Abdurahman Malkić (45), bivši načelnik Opštine Srebrenica, nije izabrao ovaj grad za mjesto gdje će stanovati sa porodicom tokom svog mandata. Ovo nije jedini razlog zbog kojeg mu sugrađani i birači zamjeraju. Dok je bio na funkciji, on je povećao vrijednost svoje imovine i obezbijedio dodatne izvore prihoda.
Protiv Malkića je podneseno sedam krivičnih prijava zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja ali je uslovno osuđen na osnovu tek jedne, relativno minorne.
Dokumenti i izjave njegovih kolega ukazuju kako se Malkić nikada nije libio da koristi funkcije da bi sebi priskrbio neku korist. Na primjer, novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je rekao – nakon što je to isto odlučno poricao – da je novac jednog privatnog stranog donatora, namijenjen rekonstrukciji, usmjerio za obnovu naselja u kojem većinom niko ne živi.
Od 1997. godine bio je načelnik opštine Srebrenica u izbjeglištvu sa sjedištem u Tuzli a potom sekretar Ureda za rješavanje statusnih pitanja prognanika iz Srebrenice. Istovremeno je od 1998. do 2002. godine bio poslanik u Parlamentu Bosne i Hercegovine (BiH).
Krajem 2002. godine je izabran na mjesto načelnika opštine Srebrenica kada počinje povratak prognanih Srebreničana.
U martu 2005. godine, početkom drugog mandata na mjestu načelnika i nakon osam godina aktivnog političkog djelovanja, Malkić podnosi svoj prvi imovinski karton – dokument kojeg izabrani zvaničnici u BiH moraju popuniti na početku i kraju mandata. Svrha imovinskih kartona je da se javnosti pruži uvid u njihovo imovinsko stanje kako bi građani mogli procijeniti da li su oni profitirali za vrijeme trajanja mandata.
U tom imovinskom kartonu Malkić navodi da živi u Srebrenici, u ulici Milivoja Mičića. Kao jedini izvor primanja u 2004. godini upisao je godišnju načelničku platu u iznosu od 16.221 KM. Izjavio je da zajedno sa majkom i bratom posjeduje kuću sa okućnicom u vrijednosti od 100.000 KM. Također je naveo da ima automobil NISSAN koji vrijedi 6.000 KM i dionice privatizacijsko-investicionog fonda Bosfin u vrijednosti od 19.000 KM.
U novom imovinskom kartonu koji je podnio po isteku drugog mandata u novembru 2008. godine, Malkić kao adresu stanovanja navodi ulicu Jošanica Gornja u Vogošći. Tokom 2007. godine zaradio je 28.021 KM. Također je upisao da posjeduje automobil Renault Megane vrijedan 25.000 KM, te dionice Šipad Komerca u vrijednosti od 20.000 KM.
Kaže da je uložio certifikate Armije BiH u vrijednosti od 19.800 KM u kupovinu ovih dionica i da ih ne namjerava prodavati.
U istom kartonu prijavljuje da je podigao tri kredita u ukupnom iznosu 23.480 KM.
Iako ga ne spominje u svom imovinskom kartonu, tokom intervjua CIN-u on kaže da je u toku svog mandata kupio poslovni prostor u centru Srebrenice. Prostor koji je platio 19.800 KM na licitaciji danas je restoran koji vodi njegov brat Hamdija.
Za razliku od prijave iz 2005. godine gdje je naveo da supruga nema primanja, Malkić u novom imovinskom kartonu prijavljuje da mu je supruga zaposlena, te da je u 2007. godini zaradila 8.400 KM.
Bivši načelnik Srebrenice je osoba puna kontradikcija. Kritičari i bivši saradnici ga opisuju kao hrabrog i vrijednog čovjeka ali nespremnog da prihvati savjet.
Njegov nekadašnji savjetnik Ćamil Duraković a danas zamjenik načelnika općine Srebrenica kaže:
‘U onom periodu dok sam ja radio smatram da nije mnogo uvažavao svoje saradnike, nije mnogo uvažavao bilo čija mišljenja.’
Malkić se ne slaže sa njegovom izjavom: ‘Ja jesam volio slušati, razgovarati ali kad slušam gluposti onda ne mogu dozvoliti da ide u beskraj sa gluposti. Onda ne mogu da se završe neke stvari.’
Obnova sela
Njegova imovina a ne karakter je to što privlači najviše pažnje u ovom gradu. U Srebrenicu i okolna mjesta u kojima su se desili najstravičniji zločini u ratu, poslijeratnih godina uloženi su milioni međunarodne pomoći.
U selo Poznanoviće kao i u Malkićevu imovinu, koja se vodi na ime njegovog oca, uložene su znatne sume novca za obnovu.
Nakon pada Srebrenice, njegov otac Rušid nestaje i njegova sudbina je još uvijek nepoznata. Iza njega je ostala imovina u Abrurahmanovom rodnom selu Poznanovići, kao i u susjednom selu Ratkovići.
Prema podacima područne jedinice Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske u Srebrenici, Abdurahman i njegova porodica naslijedit će 63.300 m2 zemljišta, šume i voćnjaka, sa kućom i dodatnim objektima.
Selo Poznanovići uništeno je u ratu a svo stanovništvo je protjerano ili je stradalo padom Srebrenice. Tokom svog drugog mandata 2006. Godine, Malkić je usmjerio novac iz strane donacije za obnovu kuća u svom selu. Kao i u većini slučajeva kada su u pitanju strane donacije, niko u Srebrenici nije mogao reći tačan iznos novca koji je utrošen na obnovu sela.
Danas se putevi u ovom selu asfaltiraju a na temeljima razorenih kuća izgrađene su nove. Ovo ne bi bilo problematično da su se stanovnici vratili u selo. Umjesto toga, novoizgrađene kuće su većinom prazne.
Malkić u intervjuu CIN-u kaže da ne vidi ništa loše u tome što je donaciju usmjerio u svoje selo.
Kada mu je novinar CIN-a rekao da niko osim njega ne živi u selu Poznanovići, prvo je tvrdio da ovo nije istina. Kasnije je priznao: ‘Naravno u tom selu se i najbolje odmaram. I navečer mi se nekad desi da ostanem sam a znam da je nekad živjelo 200 duša.’
Dok se Poznanovići obnavljaju, neka sela u koja su se preživjeli Srebreničani vratili nemaju ni osnovne uslove za život. Na primjer, obližnje selo Ljeskovik nema ni asfaltirane puteve.
Odluka da se obnovi prazno selo iritira njegovog bivšeg saradnika Durakovića.
‘Jednostavno ja bih volio da me ubijedi koji je bio razlog toga gore. Volio bih samo da mi daju motiv i razlog’, kaže Duraković. ‘Mislim da je tu pravio greške.’
Stan bez kirije
Tokom dva mandata Malkić je pola vremena provodio u Vogošći a iznajmljeni stan u Srebrenici, koji je prijavio kao mjesto stanovanja u imovinskom kartonu iz 2005. godine, koristio je samo povremeno. Ovo je izazvalo negodovanje kod građana.
Kaže da kiriju za ovaj stan ne plaća jer se vlasnik zgrade, privatno-javno preduzeće GIK Radnik AD iz Srebrenice, trenutno nalazi u stečaju.
‘Ja koristim taj stan. Naravno ako ga budem mogao za sebe iskoristiti, što ga ne bih iskoristio? On je nešto opštinski navodno, nešto Radnikov koji je u likvidaciji. Vidjet ćemo šta će se desiti’, kaže Malkić u intervjuu za CIN.
Kuća u Vogošći
Malkić je u Vogošći zajedno sa bratom sagradio kuću na dva sprata. U posljednjem imovinskom kartonu je to i naveo. On se, međutim, u zemljišnim knjigama Općinskog suda Sarajevo nigdje ne navodi kao vlasnik ove imovine.
Detaljna provjera u Službi za urbanizam, prostorno planiranje, građenje i imovinsko-pravne i stambene poslove opštine Vogošća pokazuje da je Malkić podnio zahtjev za legalizaciju stambeno-poslovnog objekta u februaru 2007. godine. Zahtjev do danas nije riješen.
‘Nekom je smetalo da smo mi Srebreničani to kupili i nisu nam htjeli dozvoliti da administrativno to prevedemo na sebe i da završimo procedure oko urbanističke i građevinske dozvole’, kaže Malkić.
Dodaje da je kupoprodajni ugovor ovjerio u sudu onog momenta kad je zemlju kupio. Međutim, Kantonalni poreski ured Sarajevo je u dopisu izvijestio CIN da Malkić ‘nema prijavljen kupoprodajni ugovor.’
Kupoprodajni ugovor je osnov za plaćanje poreza.
Krivične prijave
U službenoj evidenciji Okružnog tužilaštva u Bijeljini zabilježeno je da je između 2006. i 2008. godine podneseno sedam krivičnih prijava protiv Malkića. Prijave se odnose na zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja a Malkić je negirao njihovu istinitost.
Tri prijave su odbačene dok su tri još uvijek u fazi istrage.
Samo na osnovu jedne je osuđen. Osnovni sud u Srebrenici je u oktobru 2008. godine presudio da je Malkić zloupotrijebio službeni položaj ili ovlaštenje kada je tržišnom inspektoru naredio povrat 30 ilegalno prodatih ovaca. Ovce su vraćene nakon što se prodavac požalio Malkiću. Sud je presudio da je uplitanjem u dužnost inspektora prekršio zakon.
Malkić je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci koja neće biti izvršena ukoliko u periodu od dvije godine ne počini novo krivično djelo.
