Okružni sud u Banjoj Luci je uvažio tužbu koju je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pokrenuo prije četiri godine protiv Ministarstva industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske (RS). Naime, Ministarstvo je odbilo dostaviti novinarima dokumente od interesa za javnost.
CIN je zatražio koncesione ugovore za eksploataciju ugljena, istraživanje i eksploataciju vode te izgradnju termoelektrane u Stanarima kod Doboja, kao i naknadne anekse ugovora koje je Vlada RS-a potpisala sa koncesionarom – „EFT-Rudnik i Termoelektrana Stanari“.
U odgovoru na zahtjev novinara Ministarstvo je dostavilo podatak da je koncesija dodijeljena nakon samoinicijativne ponude, kao i druge informacije u pogledu koncesionalnih naknada, ali je odbilo dostaviti traženu dokumentaciju, obrazloživši da se tome protivi koncesionar od kojeg su tražili saglasnost. Koncesionar je dao mišljenje da su ugovori povjerljivi i da bi njihovim objavljivanjem nastupila štetna posljedica za njihovo poslovanje.
S obzirom da je dokumentacija zatražena u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama RS-a koji propisuje da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju javno dobro i da javni organ ima zakonsku obavezu dostavljati tražene podatke, CIN je pokrenuo sudski postupak.
U prvostepenom postupku u maju 2015. godine Okružni sud u Banjoj Luci je donio presudu i odbio tužbu kao neosnovanu, smatrajući da je Ministarstvo dobro postupilo. Međutim, s tim nije bio saglasan Vrhovni sud RS-a koji je odlučivao po žalbi i vratio predmet na ponovno odlučivanje.
CIN je u tužbi podsjetio da su od Ministarstva traženi na uvid koncesioni ugovori kojim država daje privrednim subjektima pravo na eksploataciju i korištenje prirodnog dobra koje pripada svim građanima. Zbog toga bi građani morali znati „pod kojim uslovima Vlada i njena ministarstva prirodna bogatstva koja pripadaju svim građanima jedne države daje jednom komercijalnom pravnom subjektu“.
Uz ostalo, navedeno je da ugovorni organ prvenstveno treba štititi javni pa tek onda privatni interes. Prema tome, odluku o tome da li da se objavi informacija koja je proglašena kao izuzetak treba da donese javni organ, a ne komercijalni pravni subjekt jer odluku o pristupu i odbijanju pristupa informacijama donosi organ, a ne pravno lice na koje se odnose tražene informacije.
U ponovnom postupku Okružni sud iz Banje Luke je donio presudu 30. marta 2018. godine kojom je uvažio CIN-ovu tužbu, zatraživši od Ministarstva da u roku od 30 dana donese novo rješenje u vezi sa traženom dokumentacijom i da CIN-u nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.277,50 KM.
CIN je dokumentaciju zatražio tokom istraživanja o dogovoru koje je Vlade RS-a postigla sa EFT-om (Energy Financing Team) o preuzimanja rudnika lignita u Stanarima i izgradnji termoelektrane.
Zahvaljujući Zakonu o slobodi pristupa informacijama RS-a, CIN je dobio podatke iz drugih institucija koji su otkrili šta se dešavalo u Stanarima. Istraživanje je pokazalo da je cijela priča počela 2005. godine kada je EFT preuzeo državni rudnik na način da je došlo do svojevrsnog cijepanja firme na dva dijela, odnosno na dvije zasebne firme. Zdravi dio u kojem je ostala vrijedna imovina dobio je EFT, a drugi dio koji se sastojao od dugovanja i teško naplativih potraživanja poslan je u stečaj.
Na temeljima te imovine u Stanarima je formirano preduzeće „EFT-Rudnik i Termoelektrana Stanari“ koje je sa Vladom RS-a u februaru 2008. godine potpisalo koncesioni ugovor koji je objedinio eksploataciju lignita, pitke i industrijske vode i izgradnju termoelektrane.
Vlada RS-a je radila naruku EFT-u tako što mu je odobravala izmjene koncesionog ugovora u pogledu rokova za izgradnju i snage termoelektrane koja je bila prvobitno dogovorena. Također, omogućeno je i da finansijer za izgradnju termoelektrane – Kineska razvojna banka – dobije u zalog ugovor o koncesiji.
Termoelektrana je u januaru 2016. godine puštena u probni, a u septembru 2016. u komercijalni rad.
