do 100.000 KM. Gotovinu su podizali i pripravnici i o tome su svjedočili na sudu.

Oko 70.000 KM je kao pozajmicu dala ocu Nedžadu Hoziću, a 40.000 KM je dobila njena kuma, advokatica Selma Rustempašić-Hozić koja je na sudu tvrdila da je riječ o pozajmici koju još nije vratila.

Oko 97 hiljada KM Begić je potrošila za gradnju kuće u naselju Gaj, površine 317,5 m2 sa fitnes salom i bazenom, ali je radove zaustavila policija. Kuća je pravljena na zemlji njene svekrve Dunke Begić, bivše kantonalne sutkinje iz Novog Travnika. Ona kaže da je zemljište sa zadovoljstvom poklonila snahi i sinu Aneru, savjetniku federalnog ministra trgovine.

Za sve to vrijeme Amira Mačak je čekala svoj novac: „Ja cijelo vrijeme nisam znala da je firma ‘Steelmin’ uplaćivala novce jer je meni prezentirano uvijek da nema novaca, da oni nisu uplatili.“

Međutim, u kontaktu sa advokatom kupca nekretnina Mačak je otkrila da novac, suprotno ugovoru, ide advokatici Begić na račun.

Pokušala je, kaže, problem riješiti mirnim putem, ali je od advokatice dobila tek oko 300 hiljada KM, ali ne i ostalih 1,2 miliona, koliko smatra da joj advokatica duguje. Osim što je advokaticu prijavila tužilaštvu, pokrenula je i parnični postupak za naknadu štete.

Istraga je potvrdila izjave Amire Mačak, ali i otkrila nove detalje slučaja.

Istražitelji su prilikom pretresa u kancelariji advokatice Begić pronašli Izjavu koju je, navodno, potpisala Amira Mačak i ovjerila u Općini Bugojno krajem oktobra 2017. godine – neposredno pred podnošenje krivične prijave tužilaštvu. U Izjavi piše da joj je advokatica predala novac koji je kao punomoćnik primila po osnovu kupoprodajnog ugovora. U Izjavi je naveden i broj kupoprodajnog ugovora sa „Steelminom“, ali nije naveden naziv kupca niti količina primljenog novca.

Mačak kaže da nije ni znala da postoji takva izjava i da je ona nije potpisala:

„Bez teksta sam ostala. Jednom riječju, bez teksta! Kada vam neko kaže da ste bili negdje i potpisali, a vi niste bili, mislim, šta na to reći!?“, kaže Mačak za CIN.

Istraga je pokazala da je dokument potpisan bez njenog prisustva u Općini Bugojno i da ga je ovjerio službenik Ibrahim Mašić – koji je priznao krivicu.

On je u istrazi rekao da mu je izjavu prvo donijela pripravnica advokatice Begić, ali da ju je odbio ovjeriti jer Mačak nije bila prisutna. Onda je u Općinu ubrzo došao brat advokatice Begić, općinski vijećnik Adnan Hozić, da bi konačno nazvala i advokatica i povišenim glasom tvrdila da ima Amirinu punomoć. Suočen sa pritiskom viđenijih ljudi u maloj lokalnoj zajednici, Mašić je popustio, ovjerio dokument, a Hozić se u rubrici za potpise potpisao u ime Amire Mačak.

Mašić je krajem 2019. godine osuđen na uvjetnu kaznu, uz obavezu da svjedoči u postupku protiv Begić i Hozić, ali je naredne godine preminuo. Amira Mačak ga ne smatra krivim: „On je u mojim očima žrtva.“

Suđenje Emini Begić još traje, pa su advokati i njoj i Hoziću savjetovali da ne razgovara sa novinarima. Njena odbrana još nije ispitala svoje svjedoke niti je iznijela dokaze kojima će je braniti od optužbi, a u dosadašnjem toku suđenja su propitivali kredibilnost svjedoka tužilaštva i zakonitost izvršenog pretresa.

Novac za izmišljenu prodaju

Dok je Amira Mačak kucala na vrata Tužilaštva u Travniku, Esad Kero je u Općinskom sudu u Bugojnu saznao informacije koje su ga iznenadile i zabrinule. Iako mu je njegova advokatica do tada tvrdila da je kupio kuću u izvršnom postupku, u Sudu su mu dokazali da to nije istina.

On se nakon radnog vijeka provedenog u Austriji vratio u Bugojno pa je u proljeće 2015. odlučio tu kupiti i kuću. Od poznanice Džule Dadić je dobio informaciju o kući koja je na prodaju preko Suda. Ona ga je odvela kod advokatice Begić koja će ga zastupati u kupovini. Kako sam nije znao šta treba činiti, sa skoro sedamdeset godina i slabog vida, dao je povjerenje advokatici Begić.

Na Sudu je svjedočio da joj je za advokatske usluge platio 1.000 KM, da joj je dao 9.000 KM kao „polog za sudjelovanje u izvršnom postupku“ i 74.000 KM da plati Sudu za nekretninu. Zauzvrat je od nje dobio priznanicu o uplati advokatskih troškova i opečaćen i potpisan Zaključak Općinskog suda Bugojno na kojem je navedeno da je on kupac nekretnine i da je platio novac za kuću.

Ubijeđen da je završio posao, Kero je skoro cijelu narednu godinu tražio od advokatice Begić da odu kod notara i u Sud kako bi se i konačno uknjižio kao vlasnik nekretnine.

„Obećavala je svaki dan ići ćemo notaru, ići ćemo notaru, otišli nismo nikada“, kaže Kero za CIN.

Tako je 2017. sam otišao u Sud gdje ga je dočekala neugodnost. Sutkinja Janja Pilić, čiji se potpis nalazio na Zaključku, i predsjednica Suda Randžana Hadžibegović-Haračić su odmah utvrdile da u sudskim spisima ne postoji originalni Zaključak Suda o Kerinoj kupovini niti drugi dokaz o njegovom vlasništvu.

Predsjednica Hadžibegović-Haračić je uočila da je Zaključak falsifikovan pa je podnijela krivičnu prijavu. „Radilo se o, ja bih to nazvala papirom koji je imao zaglavlje Općinskog suda Bugojno“, svjedočila je kasnije na Sudu.

Tokom istrage je pronađen predugovor o kupovini nekretnine koju je Kero potpisao sa Dadić. Nekretnina u njemu nije opisana, Kero je naveden kao kupac, a Dadić kao prodavac. Osim njihovih potpisa, na papiru je i pečat proizvodno uslužnog preduzeća TERR-A koje je 1998. godine osnovao Eminin otac Nedžad Hozić.

Kero je na Sudu objasnio da je Begić sastavila i ovjerila predugovor. „Ne mogu se ja miješati u njene poslove i pečate“, kaže Kero.

TERR-A je registrovana na adresi ureda Emine Begić, a pečat je prilikom pretresa tu i pronađen zajedno sa krivotvorenim Zaključkom. No, njeni advokati tvrde da Kero nije bio klijent advokatice Begić, nego je radio sa firmom njenog oca.

Takvu tezu podržava na Sudu i Nedžad Hozić iako je na drugom suđenju, vođenom protiv njega zbog naplate neplaćenog poreza, rekao da on u toj firmi ne radi od juna 2010, nakon čega je blokiran i jedini račun firme.

Hozić je za CIN rekao i da njegova kćerka nije imala veze sa firmom TERR-A te da je Džula Dadić bila njegova poslovna saradnica za nekretnine.

„Laže, bogami“, kaže Dadić, tvrdeći da nije radila ni za Hozića ni za TERR-U, već je Begić dovodila klijente, kao što to i danas čini za advokate u Bugojnu.

„Da sam noge dabogda polomila što sam i unišla tude i odvela čovjeka! To je meni žao i krivo kada sam naivna, naivna budalašica“, kaže Dadić.

Kuća plaćena životom

Protiv advokatice Begić je svjedočila i Munira Džonlić. Ona i njen suprug Mehmed su je angažovali za pravno zastupanje u pokušaju da sačuvaju svoj dom, ali prema Munirinom svjedočenju, ona nije radila u njihovom najboljem interesu.

Supružnici Džonlić su imali lijepu kuću u Bugojnu koju su kanili prodati 2009. godine. Njihov komšija Jasmin Plavac ih je nagovorio na plan koji ih je doveo do agonije od koje se nisu oporavili. Naivno su pristali staviti svoju kuću kao zalog za kredit koji će uzeti firma „S&S Agrar“,  registrovana na adresi njegove porodične kuće, a po isplati kredita oni će dobiti 300 hiljada maraka za kuću.

Ugovor je sačinjen, kredit je isplaćen, ali Džonlići novac nisu dobili. Vrijeme je prolazilo, firma kredit nije vraćala pa je 2011. godine NLB Leasing pokrenuo sudski postupak naplate kroz prodaju nekretnine tokom kojeg je postao vlasnik kuće iz koje su Džonlići trebali izaći.

Džonlići su pisali Sudu da osporavaju prodaju, da je kuća data u zalog na prevaran način, da nikada nisu dobili novac od kredita za kuću i da su podnijeli krivičnu prijavu na osnovu koje je Tužilaštvo SBK podiglo optužnicu i pokrenulo krivični postupak protiv Plavca za prevaru. Predmet nije okončan, a Plavac je u bijegu. Ništa nije bilo dovoljno da Općinski sud u Bugojnu zaustavi postupak izvršenja nad nekretninom. Deložacija je prolongirana, ali prodaja nije zaustavljena.

Mehmed je Sudu pisao i da se loše osjeća, da se liječi i da bez primanja nema gdje otići sa suprugom i troje djece.

No, pomoć i pravdu nije dočekao. Izvršio je samoubistvo u septembru 2015. godine.

„Doveli su ga do prosjačkog štapa i objesio se“, rekla je Munira na suđenju advokatici Begić.

Prije njegove smrti, u očajničkom pokušaju da spasu što se spasiti može, Džonlići su angažovali advokaticu Eminu Begić da im pomogne zadržati kuću. Ona je Sudu pisala žalbe na izvršenje i molbe za odgodu deložacije, a Munira je na Sudu ispričala i da ju je u danima nakon suprugove smrti posjetila sa ocem Nedžadom.

„On me više puta napadao i protivio se zašto puštam u kuću (potencijalne kupce, op. a.), ne bih smjela to da radim bez njihove saglasnosti, Emine i Nedžada, da neko od njih dođe. U kancelariji me on napadao, na kraju me na plač natjerao.“

Džonlić je znala da NLB Leasing njihovu kuću namjerava prodati pa se u pokušaju da organizuje otkup uzaludno trudila saznati cijenu od advokatice Begić: „Ja sam jedne prilike tražila broj od direktora Banke. Niko mi nije htio dati. Emina je rekla da mi ne treba“, prisjeća se Munira.

Dok je bila angažovana da se bori da Džonlići zadrže svoj dom, advokatica Begić je, ustvari, ugovarala prodaju njihove kuću sa kupcem Markom Ljubasom.

Iako mu je bilo poznato da NLB Leasing kuću daje za 100 hiljada maraka, Ljubas kaže da su ga otac i kćer uvjeravali u drugačije.

„Jednom prilikom je ušao u kancelariju (Nedžad Hozić, op. a.) i rekao Emini da se kuća ne može prodati ispod 150.000 KM. Znači, nema niže cijene. On odgovara za tu kuću i kuća se neće prodat“, ispričao je Ljubas pod zakletvom. On ne želi govoriti za CIN o ovome jer misli da je to stvar prošlosti.

Koliko su mu tražili, toliko je i platio, a na Sudu je objasnio da je dao 30 hiljada KM avansa, dok je 100 hiljada KM dao predstavniku NLB Leasinga koji je došao na potpis kupoprodajnog ugovora. Ostatak novca ostao je u tašni advokaticinog oca Nedžada Hozića.

Danas advokati Emine Begić pokušavaju kroz pitanja svjedocima implicirati da je prodaja kuće išla preko Hozićeve blokirane firme TERR-A, a da je on samo naplatio proviziju.

U jesen 2016. za Muniru Džonlić više nije bilo mjesta u sopstvenom domu. Advokatica Begić je Muniri rekla da spakuje lične stvari i napusti kuću. „Od šoka nisam znala ni kuda da idem“, prisjetila se tokom svjedočenja.

Stanje šoka je nije napustilo godinama. Ponižena je i bez tableta za smirenje često ne može pregurati dan. O ovoj temi nije pričala sa novinarima, a i tužiocu je rekla da više ne može.

„Nemojte me više! Ne mogu psihički podnijeti, pustite me! Neka joj Bog sudi!“

Uprkos optužbama za djela zbog kojih je bila u pritvoru mjesec dana i koja advokatska profesija naziva nedostojnim obavljanja advokatske prakse, Begić i dalje radi. Njeni klijenti nisu obaviješteni o optužnici protiv njihove pravne zastupnice niti Advokatska komora ima pravila u vezi sa sličnim situacijama. „Mi nikoga ne obavještavamo o vođenju disciplinskih postupaka niti to smijemo zato što bi to bilo kršenje presumpcije nevinosti“, kaže disciplinska tužiteljica Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine Jasmina Cero. Pojasnila je da svaki građanin prije nego što angažuje advokata ima pravo na informaciju u Komori da li se protiv određenog advokata vodi disciplinski postupak.

Nakon što je 2019. godine potvrđena optužnica protiv advokatice Begić, Cero je od Advokatske komore zatražila njenu suspenziju do okončanja suđenja. Prijedlog je prihvaćen, ali se Begić na njega žalila. Žalba je prihvaćena pa se zahtjev za suspenziju trebao ponovo razmatrati, ali se to još nije desilo jer su se ročišta odgađala zbog: pandemije, godišnjih odmora pa i ljekarskog uvjerenja da Begić mora mirovati.

„A ona hoda, mi to svi znamo“, kaže Cero.