Kelmendi je pred sudom govorio kao svjedok Tužilaštva BiH, a u predmetu koji se vodi protiv Turkovića i njegovih saradnika koji su, uz ostalo, osumnjičeni i za pokušaj ubistva ovog Albanca.
Kelmendi je izjavio da ga je par mjeseci nakon svadbe, preko advokata Midhata Koče, kontaktirao Kalender, rekavši mu da Turković i dalje sprema njegovo ubistvo i da je angažovao plaćene ubice – Miljenka Lakića iz Bijeljine i Zvorničanina Rajka Milovanovića. Kelmendi kaže da nije sumnjao u Kalenderove tvrdnje, jer je informacije o tome dobio i iz drugih izvora.
Izjavio je i da mu je bilo sumnjivo to što je sarajevski folk-pjevač Semir Cerić Koke tražio da ranije napusti hotel. Objasnio je da je ovaj pjevač, prema ranijem dogovoru o angažmanu, trebao nastupati do kraja svadbenog slavlja.
Na Kelmendijevo negodovanje on je nastavio pjevati, iako je, kako je kazao ovaj kosovski biznismen, bio vidno zbunjen i uzbuđen.
Kao svjedok Tužilaštva, Semir Cerić Koke je u ranijem pretresu izjavio kako je Turković od njega tražio da mu pošalje SMS poruku kada se Naser Kelmendi pojavi na svadbi. Rekao je da je znao za loše odnose Turkovića i Kelmendija, ali ga je Turković tada ubijedio da se pomirio sa Elvisom Kelmendijem. Turković mu je rekao da se želi pojaviti na svadbi, ukoliko tamo ne bude „starog“, misleći na Nasera, te da mu javi kada on dođe.
Izjavio je da je poslao poruku Turkoviću, ne znajući da on čeka cijelu porodicu na okupu da bi ih likvidirao.
Na početku svjedočenja Kelmendi je opisao okolnosti pod kojima je upoznao Turkovića 2002. godine. Kazao je da je želio otvoriti predstavništvo Fabrike duhana Sarajevo na Kosovu i da ga je sa Turkovićem upoznao njegov kum Muhamed Ali Gaši. Prema Kelmendijevim riječima Gaši je preporučio Turkovića kao čovjeka koji mu može pomoći u ovom poslu. Nakon što su pregovori propali, Kelmendiju je obijen stan na Grbavici, iz kojeg je odnesena kasa sa 20.000 dolara.
„Posumnjao sam na Turkovića, jer ništa nije bilo od priče o zastupništvu“, izjavio je Kelmendi.
Nakon ovog događaja Turković je pucao na Kelmendija u Hotelu Holiday Inn. Kelmendi kaže da Turković za to nikad nije krivično odgovarao i da se krio kod prijatelja u Zenici.
„Moja porodica i ja smo uvijek u strahu od njega jer se uvijek može desiti nešto“, rekao je Kelmendi.
Budući da Sud nije odobrio direktno ispitivanje Turkovićeve odbrane, advokat Fahrija Karkin najavio je Kelmendija kao svjedoka u jednom od sljedećih pretresa.
Kelmednijev dugogodišnji prijatelj i advokat Kočo je izjavio pred Sudom da je on upoznao Kalendera sa Kelmendijem. Rekao je da ga je Kalender našao u kancelariji poslije svadbe i, sav rastresen, rekao da Turković priprema Kelmendijevo ubistvo te da i on može stradati, boraveći često u njegovom društvu.
Kaže da mu je Kalender ispričao i da je eksplozivna naprava trebala biti postavljena u kafeu „Akademija“ u sarajevskom naselju Hrasno, gdje su Kočo i Kelmendi svakodnevno pili kafu. Kalender je kasnije pričao i da je postojao plan o atanetatu na Kelmendija – automatskom puškom – heklerom, sa prigušivačem.
Advokat Senad Kreho je na svedbi bio u društvu Kelmedija i Koče. On je u svjedočenju rekao da te večeri nije primijetio ništa neobično. Dodao je da mu je dva mjeseca nakon svadbe Kočo rekao da je „onaj tvoj trebao da nas digne u zrak“. Turković je bio Krehin klijent. Nakon toga je posjetio Turkovića u pritvoru, kojeg poznaje 25 godina, kako on kaže, ali mu je ovaj rekao da informacije o pokušaju ubistva Kelmendija nisu istinite.
Budući da je pozvan kao svjedok Tužilaštva, prvi Turkovićev branitelj Senad Kreho je zbog dvojake uloge ,branioca i svjedoka, razriješen službene tajne. Njegovo mjesto je u martu prošle godine zauzeo Karkin, koji ga je ovom prilikom pozvao kao svjedoka odbrane u jednom od sljedećih pretresa.
Hajrudin Memović, svjedok pokajnik i pripadnik Turkovićeve organizacije, osuđen na pet godina zatvora u ovom slučaju, nije mogao svjedočiti pred Sudom BiH. U pismu koje je dostavio Tužilaštvu naveo je da se zbog psihičkih poteškoća ne može skoncentrisati na svjedočenje te da će pred Sud istupiti u nekom od narednih pretresa.
Zijad Turković je optužen za organizovani kriminal, trgovinu drogama, razbojništvo, iznudu, trgovinu oružjem i druga krivična djela. U optužnici Tužilaštva BiH se, između ostalog, navodi i da je Turković u periodu od početka 2005. do septembra 2010. godine rukovodio grupom ljudi koja u promet stavljala heroin i kokain. Optužen je i za pet ubistava, tri pokušaja ubistva, pljačku 2,5 miliona KM u Cargo centru Međunarodnog sarajevskog aerodroma, nezakonito sticanje dionica Fabrike čarapa „Ključ“ te pranje novca.
Sljedeće suđenje zakazano je za 3. maj.