Tri policijske agencije u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama istražuju Nasera Kelmendija, biznismena iz Peći sa zapada Kosova koji se nedugo nakon rata u BiH preselio u Sarajevo i stvorio ono što istražitelji opisuju kao balkanski kriminalni imperij.

Kelmendi, njegovi sinovi i polubrat Bećir upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je prikupila podeblji dosije o pedesetdvogodišnjem Kelmendiju, za kojeg kažu da rukovodi zločinačkom organizacijom. Dio svojih saznanja ona je prezentirala 2008. godine na sastanku Generalnog sekretarijata Interpola u Lionu. Službenici Federalne uprave policije kažu da njihove kolege širom Evrope dosta znaju o Kelmendiju.

Mada su protiv njega podnijete brojne krivične prijave, nikada mu nije suđeno u BiH.

Policijski istražitelji su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva u nekoliko navrata dali do znanja da Kelmendija smatraju izuzetno inteligentnim i mudrim čovjekom. U policijskim izvještajima navode da Kelmendijeva organizacija kontroliše krijumčarenje narkotika na jednom od krakova balkanske rute. Unatoč ovim sumnjama Kelmendi i njegova dva sina su od policije u Sarajevu i Zenici dobili dozvole za posjedovanje oružja, mada je jedan od njih ranije optužen za nedozvoljeno nošenje oružja. S druge strane, zenički carinici su dozvolili uvoz blindiranih vozila za lične potrebe, pri tome naplativši manji iznos carina.

U Sarajevskom kantonu protiv Nasera i njegovih sinova Elvisa, Liridona i Besnika je u proteklih pe godina podnijeto najmanje 13 krivičnih prijava. Među njima su bile i one za ubistvo, pokušaj ubistva i nasilničko ponašanje.

Kelmendiju nikada nije bilo suđeno u BiH, no dvojici njegovih sinova i polubratu jeste.

Općinski sud u Sarajevu je 10. maja 2004. godine Bećira Kelmendija osudio na šest mjeseci zatvora uvjetno zbog neovlaštene nabavke i držanja oružja i municije. Ovaj sud je 5. aprila 2005. godine osudio Liridona Kelmendija na sedam mjeseci zatvora, također, uvjetno zbog nošenja oružja bez dozvole. Na koncu, nakon priznanja krivice, Elvis Kelmendi je pred ovim sarajevskim sudom osuđen na jednu godinu uslovno zbog nasilničkog ponašanja. Prema presudi, Elvis je tri puta ošamario jednog muškarca i šakom udario ženu koja je tom čovjeku pritekla u pomoć.

Naser Kelmendi ne želi razgovarati sa novinarima CIN-a, rekao je njegov advokat Midhat Kočo. On se okomio na medije, posebno CIN.

‘Zato što ste vi, po našem stavu, novinari koji napamet ste dosad toliko toga napisali, da ne zaslužujete našu pažnju i povjerenje da bi sa vama razgovarali … posebno iz tog CIN-a. To je tragično.’

‘Gospodinu Kelmendiju toliko je naneseno nepravde. Recimo, zadnjih nekoliko godina, pet – šest puta je taj njegov hotel pretresen. Nikada nisu našli nijednu šibicu koja je nezakonita …’, kaže Kočo. ‘Nema potrebe da se pravdamo – ako smo nešto krivi, mi ćemo odgovarati za to.’

Međutim, policijski zapisnik iz aprila 2005. godine govori da je Liridon Kelmendi tokom racije u hotelu Casa Grande pronađen sa pištoljem za koji nije imao odobrenje.

Da li će Kelmendijevi odgovarati zavisi od Tužilaštva Kantona Sarajevo koje je 12 krivičnih izvještaja objedinilo u jedan predmet koji se nalazi u istražnoj fazi.

U međuvremenu, SIPA provjerava međunarodne poslove Kelmendija i njegove veze sa uticajnim ličnostima u BiH i regionu.

SIPA je svoja saznanja objelodanila u prezentaciji pod nazivom ‘Zločinačka organizacija Naser Kelmendi’, koju je u novembru 2008. godine prezentirala na sastanku Generalnog sekretarijata Interpola u francuskom gradu Lionu. Prema toj prezentaciji, koja se nalazi u posjedu CIN-a, SIPA navodi da se Kelmendi nalazi na čelu jedne od najbolje organiziranih zločinačkih organizacija ne samo u BiH, već i u cijelom regionu. Kelmendijeva organizacija je navodno umiješana u krijumčarenje droge i cigareta, trgovinu ljudima, pranje novca i lihvarenje.

Prema SIPA-i, članovi ove organizacije su Naserovi sinovi Elvis (31), Besnik (29) i Liridon (26), njegova partnerka, srbijanka Jasmina Babić, njegov polubrat Bećir i rođak Redžep (ili Rexep) Kelmendi. U BiH Kelmendijeva organizacija u BiH ima članove u Sarajevu, Tuzli i Zenici, a njen uticaj proteže se i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, te Hrvatsku, Srbiju, Njemačku i SAD.

Osim Naserove porodice, SIPA je predstavila i njegove najbliže saradnike. Među imenima prezentiranim u izvještaju su i Fahrudin Radončić, vlasnik izdavačke kuće Avaz iz Sarajeva, Naser Orić, bivši komandant odbrane Srebrenice, Nihad Bojadžić, brigadir Armije BiH, kosovski biznismen Ekrem Luka i bivši premijer Vlade Kosova Ramuš Haradinaj, kao i bogati crnogorci Rok Stanaj i Safet Kalić Sajo. Nije jasno na kojim je informacijama izvještaj temelji.

Radončić je negirao da su Kelmendi i on prijatelji. Međutim, Kelmendi je imao poslovne kontakte sa Radončićevom kompanijom Avaz. Tako su 2004. godine Avaz i Kelmendi razmijenili vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici. Prema ugovoru o razmjeni nekretnina, Avaz je dao kuću od oko 447 metara kvadratnih u Velikoj aleji na Ilidži, gdje se također nalazi i Kelmendijev hotel Casa Grande. Za uzvrat je od Kelmendija dobio poslovni prostor od 120 kvadratnih metara u zgradi Jabuka u Zenici. Kuća je procijenjena je na 500.000 KM, a zenički prostor na 300.000 KM. Razliku cijene od 200.000 KM Kelmendi je platio na račun Avaza. Godinu dana kasnije, Kelmendi je iz SAD-a naručio tri Jeep Grand Cherokee, od kojih koja su dva blindirana. Vozila su transportovana u BiH i pored zabrane američkih vlasti.

Jedan od tih džipova je trenutno u vlasništvu Avaza. U nedavnom intervjuu za CIN Radončić je izjavio da je direktor Avaza kupio džip koji se trenutno iznajmljuje uglednim gostima njegovog hotela Radon Plaza.

SIPA navodi da je Kelmendi godina blizak sa Naserom Orićem, bivšim komandantom odbrane Srebrenice, koji je u junu pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđen na dvije godine zatvora zbog nezakonitog posjedovanja oružja. Kelmendijev advokat Kočo je pred ovim sudom u aprilu izjavio da je Orić nakon povratka iz Haga živio i trenirao u hotelu Casa Grande.

Naser Kelmendi je kriminalni dosije stekao u rodnoj Peći kada je 1976. godine, kao devetnaestogodišnjak, pred tamošnjim okružnim sudom osuđen na godinu i šest mjeseci strogog zatvora zbog pokušaja ubistva. U kaznenoj evidenciji Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, koja se odnosi na događaje od prije rata na Kosovu, stoji i to da je Naser bio evidentiran zbog drskog siledžijskog ponašanja i tuče.

U prezentaciji iz Liona SIPA navodi da se Kelmendi do 80-tih godina na Kosovu bavio švercom tekstila i zlata iz Turske, a tokom 1990-tih, u vrijeme međunarodnih sankcija prema bivšoj Jugoslaviji, krijumčario naftu, cigarete i narkotike. Ova agencija također navodi da se početkom rata na Kosovu bavio i krijumčarenjem oružja.

S druge strane, prema podacima iz Interpola, Naser Kelmendi je 2003. godine bio pod istragom zbog bombaškog napada i podmetanja požara. Kelmendi se, prema operativnoj evidenciji, sumnjičio za iznudu, a na području Peći se navodno bavio preprodajom deviza, švercom cigareta i nedozvoljenom trgovinom. Interpol raspolaže operativnim saznanjima da je osoba imena Naser Kelmendi bilo u sukobu sa Ekremom Lukom, biznismenom iz peći. Nakon sukoba Kelmendi napušta Peć i dolazi u Sarajevo, navodi se u operativnom izvještaju Interpola.

Luka, koji važi za jednog od najbogatijih ljudi na Kosovu je u intervjuu za CIN negirao da je u sukobu sa Kelmendijem. Kazao je da Nasera nije vidio od rata na Kosovu.

Prema podacima iz Općine Novo Sarajevo Naser Kelmendi je još 1998. godine bio punopravni građanin BiH.

U iskazu datom tužiocu Kantona Sarajevo Olegu Čavki 3. septembra 2007. godine Kelmendi je kazao da je u Sarajevo došao 1988. godine i da je tu boravio do pred početak rata 1992. godine.

‘U tom periodu prije rata imao sam u Sarajevu dvije radnje i to krznarski salon i zlataru, obje radnje bile su smještene u Skenderiji’, izjavio je tada Kelmendi.

Dodao je da je u Peći imao firmu s kojom je nastavio svoju djelatnost. U tom periodu je na Kosovu trgovao i cigaretama. Isti biznis je pokušao započeti u Sarajevu ali, kaže, da nije dobio dozvolu.

‘Radi se o poslovima koje sam vodio sa nekim svojim prijateljima iz Beograda, a radi se o cigaretama Memfis i Rodson. Radi se o gospodinu Branku i Staša koji i dan danas drže taj biznis u BiH.’

Tada je rekao da je Liridon vodio krznarsko-zlatarsku radnju, Besnik benzinsku pumpu i preduzeće, a Elvis nije imao neki poseban biznis, već je pomagao njemu i braći.

Kelmendi je kazao da se trgovinom bavi već 30-tak godina i da se nikada nije bavio drugim biznisom. Dodao je da u crnogorskom ljetovalištu Ulcinju gradi hotel i da se i tamo planira baviti ugostiteljstvom, te da ima trgovačku firmu u Dubaiju, u slobodnoj zoni.

Kelmendi se nije mogao sjetiti svih automobila koje posjeduje u BiH. Kazao je da ima 7 ili 8 vozila i da su ona na privremenoj registraciji kao vlasništvo firme. Prijavio je tada da je imao džipa marke Hummera, Audija A8 i terenca BMW X5.

Njegov interes za automobile je privukao pažnju policije.

Prema riječima Nihada Imamovića, predsjednika uprave ASA Group, u čijem sastavu je i ASA Auto iz Sarajeva Kelmendi godišnje kupuje desetak auta, od Golfa do onih skupih kao što su Audi i Touareg, te uredno izmiruje obaveze.

Imamović, sa kojim su novinari CIN-a razgovarali početkom novembra rekao je da je policija mjesec ili dva ranije izuzela određenu dokumentaciju vezano za plaćanje.

Jedan od prvih poslovnih poteza koje je Naser Kelmendi povukao po povratku u BiH bila je registracija trgovačkog preduzeća Miss Donna u oktobru 1998. godine. Kada je ovu firmu likvidirao u aprilu 2003. godine, na računu je imala samo 31,5 KM. Prema sudskoj dokumentaciji Miss Donna nikada nije otpočela sa radom, niti je bila prijavljena u Poreskoj upravi.

Prema izvodu iz sudskog registra, u decembru 2005. godine Kelmendijev polubrat Bećir je osnovao Adolado. U izjavi tužiocu, Kelmendi je rekao da je on pokrenuo ovaj biznis. Međutim, nije jasno koliko dugo i da li je kompanija poslovala. U sarajevskom prigradskom naselju Hadžići 2008. godine sagrađena je fabrika sladoleda Adolado, a već godinu kasnije ova vrijedna nekretnina je stavljena na prodaju putem web stranice www.nekretnine.ba.

Kelmendi je u Beogradu u novembru 2006. godine osnovao zastupništvo sarajevske firme Casa Grande i za direktora postavio sina Besnika. Ovo preduzeće je prijavljeno u Surčinu, no novinari CIN-a na prijavljenoj adresi nisu pronašli navedenu firmu. Srbijanska policija je također provjeravala navedenu lokaciju i na njoj nije našla ništa osim porodične kuće, te je pretpostavila da se radi o fiktivnoj firmi. Firma nema otvoren račun kod poslovnih banaka, nema prijavljenih radnika, ni registrovanih vozila, stoji u izvještaju srbijanskih istražitelja koji je proslijeđen Interpolu.

Istražitelji navode da Naser Kelmendi raspolaže velikim sumama novca. SIPA je, uz ostalo, došla do informacije da je Kelmendi tokom 2005. i 2006. godine u opticaju imao 20 miliona KM, koje je posuđivao zainteresiranim uz mjesečnu kamatu od 10 posto.

Izvodi iz zemljišnih knjiga i sudskih registara pokazuju da Kelmendi posjeduje brojne nekretnine i preduzeća. U Sarajevu posjeduje tri kuće, dva stana i hotel Casa Grande, a u Podgorici stan. U crnogorskom ljetovalištu Ulcinju posjeduje stan, 11 stambenih prostorija ukupne površine 377 metara kvadratnih, kuću, te stambenu zgradu od 1.600 metara kvadratnih. Između ostalog, ima registrovana preduzeća u BiH, Srbiji i na Kosovu.

On ima državljanstvo Crne Gore, izjavio je CIN-u Milan Davidović inspektor MUP-a Srbije.

Zbog svojih aktivnosti, Kelmendi je privukao pažnju istražnih organa u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama Balkana, kao i drugih agencija kojima je prezentiran SIPA-in izvještaj.

U iskazu pred tužiocem Čavkom Naser Kelemendi je negirao umiješanost u trgovinu drogom. Kazao je da prema drogi ima tvrd stav i da se takvim nečim nikad ne bi bavio.

‘Mrzim drogu i sve što ide s drogom’, izjavio je tada.

Policijske agencije međutim ne prihvaćaju tu tvrdnju. Kolokator (savjetnik i kontrolor) Policijske misije Europske unije (EUPM) je obavijestio policiju Tuzlanskog kantona da se Kelmendi dovodi u vezu sa organizacijom transporta 10 kilograma heroina koji je u februaru 2004. godine iz Srebrenika preko Ljubljane prokrijumčaren u Njemačku. Policija je u MUP-u Slovenije dobila podatak da je Kelmendi u to vrijeme bio u Ljubljani sa Jasminom Babić.

U ovom slučaju nisu podnesene prijave.

Miodrag Laković, načelnik odsjeka za droge u crnogorskoj policiji kaže da je Kelmendi bezbjedonosno značajna ličnost za ovu policiju.

Prema podacima Interpola do kojih je došao CIN, crnogorska policija je tokom 2007 godine evidentirala boravke Nasera Kelmendija i njegovih sinova u Ulcinju. U ovo primorsko mjesto dolazili su u skupocjenim autima poput Ferrarija kojeg je vozio Naserov sin Liridon.

Prema podacima Interpola, Kelmendijevi su u Crnoj Gori bili u društvu Fatmira Mujaja i Almira Kukana, Redžepa Kelmendija, zvanog Đeka, Nusreta Gašija, Hajdara Ćufaja, kao i Muje Redže, crnogorskog biznismena koji je, prema podacima policije u Crnoj Gori, sa Kelmendijem kupio zemljište u Ulcinju. Neke od njih SIPA naziva Kelmendijevim najbližim saradnicima.

Iako je prema vlastitom iskazu dosta vremena provodio u Crnoj Gori, Naser nije zaboravljen ni na Kosovu.

Pomoćnik komesara kosovske policije, general major Rrahman Sylejmani, sa kojim su novinari CIN-a razgovarali u proljeće 2008. godine, kaže da bi Kelmendi vjerovatno bio zadržan kada bi se pojavio na Kosovu. Kaže da je imao informacije da je Kelmendi u sukobu sa Ekremom Lukom i još nekim biznismenima u Peći.

‘Imali smo i informacije da se on na Kosovu ne osjeća sigurnim, jer ovdje postoje kriminalne organizacije koje su međusobni rivali’, objašnjava Sylejmani.

Sarajevska policija je također istraživala navode članova protivničke grupe u BiH prema kojima je Naser Kelmendi zajedno sa Muhemedom Ali Gašijem u junu 2007. godine organizirao ubistvo Ramiza Delelića Ćele, koji se godinama sukobljavao sa članovima albanske mafije u Sarajevu.

Sedmicu nakon ubistva, policija ih je pokušala uhapsiti, no nije ih mogla pronaći.

Tužioci su također sumnjali, ali to nisu dokazali, da su umiješani i u druga krivična djela poput pokušaja ubistva, podmetanje bombe pod auto, bacanje eksplozivnih naprava na kuću.

Kelmendi nikada nije optužen za bilo što u vezi sa ubistvom. Gaši je nedavno pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđen na 20 godina zatvora u vezi sa drugim krivičnim djelima.