Šejli Jugo Turković je Fahrudin Radončić bio prijatelj, mentor, osoba od povjerenja, dobar šef. Ne, kaže, nikada nisu bili ljubavnici.

Ona je ključni svjedok u optužnici koju je podigla Kancelarija Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, koja tereti kosovskog Albanca Nasera Kelmendija za rukovođenje velikom narkoorganizacijom.

U optužnici je navedeno da je Radončić, njezin nekadašnji šef bio jedan od ključnih saradnika u Kelmendijevim kriminalnim aktivnostima, uključujući i ubistvo sarajevskog člana podzemlja Ramiza Delalića Ćele u 2007. godini. Međutim, Radončić nije optužen i danas je kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH).

Oni koji osporavaju ono što Jugo Turković iznosi, nazivaju je lažljivicom, promiskuitetnom i odlučnom da po svaku cijenu zaštiti svog muža kriminalca.

„Ako želite ženu da diskreditujete, najlakše je da kažete da je kurva“, rekla je novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) tokom dugog i rasplinutog razgovora u njenom domu u Hercegovačkoj ulici.

„Ako sam ja, tako da kažem, promiskuitetna i ako sam imala baš toliko tih veza koliko su pokušali da mi zalijepe, zar bih ja u svemu ovome ostala četiri godine uz svog muža, trpjela sve što trpim, živjela bez i jednog feninga?“ kaže Jugo Turković.

Iako je vrijednost obiteljske kuće procijenjena na gotovo pola miliona eura, mnoge od prostorija su prazne i oskudno namještene. Tvrdi da živi samo od 300 KM majčine penzije, a tokom razgovora motala je svoje cigarete.

Obučena u tamnu majicu kratkih rukava i sivi donji dio trenerke, neuredne kose i vidno nervozna rekla je da je izabrala sastanak sa novinarom u maloj sobi kako bi bila sigurna da se razgovor ne prisluškuje.

Tokom razgovora je pričala brzo i opširno, naizgled sigurna u činjenice koje iznosi i odlučna da se čuje njena strana priče.

Protiv njezinog muža Zijada Turkovića pred Sudom BiH vodi se proces zbog optužbi da je umiješan u trgovinu drogom, pljačku Cargo centra Sarajevskog aerodroma 2007. godine, kao i pet ubistava, uključujući i ubistvo trudnice. Nakon nepravosnažne presude od 40 godina zatvora, predmet je vraćen na ponovni postupak. Turković u pritvoru čeka okončanje postupka.

Jugo Turković je privlačna 38-godišnja žena, a izgled joj je dobro došao u poslu televizijske voditeljice kojim se bavila. Kaže da je tokom godina koje je provela radeći za medijskog tajkuna imala pristup najskrovitijim tajnama njegovog carstva – informacijama koje sada koristi kako bi uništila svog bivšeg mentora.

Na 49 stranica dugoj optužnici Radončić je naveden kao član grupe na čijem se čelu nalazi Kelmendi – glavna meta istrage. Kelmendi je optužen za rukovođenje velikim narkoklanom koji je prenosio drogu iz Afganistana preko Turske u Evropu. Trenutno se  nalazi u pritvoru na Kosovu i čeka da počne suđenje koje je najvjerovatnije u oktobru.

Optužnica od devet tačaka ima dvije glavne teme: ubistvo Delalića i Kelmendijeva navodna narkoimperija. Iako Radončića optužnica ne tereti ni po jednoj tački, u njoj je navedeno da je on, pomogao u planiranju i finansiranju Delalićevog ubistva.

Policija je godinama sumnjala da između Radončića i Kelmendija postoje veze. Tokom dugogodišnjeg poznanstva njih dvojica su trgovala nekretninama i automobilima. Od izdavača Avaza, dnevnih novina sa najvećim tiražom u BiH, Radončić je postao ministar sigurnosti BiH, a danas je i jedan od kandidata za člana Predsjedništva BiH na predstojećim općim izborima u oktobru ove godine. On je 2009. godine osnovao političku stranku Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine (SBB BiH) čiji su predstavnici dio zakonodavne vlasti u zemlji.

Jugo Turković tvrdi da zna mnogo o njegovim poslovima sa Kelmendijem u proteklih deset godina. Svoju je priču tužiocima ispričala uz mnogo detalja, nudeći konkretna imena, datume i događaje, spremna sve ponoviti na sudu. Nalazi se pod 24-satnom zaštitom policije kako bi se osiguralo da dobije priliku da to i uradi.

U razgovoru za CIN/OCCRP Radončić nije želio da se izjasni ni o jednom od njezinih navoda, već ju je nazivao lažljivicom koja sve to radi kako bi zaštitila muža kriminalca.

Kelmendijev sin Besnik i drugi koji se spominju u optužnici misle kao i Radončić da je Jugo Turković lažljivica i da ih optužuje samo kako bi odvratila pažnju sa svog muža i zloglasnih aktivnosti njegove organizacije.

Besnik Kelmendi je bio naročito iziritiran. „Šta ona glupača Šejla zna o Naseru?“, rekao je on. On kaže da je bila Radončićeva ljubavnica i da je na osnovu toga imala informacije o Kelmendiju. Dodaje da to ne može biti relevantan dokaz za tužitelje. „Ona ne zna o Naseru i kako ona može svjedočiti protiv njega?“

Jugo Turković kaže da svi loše o njoj pričaju, jer znaju da im može naškoditi ono što ona zna. „Ja da sam kompromitovana i nepouzdan svjedok, mene ne bi američki tužilac saslušavao tri dana, ne bi tražio od mene da budem svjedok na Kosovu“, kaže ona.

Jugo Turković kaže da je prvi put srela Radončića 2001. godine dok je radila u Ministarstvu unutarnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) kao glasnogovornica i lična asistentica tadašnjeg ministra Ismeta Dahića. Radončić je tražio nekoga sa dobrim obrazovanjem i tečnim poznavanjem engleskog ko bi mu pomogao na važnim sastancima sa političarima i biznismenima.

„Vi znate kakvi su uslovi u MUP-u, male plate i tako dalje. On mi je ponudio posao i rekao mi je: ‘Možeš se javiti kad hoćeš. Dođi kod mene da radiš, puno ti je bolje nego u MUP-u. Ovdje ti je luda kuća – kako se mijenja vlast, dolaze novi ljudi’“, prisjeća se ona. Priča da je nakon izvjesnog vremena zbog novca odlučila promijeniti posao i prihvatila je njegovu ponudu. “U međuvremenu, postali smo stvarno bliski prijatelji, apsolutno mi je vjerovao”, rekla je ona. Kaže da se njegovo povjerenje zasnivalo na činjenici da o svom bivšem šefu nikada loše nije pričala i nije odavala informacije koje je dobila u MUP-u.

Kaže da je Radončić sebe okružio ljudima koji mu povlađuju i da mu se svidjelo što je znala da mu se suprotstavi kada je mislila da je upravu. „Postala sam, maltene, kućni prijatelj sa njim i Azrom“, njegovom tadašnjom suprugom.

Rekla je da su se oko njega okupljali i „ljudi koji su, objektivno, iz nekog miljea koji ne bi trebao biti blizu njega”, dodajući da je Radončić nastojao sebe predstaviti kao uspješnog biznismena. Kaže da su to ljudi “bliski Naseru Kelmendiju, ljudi iz srbijanskog kriminalnog miljea”.

Kaže da je imala dobre kontakte u policiji iz vremena kad je radila u ministarstvu. U optužnici je navedeno da ju je Radončić „postavio za urednicu Crne hronike u njegovim novinama Dnevni avaz“. U tom svojstvu 2006. godine ona je intervjuisala Delalića u Turskoj. Tada je prisustvovala sukobu između Delalića i Muhameda Ali Gašija, koji je trenutno u zeničkom zatvoru zbog kriminala koji je počinio. Tvrdi da se Gaši nakon tog sukoba obratio svome prijatelju Kelmendiju za pomoć.

„Delalić je primio telefonski poziv od Kelmendija u kojem je ovaj zaprijetio: ‘Poslaćemo ti Kurde koji će te ubiti u roku od sata’“, navedeno je u optužnici.

Tužioci kažu da je Kelmendijev krug ljudi bio ljut na Delalića kojeg su smatrali odgovornim za ubistvo bliskog Radončićevog prijatelja Selvera Lekića 2007. godine.

Radončić kaže da je van svake pameti pomisao da mu je Lekićeva smrt dala motiv da naudi Delaliću. „Istina je potpuno drugačija“, kaže i dodaje da je Mersudin Ćosović osuđen Lekićevo ubistvo.

S vremenom, kaže Jugo Turković, počela je bolje da razumije vezu između Radončića i Kelmendija. U optužnici stoji da je Radončić na poziciji državnog ministra sigurnosti obezbjeđivao političku zaštitu za Kelmendija, svog „poslovnog partnera“.

Jugo Turković vjeruje da je Radončić želio da ona prisustvuje njegovim sastancima sa Kelmendijem, jer je shvatio da će, usprkos svim njegovim vezama u policiji, Kelmendi jednog dana biti uhapšen, a Radončić će morati da se od njega distancira. „U slučaju da Naser odluči progovoriti, on (Radončić) će imati na svojoj strani Šejlu koja je ugledna”, ona je objasnila. „I on je na kraju krajeva ugledan i što će se vjerovati Naseru pored nas dvoje?”

Pa ipak, njen lični život se tokom tog perioda zakomplikovao, jer je počela izlaziti sa Zijadom Turkovićem za koga će se na kraju i udati. Kaže da nije željela da Radončić ili Kelmendi za to saznaju, jer je pretpostavljala da bi oni mislili kako mu dojavljuje osjetljive informacije.

Uplašila se nakon ubistva Delalića, iako insistira da nije nikada ispričala suprugu bilo šta od onog šta su radili. Kaže da je pokušavala naći drugi posao, bojeći se za vlastiti život. Prema njezinom kazivanju, strah je postojao zbog činjenice da je u vezi sa Zijadom Turkovićem koji je bio u sukobu sa Kelmendijem. Jugo Turković kaže da je na kraju razgovarala sa Kelmendijem preko telefona. „Ja sam Naseru tad rekla: ‘Ne trebate se brinuti, ono što je rečeno za ovim stolom i ostalo je za ovim stolom, nije išlo dalje’. Dakle, time sam mu htjela dati do znanja, jer znate kako je, na telefon ne možete pričati baš otvoreno, a on je čovjek koji je naučio u šiframa razgovarati. Njemu je bilo jasno šta ja hoću da kažem.”

Dok čeka na početak suđenja, Jugo Turković uglavnom ne izlazi iz svoje kuće koja je pod policijskom zaštitom. Dodaje da ima još informacija koje može iskoristiti, ako bude potrebe.