Petosoban stan u Bijeljini, koji je do marta prošle godine pripadao Milici Marković, danas je vlasništvo privatne firme „Welting“. Zbog poreskih dugovanja ove firme stan je stavljen pod hipoteku Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH) i Poreske uprave Republike Srpske (RS).

Ovaj stan je prije 19 godina platila Vlada RS-a robnom rezervom mazuta po nalogu tadašnjeg premijera RS-a Milorada Dodika kako bi riješila stambeno pitanje Marković, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) ranije pisao.

Nakon što je objavljena CIN-ova priča, Vrhovni sud RS-a je u martu prošle godine stavio tačku na osam godina dug sudski proces u kojem je Marković tražila vlasništvo nad ovom nekretninom. Sud je utvrdio da ona nema pravo na nekretninu jer je u potpunosti plaćena javnim novcem. Međutim, Vlada RS-a ni deset mjeseci kasnije nije zatražila da se uknjiži kao vlasnik. Zbog toga bi poreske institucije prodajom ove nekretnine mogle naplatiti „Weltingov“ poreski dug.

Advokat ove firme Miodrag Stojanović kaže da je firma još prije 12 godina ponudila stan Vladi RS-a na raspolaganje, očekujući da će nakon presude konačno preuzeti nekretninu: „’Welting’ je dobio pare za taj stan i nema on vezu s tim“.

U Ministarstvu trgovine i turizma RS-a nisu znali objasniti zašto se Vlada nije upisala kao vlasnik, nego su novinare CIN-a uputili na Pravobranilaštvo RS-a koje vodi brigu o imovinskopravnim poslovima.

U Pravobranilaštvu kažu da su ministarstva finansija i trgovine i turizma, prema čijim zahtjevima ova institucija može da reaguje, u ovom slučaju „blagovremeno upoznata“ sa sudskom odlukom, međutim do sada niko od njih nije tražio da stan prevede u vlasništvo RS-a.

UIOBiH je na stan od 125 kvadrata u centru Bijeljine stavio hipoteku u oktobru prošle godine, a Poreska uprava prije mjesec dana.

Stan skupo platili građani

Marković je sredinom 2000. godine, kao tadašnja poslanica Srpskog narodnog saveza u Narodnoj skupštini RS-a, tražila od premijera Dodika da joj Vlada RS-a kupi stan.

U Bijeljini je pronašla privatnu građevinsku firmu „Welting“ sa kojom je potpisala ugovor o udruživanju sredstava. U njemu je pisalo da ona plaća stan, iako je već tada znala da neće dati svoj novac. Republička direkcija za robne rezerve RS-a je u dogovoru sa bijeljinskim državnim preduzećem „Drina“ isplatila cijenu iz Ugovora – oko 150.000 maraka.

„Drini“ je preko Direkcije isporučena količina mazuta koja odgovara cijeni stana. Taj mazut je Vlada donirala „Drini“ i platila odmah Direkciji. „Drina“ ga nije trebala plaćati, međutim na fakturama nije tako pisalo pa je i „Drina“ bila obavezana platiti isti mazut. Direktori Direkcije, „Drine“ i „Weltinga“ su ugovorom o cesiji preusmjerili taj novac sa „Drine“ na „Welting“.

U „Drini“ su pisali da plaćaju mazut, a u „Weltingu“ su pisali da se isplaćuje cijena stana iz ugovora Milice Marković. Nakon što je sve završeno, „Welting“ je Marković izdao lažnu potvrdu da je ona platila stan.

U vezi sa ovim događajima i stanom u Bijeljini pred sudovima RS-a je doneseno ukupno devet presuda.

„Mi smo radili po instrukcijama onog čije su bile pare“, rekao je za CIN tadašnji direktor Direkcije Mirko Nožica, objašnjavajući da je to od njega tražio Dodik koji je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a. Dodik je tokom jednog procesa svjedočio i potvrdio da je on tražio da se mazutom plati stan za Marković.

Marković je 2013. godine pokrenula spor protiv „Weltinga“, tražeći pred Osnovnim sudom u Bijeljini vlasništvo nad stanom. Osnovni sud je odbio zahtjev, a Okružni sud je 2015. godine rekao da Marković ipak ima pravo na stan i ona je tada upisana kao vlasnik. Vrhovni sud RS-a je revizijom već jednom vratio proces na početak, a odluke sudova su se ponavljale i u novom procesu.

Konačno, prema presudi Vrhovnog suda iz prošle godine, Marković nema pravo na ovu nekretninu i to je pravosnažna odluka. Vlada RS-a se mogla upisati kao vlasnik stana, a to nije učinila.