Okružni privredni sud iz Doboja je odbio tužbu koju su u julu prošle godine zastupnici akcionarskog društva u stečaju Rudnik nemetala „Stanari“ podnijeli protiv kompanije „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ d.o.o. Stanari.
>Spor je pokrenut zbog zemljišta čija je površina 2.660.649 metara kvadratnih, ispod koje je lignit, ugljen vrijedan milijarde maraka. Zemljište je ranije pripadalo akcionarskom društvu, a danas pripada „EFT-u – Rudnik i Termoelektrana Stanari“. Riječ je o nekadašnjim poslovnim partnerima.
Naime, Akcionarsko društvo, koje je tada nosilo naziv Rudnik lignita „Stanari“, je u februaru 2005. godine formiralo sa EFT-om (Holdings) Aps iz Danske zajedničko preduzeće pod nazivom „EFT Group – Rudnik lignita Stanari“. U njemu je EFT imao dvije trećine dionica, dok je Akcionarsko društvo imalo ostalo. EFT je ulog u preduzeću unio u novcu, a Rudnik u stvarima. Ulog u stvarima je podrazumijevao opremu, građevinske objekte i zemljište površine 18.479 kvadratnih metara. Količinu i vrijednost zemlje vještačila je Mira Vasić iz Doboja.
U junu 2006. godine je Vlada Republike Srpske (RS), kao većinski vlasnik Akcionarskog društva Rudnik nemetala „Stanari“, donijela odluku da domaći partner poslovanje u novoformiranoj firmi prepusti EFT-u, uz naknadu od 10,5 miliona maraka. Međutim, taj novac nije mogao spasiti poslovanje Akcionarskog društva koje je u međuvremenu preimenovano u Rudnik nemetala „Stanari“.
Nakon što su se partneri razišli, a Akcionarsko društvo prestalo poslovati, u januaru 2007. godine vještakinja Vasić pravi dopunu izvještaja o količini i vrijednosti zemljišta koje je uneseno kao ulog u preduzeće. Prvobitnoj procjeni je dodala površinu od 2.660.649 kvadratnih metara, procijenivši to zemljište na 0 KM. Ona je navela da tu zemlje nema, već da je to površina zahvaćena tehnološkim postupkom otkopavanja. U izvještaju nema napomene o količini i vrijednosti lignita ispod zemlje.
EFT-ova firma u Stanarima, koja je u međuvremenu preimenovana u „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ d.o.o. Stanari, preuzela je zemljište i nastavila eksploataciju ugljena. U međuvremenu su od lokalnih mještana nastavili kupovati još zemlje. Danas su vlasnici 4.542.000 m2 zemlje u Stanarima.
Pitanja u vezi sa preuzimanjem zemlje bez ikakve naknade pokrenuta su u stečajnom postupku koji je otvoren nad Akcionarskim društvom Rudnik nemetala „Stanari“ u junu 2012. godine.
Jedan od pravnih zastupnika povjerioca advokat Marko Dragić je inicirao tužbu protiv EFT-ove firme u kojoj je zatražio da se zemlja vrati prvobitnom vlasniku ili da se Akcionarskom društvu nadoknadi šteta na osnovu eksploatacije ugljena.
Spor je pokrenut pred Okružnim privrednim sudom u Doboju.
U toku sudskog spora vještak ekonomske struke Lazo Đurđević iz Šamca je naveo da je EFT u Stanarima u periodu od 2007. do sredine 2014. godine ostvario dobit od 65.494.780 KM. Međutim, Đurđević je naveo da se ne može izjasniti kolika je korist od eksploatacije rude sa spornog zemljišta „s obzirom da nema podatak sa kojih katastarskih čestica je vršen iskop rude u spornom periodu“. Vještak je u izvještaju naveo i da se ne može izjasniti šta je bio osnov da se isknjiži cjelokupna imovina Rudnika, među kojom je i sporno zemljište.
Na upadicu advokata Dragića kako takav dokument i ne postoji i da je isknjižavanje imovine izvršeno nezakonito, vještak Đurđević je rekao: „Svaka knjigovodstvena promjena, pa i ova, ukoliko je sačinjena bez validne dokumentacije, je nezakonita. I ovo isknjižavanje, ukoliko nije postojala dokumentacija kada se vršilo, a što ja kao vještak ne mogu da znam, bi bilo nezakonito“.
Pravni zastupnik firme „EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ Siniša Đorđević je držao stav da nema osnove za tužbu i da je treba odbaciti. To je podržala i sutkinja Brankica Stojaković Kvaternik. Ona je odbila tužbeni zahtjev, navodeći, uz ostalo, da je problem u vezi sa knjiženjem imovine, ako ga je bilo, trebalo riješiti ranije u upravnom sporu, ali da se to ne može dovesti u vezu sa stečajnim postupkom, budući da ta zemlja nije nikada bila dio stečajne mase na osnovu koje bi povjerioci bili oštećeni.
U presudi je navela da se Akcionarsko društvo može žaliti Višem privrednom sudu u Banjoj Luci u roku od 15 dana od donošenja presude i da treba platiti sudske troškove u iznosu od 12.785 KM.