Crnogorce je krajem prošle godine zatekla vijest da je globalna finansijska kriza pogodila i njihovu malenu balkansku državu. Novine, Internet, pa čak i film o Jamesu Bondu prikazivali su Crnu Goru kao Monte Carlo istočne Evrope. Na brdovitoj, šumama obrasloj obali, među srednjovjekovnim utvrdama i ruševinama niklo je mnoštvo luksuznih hotela i privatnih vila.
Vlada premijera Mile Đukanovića je u decembru 2008. godine najavila da će priteći u pomoć Prvoj banci, jednoj od vodećih finansijskih institucija u Crnoj Gori i jednom od vodećih pokretača crnogorskog građevinskog buma. Prva banka je većinski u vlasništvu Đukanovića, njegovog brata i sestre, te bliskog prijatelja.
Članovi lokalnih nevladinih organizacija, opozicionih partija i novinari kažu da je ovo samo još jedan primjer poklapanja državnih sa interesima članova Đukanovićeve porodice. Oni kažu da se Crna Gora, država sa manje od 700.000 stanovnika, ponekad doima kao preduzeće kojim rukovodi premijer i njegova porodica. Kako je Đukanovićeva partija pobijedila na izborima iz marta ove godine, očekuje se da će premijer ostati na vlasti još četiri godine.
‘Crna Gora je zemlja bez pravila’, kaže Milka Tadić, urednica magazina Monitor. ‘Ako ste vlast ili blizu vlasti možete da radite šta god hoćete.’
Đukanovićevo bogatstvo je teško objasniti uzme li se u obzir njegova nevelika premijerska plata iz proteklih godina. Jedni drže da je bogatstvo stekao u vrijeme procvata šverca duhana. Italijanski tužitelji navode da je premijer bio središnja figura zajedničkog djelovanja crnogorskih državnih zvaničnika i italijanske mafije koja je, navodno, prošvercala ogromne količine cigareta u posljednjoj deceniji prošloga vijeka. Istražitelji, međutim, ne navode da je Đukanović lično profitirao od šverca.
Navodi o korupciji privlače pažnju i izvan Crne Gore. Iako je Europska Unija (EU) zadovoljna postignutim napretkom, Komesar za proširenje EU-a, Olli Rehn izjavio je u decembru prošle godine da su korupcija i organizovani kriminal glavne prepreke za članstvo u EU.
Đukanović je odbio dati komentar za ovu priču. Tokom godina na razne navode odgovarao je tek šturim demantijima. Umjesto odgovora, sa onima koji ga optužuju, radije se suočavao pred sudom. Podnosio je optužbe za klevete protiv medija i dobijao parnice na sudovima u vlastitoj zemlji, ali i Srbiji i Hrvatskoj. Prošle godine je tako dobio odštetu od 20.000 eura nakon što je tužio najveći crnogorski nezavisni dnevnik Vijesti i njegovog izdavača Željka Ivanovića. On je, inače, pretučen, pa je rekao da iza napada možda stoji Đukanović i članovi njegove porodice. Kada je hrvatski tjednik Nacional 2001. godine objavio članak o Đukanoviću, , premijer Crne Gore je tužio ne samo taj tjednik već i medije koji su prenijeli tu priču, navodi se u izvještaju ‘Novinara bez granica’.
Porodica milionara
Milo Đukanović je došao na vlast 1991. godine, na njegov 29 rođendan i tako postao najmlađi premijer u Europi. Ubrzo nakon toga izbija rat i Jugoslavija se raspada. Đukanović je u to vrijeme bio član trija crnogorski vođa, na čijem je čelu bio tadašnji predsjednik Momir Bulatović, bliski saveznik srbijanskog silnika Slobodana Miloševića. Tokom 1991. i 1992. godine Crna Gora je izazvala međunarodnu osudu zbog bombardovanja Dubrovnika, grada koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Ugroženi bosanski muslimani koji su utočište od rata koji je bjesnio potražili u Crnoj Gori bili su deportovani na područja koja su bila pod kontrolom bosanskih Srba. Crnogorske vlasti su tek posljednjih godina priznale odgovornost za ta dešavanja i počele isplaćivati odštetu preživjelima. Godine 1992. oko 80 Bosanaca je deportovano. Neki od njih su završili u logorima, a većina ih je ubijena. Opozicione stranke su bezuspješno pozivale na utvrđivanje Đukanovićeve odgovornosti za ratne zločine.
Đukanović je dominanta politička figura u Crnoj Gori. Ako se izuzme 16 mjeseci koje je proveo kao poslanik u Parlamentu, on od 1991. godine kontinuirano obnaša dužnosti ili premijera ili predsjednika. Kada je kao predsjednik Crne Gore okrenuo leđa Miloševiću postao je omiljen na Zapadu. Nakon Miloševićevog poraza na izborima 2000. godine, Đukanović priprema teren za razlaz sa Srbijom i proglašenje nezavisnosti. U tome i uspijeva 2006. godine.
Tokom ratnih godina, Crna Gora se oslanjala na šverc cigaretama kao snažan izvor prihoda. Bulatović i Đukanović su priznali da je šverc cigaretama punio državni budžet, ali insistiraju da se nikada nisu okoristili od trgovine koja je, kažu, bila dozvoljena crnogorskim zakonima.
Bez obzira na porijeklo njegovog novca, Milo Đukanović je danas bogat čovjek. Novinari Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) otkrili su da on posjeduje ili kontroliše imovinu i dionice u vrijednosti najmanje 14,7 miliona američkih dolara. To je u suprotnosti sa njegovom državničkom platom koja nikada nije prešla mjesečni iznos od 1.700 američkih dolara. Đukanović u svojim imovinskim kartonima, počevši od 2005. godine, ne navodi druga primanja. Prema podacima sa posljednjeg imovinskog kartona, njegova supruga Lidija zarađuje nešto veću platu od premijerove.
Financijski dobro stoje i drugi članovi porodice Đukanović. Premijerov brat Aleksandar (poznatiji kao ‘Aco’), predratni koncertni promotor, je, prema podacima koje su prikupili novinari ICIJ-a posjeduje bogatstvo koje vrijedi najmanje 167 miliona američkih dolara. Njegova sestra Ana, poznata crnogorska advokatica, posjeduje više od 3,5 miliona američkih dolara u dionicama i nekretninama. A premijerov sin, Blažo, inače student, zarađuje oko 15.000 američkih dolara mjesečno po osnovu izdavanja poslovnog prostora koji je dobio na poklon od strica.
‘Ono što je evidentno je to da je i gospodin Đukanović i veliki dio državnih funkcionera tokom 1990-tih došao do enormnog bogatstva i da sada neskriveno sa tim bogatstvom kupuju u procesu privatizacije razne firme po Crnoj Gori, ulažu novac na tržištu kapitala, kupuju nekretnine’, kaže Aleksandar Damjanović, poslanik u državnom parlamentu iz reda opozicione Socijalističke narodne partije Crne Gore.
Kako je porodica stekla ovo bogatstvo nije baš najjasnije. Kritičari tvrde da je Đukanović sklopio mnoge unosne poslove, te da se kao premijer našao nekoliko puta u sukobu interesa. Privatizacija Nikšićke banke je, kažu oni, odličan primjer toga.
Privatizacija Nikšićke banke
Đukanović je bio umiješan u privatizaciju Nikšićke banke iz 2006. godine. Kao premijer, uspostavio je savjet koji je nadgledalo prijenos javnih kompanija u privatno vlasništvo, a sebe je imenovao njegovim predsjednikom. Savjet je definisao neobična pravila za privatizaciju banke prema kojima je 30 posto udjela u banci trebalo biti prodano na crnogorskoj berzi. Naime, prema uslovima javnog poziva, dionice koje su bile u vlasništvu Republike Crne Gore i dvije državne institucije morale su biti prodane samo jednom ponuđaču. Određena je i početna cijena od oko 3 miliona američkih dolara. Na oglas se javila jedna kompanija, i to Monte Nova u vlasništvu Ace Đukanovića.
Monte Nova, koja je već imala 12 posto vlasništva banke, zapravo nije ni platila puni iznos početne cijene. Pola iznosa je isplatila u gotovini, a ostatak u obveznicama stare devizne štednje, što su uslovi poziva i omogućavali. U to vrijeme obveznice su se mogle kupiti za dio njihove nominalne vrijednosti.
Nakon privatizacije, ime banke je promijenjeno u Prva banka, a sjedište prebačeno iz Nikšića u Podgoricu. Monte Nova je imenovala četiri od sedam članova upravnog odbora čime je zapravo preuzela kontrolu nad bankom. Iz korporativnih izvještaja se vidi da je odbor u naredne dvije godine odobrio niz dokapitalizacija. Izdavane su dodatne dionice po minimalnoj cijeni u iznosu od 187 američkih dolara po dionici.Tržišna cijena dionica kretala se između 250 i 1.500 američkih dolara. Đukanović je, putem svoje kompanije Capital Invest, otkupio skoro sedam posto dionica po izrazito niskoj cijeni, podigavši 2 miliona američkih dolara kredita od londonskog ogranka grčke Piraeus banke. Đukanović je založio kupljene dionice kao garanciju za kredit. Đukanovićeva sestra Ana Kolarević također je kupila dionice. Ona je danas vlasnik 0,5 posto udjela u banci.
Vrijednost dionica Ace Đukanovića od tada je višestruko povećana. U jesen 2008. godine njegove dionice su vrijedile više od 141 milion američkih dolara. Vrijednost premijerove investicije je narasla na blizu 8,7 miliona američkih dolara, dok je vrijednost dionica u vlasništvu njegove sestre iznosila 1,6 miliona američkih dolara. Njihova trenutna vrijednost je možda drugačija, budući da dionicama nije trgovano još od prošle godine.
U roku od godinu dana, Đukanović je otplatio kredit novcem od prodaje dijela dionica po cijeni četiri puta većoj od one po kojoj ih je kupio.
Odmah nakon što je porodica Đukanović kupila dionice ove banke, iznos depozita vlade i državnih institucija u ovoj banci počeo je vrtoglavo rasti. Prema podacima iz revizorskog izvještaja, krajem 2006. godine, otprilike u vrijeme kada je Monte Nova preuzela odbor banke, depoziti vlade Crne Gore te raznih vladinih institucija, opštinskih vlasti i državnih kompanija iznosili su 23 miliona američkih dolara. Krajem 2007. godine iznos njihovih depozita porastao je na 127 miliona. Ukupan iznos depozita u banci skočio je sa 104 miliona u 2006. na preko 579 miliona američkih dolara u 2007. godini. Tako je Prva banka preko noći postala jedna od najvećih banaka u Crnoj Gori.
Đukanovićeva Vlada je u decembru 2008. godine objavila da će zbog međunarodne finansijske krize vlada priteći u pomoć porodičnoj banci. U prvih devet mjeseci 2008. godine Prva Banka je ostvarila profit od 5,8 miliona američkih dolara, da bi u samo tri mjeseca ostvarila gubitak u iznosu 35 miliona američkih dolara. Đukanovićeva vlada je banci pomogla sa kreditom od 64,7 miliona američkih dolara, te je otplatila oko 19 miliona američkih dolara kredita koji je banka dala državnim kompanijama ili kompanijama koje su radile na državnim projektima. Vlada Crne Gore je u martu izvijestila da je banka vratila 14,5 miliona američkih dolara kredita.
U revizorskom izvještaju za 2007. godinu se navodi da je banka pod kontrolom porodice Đukanović davala kredite povezanim licima. Tako je Aco Đukanović u 2007. godini imao oko 2 miliona američkih dolara kredita, a poslovni partner Mila Đukanovića, Vuk Rajković, 856.500 američkih dolara. Stanko Subotić, kojeg Đukanović drži za prijatelja, a protiv koga je u Srbiji podignuta optužnica po osnovi krijumčarenja duhana, podigao je kredit iz ove banke da bi kupio zemljište u vrijednosti skoro 33 miliona američkih dolara na mondenom ostrvu Sveti Nikola, odmarališta poznatog kao crnogorski Havaji. Kako kredit nikad nije otplatio, banka je zemljište stavila na prodaju.
Aco Đukanović i Ana Kolarević odbili su dati komentar za ICIJ. ‘Ja bih rado govorila o svemu dugom, ali ne bih govorila o Prvoj banci’, rekla je Kolarević. ‘Ja sam mali akcionar, sa jako, jako malim procentom … nisam ni verifikovana da o tome govorim.’
Ranka Čarapić, Vrhovni državni tužilac Crne Gore je u januaru 2009. godine dala saopštenje u kojem se navodi da je Centralna banka Crne Gore ukazala na postojanje osnova sumnje sa su odgovorna lica u Prvoj banci ‘nezakonitim postupanjem’ ugrozila prava svojih depozitara i povjerilaca. Tužiteljica, kao i zvaničnici Centralne banke su odbili razgovarati o ovim navodima. U međuvremenu, mediji su izvještavali kako su klijenti banke čekali i do tri sedmice na prijenos sredstava. Slučaj istražuje Odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina pri Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), nevladina organizacija iz Crne Gore obratila se 2006. godine državnoj Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa sa zahtjevom da se premijer Đukanović i još neki ministri razriješe finkcije u Savjetu za privatizaciju. MANS je naveo kako crnogorski Ustav zabranjuje članovima vlade da obavljaju druge državne funkcije. Komisija koju je imenovala skupština pod kontrolom Đukanovićeve partije se nije složila sa njima navodeći da je odbor vladin organ, te da Đukanović može služiti na bilo kojoj vladinoj funkciji.
Konflikt interesa?
U jesen 2006. godine Đukanović je državničku funkciju zamijenio članstvom u parlamentu. Utemeljenjem nezavisne Crne Gore ostvario je, rekao je, najkrupniji politički cilj, te je došlo vrijeme da se posveti biznisu.
U naredne dvije godine osnovao je pet kompanija. Tri su i dalje aktivne među kojima je i Capital Invest, firma koja se bavi konsalting i menadžment poslovima, i putem koje je Đukanović kupio dionice Prve banke. Jedan je od osnivača i vlasnik četvrtine udjela u firmi koja je osnovala privatni Univerzitet Donja Gorica. Prema podacima Centralnog registra Privrednog suda u Podgorici Đukanović je također suosnivač firme Global Montenegro, koja se također bavi konsalting i menadžment poslovima i koja je vlasnik zemljišta u blizini obale turističkog grada Budve.
Najbogatiji članovi porodice Đukanović su premijerovi brat i sestra. Prema podacima crnogorske Uprave za nekretnine Aco Đukanović ili njegove kompanije posjeduje barem 22 poslovna prostora i četiri stana od kojih se nekoliko nalazi u centru Podgorice i duž obale, te zemljište u turističkom gradu Herceg Novom. Podaci o registraciji kompanija u Crnoj Gori pokazuju da je Aco Đukanović zatvorio firmu Monte Nova, ali da je i dalje suvlasnik dvije građevinske firme, Urbis Nova i Invest Nova koje su uključene u priobalni razvoj.
Aci Đukanoviću ide od ruke zarađivanje novca. Prema bankovnim izvještajima, Đukanović je 2005. godine kupio dionice crnogorske Komercijalne banke za preko 1,7 miliona američkih dolara po cijeni 636 dolara po dionici. Sjedeće ih je godine prodao mađarskoj OTP banci koja je otkupila sve dionice po cijeni od 3,767 dolara po dionici. Aco je tako ostvario šestostruki povrat svoje prvobitne investicije.
Đukanovćeva sestra Ana Kolarević posjeduje 4 stana u centru Podgorice. Ova bivša sutkinja Vrhovnog suda na koji je imenovana u vrijeme Đukanovićevog mandata, specijalizirala se za privredno pravo. Vlasnica je advokatske kancelarije i firme za konsulting i management Edu Cons. Njen 25-godišnji sin Edin je također poduzetnik, vlasnik tri firme za dizajn, konsalting i građevinarstvo.
Domaći kritičari kažu da investicija porodice Đukanović u razvoj turizma i obale predstavlja još jedan primjer sukoba interesa za Milu Đukanovića, budući da je vlada snažan pokretač razvoja. Vrijednost imovine na crnogorskoj obali vrtoglavo je rasla u posljednje četiri godine, da bi potom doživjela pad. Vlada je izrazila želju da pretvori Crnu Goru u zemlju poznatu po ekskluzivnim odmaralištima. Značajan dio razvoja mogu zahvaliti i prilivu kapitala ruskih biznismena.
Parlament u kojem većinu ima Đukanovićeva partija je u julu 2008. godine usvojio zakon koji proglašava hotele sa pet zvjezdica javnim interesom Crne Gore. Zakon omogućava eksproprijaciju zemljišta, te propisuje da vlasnici zemljišta moraju trpjeti promjene urbanističkih parcela prilikom donošenja novih planova. U isto ovo vrijeme započela je međunarodna reklamna kampanja pod pokroviteljstvom države čiji je cilj da namami imućne inostrane turiste.
Crnogorska vlada je također imenovala premijera na mjesto predsjednika upravnog odbora Agencije za promociju stranih investicija. Ovo mjesto mu omogućava da kontroliše i učestvuje u pregovorima o stranim ulaganjima. Đukanović je posjetio Rusiju te, prošle godine Dubai, u potrazi za potencijalnim investitorima.
Nevladina organizacija MANS je 2006. godine podnijela inicijativu Ustavnom sudu iznoseći ocjenu da Đukanovićevo članstvo u upravnom odboru Agencije predstavlja sukob interesa. MANS je ovaj put pobijedio pošto je sud presudio da premijerov rad u odboru nezavisne javne institucije nije u skladu sa Ustavom. Ali ove stvari nikad nisu jednostavne u Crnoj Gori. Drugo tijelo, Đukanoviću naklonjena Komisija za utvrđivanje sukoba interesa odlučila je da premijerovo članstvo ne predstavlja sukob interesa pošto on na prima naknadu za svoj angažman.
Đukanović još uvijek ignoriše odluku Ustavnog suda, te još uvijek drži mjesto u upravnom odboru Agencije. Kada se 2008. godine Đukanović, potaknut iznenadnom bolešću svoga nasljednika, vratio na vodeće mjesto u vladi obećao je da će zamrznuti sve aktivnosti u vezi sa svojim privatnim biznisom. ‘Dok god sam na državnoj funkciji ne želim da se bavim biznisom’, izjavio je Đukanović za dnevnik Vijesti. Premijer, međutim, nije požurio da ispoštuje ovo obećanje. Prema podacima iz Centralnog registra Privrednog suda u Podgorici, Đukanović je nedavno izvršio ponovnu registraciju tri firme, koje će poslovati barem do 2010. godine.
