Abdulah Tutmić, vlasnik peradarske firme iz Zenice, nije dobio poticaj na ime kapitalnih investicija koje je zatražio od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Kaže da mu se nakon podnošenja zahtjeva javio član Narodne stranke Radom za boljitak (NSRzB): „Tražio je pola Stranci, pola meni, a od moje polovice njemu 15 posto. Nisam pristao i treći dan sam dobio odbijenicu“.

On je jedan od trojice sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) koji tvrde da su im poticaji za kapitalne investicije nuđeni pod uvjetom da jedan dio vrate Stranci.

Ministarstvo na čijem je čelu Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik NSRZB-a, podijelilo je prošle godine oko 21 milion maraka na ime kapitalnih investicija. Prema istraživanju CIN-a najmanje 2,7 miliona maraka poticaja su podijeljeni za zastarjele objekte, nepostojeći biznis ili ministrovoj rodbini i stranačkim kolegama. Neki od njih su ranije bili angažovani na prikupljanju glasova za Stranku.

Neobrađeni zahtjevi

Javni poziv za dodjelu poticaja za kapitalna ulaganja u poljoprivrednim gazdinstvima Ministarstvo je raspisalo sredinom prošle godine. Poziv je upućen registrovanim poljoprivrednim proizvođačima koji su od sredine 2010. do kraja 2011. godine investirali u svoje gazdinstvo. Ponuđeno im je sufinansiranje u visini od 25% novca koji su sami uložili u objekte. Kao dokaz da su investirali u gazdinstva zatraženi su računi koji su glasili na ime klijenata ili procjena sudskog vještaka o vrijednosti investicije. Poziv je bio otvoren osam dana. Od pristiglih 1.135 zahtjeva, poticaje je dobilo 220 pojedinaca i firmi, dok 677 zahtjeva nije ni otvoreno.

Među njima je bio i Stipe Šakić koji je u dva navrata bio kandidat Stranke na izborima; jednom za načelnika Širokog Brijega a drugi put za zastupnika u Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona (ZHK).Pristigle zahtjeve je preuzimala Komisija za ruralni razvoj koju je ministar Jerko Ivanković Lijanović sastavio od svojih savjetnika i stranačkih kolega angažovanih u Ministarstvu.

Kada je Lijanović ušao u Vladu FBiH, Šakića je imenovao svojim savjetnikom, a potom i članom Komisije za ruralni razvoj. Uloga Komisije u ovom procesu je bila da donosi prijedloge o isplati i šalje ih ministru na potpis.

U razgovoru za CIN Šakić priznaje da Komisija nije obradila veliki broj pristiglih prijava. Kaže da su zahtjeve obrađivali sve dok nisu došli do novčanog iznosa koji je predviđen programom, a onda su stali sa radom. „Mi se dalje nismo smjeli zaduživati.“

Komisija je, kaže Šakić, prijedloge za poticaje donosila bez izlaska na teren, samo na osnovu pristigle dokumentacije i prema procjeni sudskog vještaka. Federalni revizori su u Reviziji Finansijskog izvještaja Ministarstva izrazili sumnju u vrijednost procijenjenjih investicija.

Zastarjele investicije

Venco Anđelić iz Kiseljaka je dobio blizu 650.000 KM poticaja za klaonicu koja nikada nije počela sa radom, a danas služi za smještaj tri bika koje vlasnik vodi na koride. Iako je u pozivu bilo navedeno da se prijaviti mogu oni koji su ulagali u zgrade i opremu u posljednje dvije godine, CIN je doznao da je Anđelić izgradnju klaonice počeo prije sedam godina, a da je u Registar poljoprivrednih gazdinstava upisan dva dana nakon raspisivanja javnog poziva.

U Registru je prijavio stočni fond od sedam bikova, a prilikom posjete njegovoj klaonici  novinari CIN-a zatekli su tri. „Ja nemam stoke, imam samo bikove koje držim iz ljubavi“, kaže Anđelić.

On je novac dobio na osnovu procjene sudskog vještaka, prema kojoj objekat vrijedi 3,6 miliona maraka. Ipak, klaonica ne radi, a Anđelić kaže da nema novca da je pokrene – nedostaje mu još milion KM. Na pitanje šta je uradio sa novcem, Anđelić kaže: „Isplatili ljudima što smo bili dužni i to je to“.

Firma je, prema navodima Uprave, uvozila goveđe meso koje je prilikom carinjenja lažnom dokumentacijom prikazivala kao smrznuti goveđi loj i na taj način izbjegavala plaćanje uvoznih dažbina.Zajedno sa braćom i sinom, Anđelić je suvlasnik firme Mali Raj iz Kiseljaka koja se bavi preradom mesa. Firma je do 2012. godine nosila ime Šparmerc i Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO BiH) je tereti za utaju poreza. Uprava je državnom tužilaštvu podnijeli nekoliko izvještaja zbog sumnje da je Šparmerc oštetio državni budžet za preko 3,6 miliona maraka.

Šakić kaže da za utvrđivanje poreza nije nadležno ministarstvo u kojem on radi. „Mislim da se za to trebaju pobrinuti institucije koje rade taj dio posla, i za njihove sankcije i ostalo. Mi ne bismo trebali ulaziti u njihov posao“, kaže Šakić.

Enver Mehmedović, član Vladine Radne grupe za kontrolu dodijeljenih poticaja, kaže da je Anđelić dobio novac za klaonicu koja je izgrađena daleko prije perioda navedenog u pozivu. Grupa je formirana u augustu 2012. godine, nakon anonimne prijave o neregularnostima pri dodjeli poticaja.

Radnu grupu čine po jedan član iz Odbora za poljoprivredu Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine FBiH, te predstavnici Ministarstva finansija i Ministarstva poljoprivrede. Za razliku od članova Komisije, članovi Radne grupe su odlazili na teren i o tome sačinili Informaciju.

Na neregularnosti su upozorili i federalni revizori, zatraživši od Ministarstva da ubuduće traži vjerodostojnu dokumentaciju koja bi potvrdila da se objekat koristi za namjene za koje mu se odobrava poticaj.

Revizori su Ministarstvo posavjetovali i da treba naknadno provjeriti izvršene procjene sudskih vještaka, naročito ako postoji sumnja da objekat nije izgrađen u periodu za koji je odobren poticaj te kada se traže veliki iznosi.

Sudski vještak Zijad Sirćo, koji je radio procjene za nekoliko poljoprivrednika, na pitanje novinara mogu li se desiti razlike između stvarnog stanja i procjene, odgovorio je da Komisija niti jednu nije uradila kako treba. „Nije izvršen uvid i adekvatno pogledano kad i kako“, kaže Sirćo.

I firma Gajevine Dušići iz Kupresa dobila je više od milion maraka poticaja na osnovu ranije izgrađenih objekata. Njezinom vlasniku Petru Buntiću je kao investicija priznat ugovor o lizingu vrijedan oko 4,3 miliona KM koji je 2011. godine zaključen sa NLB bankom. Dio poslovnih zgrada ove firme je još 2007. godine bio predmet lizinga za kredite od tri miliona maraka koji su podignuti kod Investicijske banke FBiH. Ipak, prošlogodišnji poticaj nije pomogao kupreškoj firmi da isplati svoje obaveze, a bankovni računi firme su blokirani.

Moja baba i ministrov otac

Prema Informaciji Radne grupe, Buntić je vlasnik i firme Buntić-Eco koja je, također, dobila poticaj vrijedan skoro 590.000 KM. Federalni revizori su utvrdili da se parcele ovih dviju firmi nalaze jedna pored druge.

Buntić je 2007. godine pred Sudom BiH proglašen krivim za pranje novca i poresku utaju, te osuđen na uvjetnu kaznu od dvije godine i novčanu kaznu od 60.000 KM.

Odbio je govoriti za CIN o načinu na koji je dobio poticaje. „Ja nisam kriminalac. Ja sam radnik koji se muči i jedva preživljava“, kaže Buntić, dodajući da je novac koji je dobio „javno i potrošen“.

Zajedno sa Buntićem 2007. godine osuđen je i Ante Pavković, vlasnik firme Šišović iz Posušja u čijem sastavu se nalazi nekoliko preduzeća i farmi. Dvije farme u vlasništvu obitelji Pavković dobile su poticaje: farma Glamoč nešto više od 166 hiljada maraka, a farma Tomislavgrad 129 hiljada KM.

Revizori su utvrdili da se računi na osnovu kojih je farmi Tomislavgrad isplaćeno 35.000 KM za nabavku opreme za muzne krave ne mogu povezati sa tom investicijom.

Pavkovićev sin Damir, direktor farme Glamoč, kaže da su ove dvije farme među rijetkima koje su poticaje dobile na osnovu računa, a ne procjene vještaka, pokazavši novinarima CIN-a specifikaciju računa. Priznaje da je u srodstvu sa ministrom Lijanovićem, ali to ne vidi kao privilegiju. „Moja baba i ministrov otac su brat i sestra. Jesmo, blizak smo rod, ali ne mislim da sam zato privilegovan, baš suprotno“, kaže Pavković.

U razgovoru za CIN ministar Lijanović je rekao da poznaje Pavkoviće te da je jedan član te obitelji vijećnik NSRZB-a u Posušju. Dodao je da Ministarstvo nije pravosudni organ te da mu nije poznato da su poticaje dobili i poreski dužnici.

Od ukupno šestero korisnika poticaja iz Zavidovića, najmanje troje je povezano sa Narodnom strankom Radom za boljitak: Berina Hadžić te firme Ošmika i Kemin.

Među dobitnicima i članovi stranke

Na posljednjim lokalnim izborima Hadžić je bila kandidatkinja NSRZB-a za Općinsko vijeće Zavidovići. Ona je od Ministarstva dobila poticaj od oko 20.000 KM za izgradnju stočarske farme. Tokom razgovora s novinarima CIN-a nije mogla precizirati kada je štalu izgradila, koliko je koštala i koju je dokumentaciju predala za poticaj.

Zavidovićka firma Ošmika je dobila poticaj od skoro 97.000 KM. Osnivač firme je Ibrahim Bošnjaković, koji je na posljednjim lokalnim izborima bio kandidat NSRZB-a za Općinsko vijeće Zavidovići. Bošnjaković, koji je ovlastio suprugu za rukovođenje firmom, kaže da je aplicirao za pčelinjak, prateće objekte i ogradu na imanju. Na pitanje novinara koliko je novca uložio, Bošnjaković je odgovorio: „Vještak je izračunao da je to negdje oko 380 hiljada maraka“. Dario Đonlić, sudski vještak koji je radio procjenu, odbio je govoriti za CIN.

Firma Kemin je dobila oko 56.000 KM poticaja za izgradnju skladišta poljoprivrednih proizvoda. Direktor firme je Emir Džinić, vijećnik NSRZB-a u Općinskom vijeću Zavidovići, dok je njegov otac Kerim vlasnik firme i općinski povjerenik Stranke. U razgovoru za CIN direktor kaže da se firma bavi poljoprivredom i preradom drveta, objasnivši da objekat za koji je dobio poticaj sada služi isključivo kao otkupna stanica. Džinić se nije mogao sjetiti kada je izgradio skladište poljoprivrednih proizvoda niti koliko je novca u to uložio. „Postoje, maltene, ne maltene nego postoje, računi“, kaže on.

Član Radne grupe Mehmedović potvrdio je CIN-u da su provjeravali i ovu firmu te da je na imanju firme vidio skladište paletiranih drva za ogrjev. „Dao mu je ime Skladište poljoprivrednih proizvoda i kao to bi bila prva faza hladnjače“, kaže Mehmedović. „Ali, možete samo na riječ vjerovati da je to prva faza ciklusa. Može to sutra biti i kafana.“

Prema izvještaju Federalne uprave policije Džinići su na području Zavidovića na općim izborima 2010. godine lobirali kod građana ove općine da daju glas za NSRZB, obećavajući im zauzvrat novčane naknade.

Ministar Lijanović smatra da među dobitnicima poticaja nema dovoljno članova Stranke. Na pitanje novinara da li su mu se stranačke kolege obraćale za pomoć, Lijanović kaže: „Možda se nekad neko i obraćao, ali je to bilo potpuno bespotrebno, jer mi ono što možemo učiniti to i učinimo. Zamjerali bi svakom ko bi tražio da kršimo zakon.“

Među onima čiji zahtjevi nisu ni obrađeni su Dževad Kovač iz Mostara i Zemljoradnička zadruga (ZZ) Tarčin. Kovač ima farmu sa oko hiljadu koza. Nakon što je zatražio poticaj, stigla je reakcija iz Stranke. „Rekli su mi: ‘Ako ne budeš dao 50 posto, doći će ti kontrola’“, kaže Kovač i dodaje da nije dobio ni poticaj, ali  ni odbijenicu.

Ni odbijenica, ni obrazloženje

Zemljoradnička zadruga Tarčin na kojoj se svakodnevno proizvodi oko 500 litara mlijeka za obližnju mljekaru upisana je u Registar poljoprivrednih gazdinstava i u periodu navedenom u javnom pozivu, a u nabavku osnovnog stada je uložila oko 250.000 KM. Direktor Mehmed Nikšić i još šesterica uposlenika Zadruge očekivali su da će im se iz poticaja vratiti četvrtina investiranog novca. Nikšić rukovodi Koordinacijom poljoprivrednih udruženja FBiH koja je podnijela prijavu protiv Lijanovića zbog isplate poticaja.

„Nismo dobili ni odbijenicu, ni obrazloženje, a ni pare“, kaže Nikšić. „Na koljenima smo.“