Navijači, novinari, igrači, čelnici klubova i sudije koji su se na bilo koji način suprotstavili čelnicima Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine (BiH) i javno kritizirali njihov rad doživjeli su strahovite pritiske. Neki od njih su suspendovani ili otpušteni, a mnogi su dobijali i prijeteće telefonske pozive.

Vahidin Alihodžić – Vaha, dugogodišnji sportski novinar, kaže da su 2005. godine njemu i njegovoj porodici upućivane anonimne telefonske prijetnje, nakon što je u programu radija Kalman kritikovao Savez zbog niza problema u bh. fudbalu.

‘Bio sam prinuđen skloniti djecu i ženu izvjesno vrijeme, jer prijetnje su zaista bile odvratne’, kaže Alihodžić. ‘Međutim, na svu sreću, nije se dogodilo ništa strašno.’

Alihodžić kaže da nije očekivao tako agresivan odgovor, jer je njegova najveća kritika to što se u vodstvu Saveza ne nalaze bivši vrhunski igrači ili uspješni sportski radnici, za razliku od većine saveza u drugim zemljama bivše Jugoslavije. Prema njegovim riječima, oni zbog nepoznavanja sporta ne mogu doprinijeti napretku ni klupskog, ni reprezentativnog fudbala. Savez je kritikovao i zbog nepozivanja nekih kvalitetnih igrača u reprezentaciju, te slabog rada sa mladim talentima, koji bi, kako kaže, trebali biti budućnost bh. fudbala.

Enes Kršo, tadašnji vlasnik Kalmana, kaže da su mu također upućene prijetnje smrću. Jedne prilike nepoznati čovjek ga je u telefonskom razgovoru upitao zašto njegov novinar (Alihodžić) spominje Muniba Ušanovića, generalnog sekretara Saveza. Kršo kaže da mu je odgovorio da bi to trebao pitati Alihodžića, na šta je dobio odgovor: ‘Ma, neka, ja tebe pitam, ako budem pitao Vahidina, ja ću ubit i tebe i njega svakako.’

Scene iz filmova

Kršo kaže da je najveći strah osjetio kada su ga jedne večeri, u blizini hotela Holiday Inn u Sarajevu, nepoznati počinioci presreli sa pet skupocjenih automobila i zahtijevali od njega da novinari Kalmana promijene način na koji izvještavaju o sportu.

‘Isto kao u filmovima. Samo su im falile maske i automati’, kaže Kršo. Dodaje da je bio prilično uplašen, zbog čega se nije sjetio ni zapisati brojeve tablica na automobilima dok su odlazili.

‘Ja sam stao uz Vahu, to je moja dužnost, kad sam na čelu tog radija. A ostalo šta nije kome jasno, ima sud, pa nek nas tuži’, kaže Kršo.

Ušanović kaže da je Alihodžić iznio više netačnih informacija o Savezu od svih drugih medija zajedno, ali da nije znao da mu je prijećeno.

‘To je apsurdno, to je gnusno, ja to ne podržavam, naravno. To je glupost najveća i prvi put čujem za to’, kaže Ušanović.

Alihodžić kaže da prema sadržaju prijetnji pretpostavlja da su napravljene po nalogu ili uputama nekoga iz Saveza.

‘Da se razumijemo, naravno da niko od njih to nije uradio, nisu oni toliko naivni. Bezobrazni jesu, ali nisu naivni. Oni su preko nekih svojih mangupčića pokušali meni zaprijetiti. Ja sam uradio svoje – i dan danas radim kao što sam i radio’, kaže Alihodžić.

Ušanović kaže da nikada nije lično kontaktirao Alihodžića ili Kršu, ali ostavlja mogućnost da je to neko učinio bez njegovog znanja.

‘Možda je neko u moje ime, a ja nikad, niti bih na taj način, to bi bilo da se molim za milost’, kaže Ušanović.

Alihodžić nije jedini novinar koji je imao probleme zbog kritika upućenih Savezu.

Nakon utakmice između Belgije i BiH, odigrane 26. marta 2005. godine u Briselu, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. godine, grupa sportskih novinara prijavila je udruženju BH novinari da im je zaprijećeno zbog njihovih komentara.

Osobe koje su se predstavile kao ‘prijatelji Saveza’ poslali su novinarima više prijetećih telefonskih poruka. Jedna od njih je glasila: ‘Mrak bi vas mogao progutati nastavite li pisati o pojedincima iz Nogometnog saveza.’ Kako je tada navedeno u saopštenju BH novinara, to nije bio prvi put da se novinare pokušava zastrašiti, s ciljem da prestanu pisati o Savezu, kako o postupcima njegovih čelnika, tako i o lošim rezultatima reprezentacije.

I fudbalske sudije znaju da mogu imati problema ako se javno usprotive ljudima iz Saveza. Midhat Čorbo je 2004. godine skinut sa liste sudija za tu sezonu Premijer lige BiH, nakon čega je progovorio o neregularnostima u sudijskoj organizaciji i o tome kako sudije moraju plaćati mito ako žele bili delegirani za neku utakmicu. Kaže da je dobijao anonimne prijetnje putem telefona, i da je bio izložen različitim pritiscima.

‘Govorili su mi da će me ubiti, da prekinem pričati, da će mi kuću zapaliti, da će mi djecu pobiti i tako to’, kaže on.

Još jedan sudija suočio se sa brojnim pritiscima nakon što je kritizirao vodstvo Saveza u medijima – Dževad Imočanin, koji je kao i Čorbo prije toga skinut sa liste pomoćnih sudija za Premijer ligu.

Od običnih navijača do oštrih kitičara

Osim novinara i sudija, navijačke grupe također doživljavaju prijetnje i pritiske.

BH Fanaticosi, navijačka grupa koju uglavnom čine Bosanci i Hercegovci koji žive u inostranstvu, nezadovoljna je radom Saveza iz sličnih razloga kao i Alihodžić.

Uprkos snažnoj višegodišnjoj podršci reprezentaciji, Fanaticosi su se počeli otvoreno suprotstavljati vodstvu Saveza upravo nakon utakmice između Belgije i BiH iz 2006. godine. Članovi Fanaticosa su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva rekli da im se činilo kao da ih Ušanović obeshrabruje da idu na tu utakmicu, govoreći im da nema karata.

Međutim, kako kažu, na stadionu se pojavilo više od 10.000 navijača BiH i svi su kupili karte bez problema. Prema njihovim riječima, pošto su osjetili da ih je Ušanović pokušao odgovoriti od odlaska na utakmicu, počeli su sumnjati u ljude na čelu Saveza.

Ušanović kaže da nikada nije pozivao navijače da ne idu u Belgiju i da Fanaticosi iz dijaspore nemaju pravu sliku o dešavanjima u Savezu. Prema njegovim riječima, radi se o tome da Savez ne može organizovano i u skladu sa zakonom povesti navijače BiH na utakmicu u inostranstvo, jer ne postoji zakon o sprečavanju nereda na sportskim manifestacijama na državnom nivou.

Sedam dana poslije utakmice sa Belgijom, Ismet Turšić – Ventola, jedan od tadašnjih vođa Fanaticosa, koji živi u Borasu u Švedskoj, pozvan je na sučeljavanje sa Ušanovićem u emisiju Centralni dnevnik na TV Hayat. Sa njim je u BiH iz Švedske, tačnije iz Malmea, došao i Davor Ademović – Bengal, također jedan od tadašnjih vođa grupe, iako su pritisci da prestanu kritizirati rasli.

Ademović kaže da su ih ljudi iz Saveza više puta kontaktirali putem telefona u pokušaju da se dogovore bez istupanja u medijima i bez ikakvih konflikata. ‘Ponuđena nam je ekonomska, recimo donacija, neko finansiranje nas dvojice’, kaže Ademović.

Nije želio spomenuti tačan iznos mita koji im je ponuđen, samo je rekao da se radi o šestocifrenom iznosu u konvertibilnim markama.

Njegove riječi potvrđuje i Turšić: ‘Na Davorov telefon stigao je poziv. Munib (Ušanović) je insistirao da se sretnemo, da ne idemo na televiziju, da riješimo to ljudski, kako je on to rekao. Međutim, nije bilo govora o tome. Rezultat vidiš. Da nas je tada kupio, ne bi mi dan danas ovoliko lajali.’

Ušanović kaže da se nije mogao sjetiti da li je kontaktirao Fanaticose prije te emisije, ali izričito tvrdi da ih nije pokušao podmititi.

‘Najgnusnija laž koju sam čuo u cijelom životu’, kaže Ušanović. ‘Ja novac nikad nikom nisam nudio.’

Vođe Fanaticosa kažu da su im u to vrijeme počele stizati prijetnje preko telefonskih poziva i SMS poruka. No ni to ih nije spriječilo da nastave protestovati.

Akcije za privlačenje pažnje

Četiri dana nakon utakmice u Belgiji, a tri dana prije sučeljavanja u Centralnom dnevniku, reprezentacija BiH igrala je utakmicu sa Litvanijom na stadionu Koševo u Sarajevu. Na toj utakmici, Fanaticosi su istakli transparent kojim su kritizirali ljude na čelu Saveza: ‘Danas u Savezu – sutra u kavezu’.

Cilj takvog i sličnih transparenata, kažu Fanaticosi, bio je skrenuti pažnju medija, FIFE i UEFE na probleme u bh. nogometu. Sa istim namjerama, na utakmici između Norveške i BiH odigranoj u Oslu 24. marta 2007. godine, u okviru kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2008. godine, Fanaticosi su ubacivanjem baklji u teren izazvali prekid utakmice. Nakon toga su napustili stadion, a UEFA je kaznila Savez sa 36.000 eura zbog ponašanja navijača.

Prema riječima Bjorna Jenssetera, koordinatora za međunarodnu policijsku saradnju za pitanja fudbala pri norveškoj policiji, prekid je trajao 10 – 15 minuta, a osim što su protestovali protiv Saveza, bh. navijači nisu pravili druge probleme, te niko nije uhapšen.

‘Cilj je bio da se u Europi skrene što veća pažnja na djelovanje Nogometnog saveza. Svaka kazna koju Nogometni savez plati je nešto što njih oslabljuje i što mi kao skupina pojedinaca pozdravljamo’, kaže Ademović.

Nezadovoljstvo Fanaticosa i drugih navijačkih grupa izazvala je i nagla smjena Mehe Kodre, tadašnjeg selektora reprezentacije i Elvira Bolića, menadžera tima u maju 2008. godine Kodro i Bolić su se otvoreno suprotstavili vodstvu Saveza.

Razočarenje zbog otkaza Kodri i Boliću traje i danas. Čak i na utakmici sa Armenijom, odigranoj u Zenici 15. oktobra, u kojoj je BiH pobijedila rezultatom 4:1, uz dobru igru i pun stadion, navijači su cijelim tokom utakmice skandirali: ‘Savez napolje!’

Probleme imaju i igrači koji se ne pokoravaju željama Saveza. Slučaj Saše Papca, odbrambenog igrača Glasgow Rangersa, pokazuje koliko čelnici Saveza mogu biti odlučni da utišaju sve kritike. Nakon što su Kodro i Bolić smijenjeni, Papac je odlučio da se ne odazove novom selektoru Miroslavu Ćiri Blaževiću na poziv u reprezentaciju.

Čelnici Saveza su od FIFE zatražili mišljenje o ovom slučaju pozivajući se na pravilo prema kojem igrač koji se ne odazove na poziv u reprezentaciju, ne smije igrati za svoj klub u narednih pet dana. Ipak, Papac je u Škotskom prvenstvu nastupio za Glasgow u utakmici protiv Kilmarnocka.

FIFA je u odgovoru upućenom Savezu potvrdila da u ovom slučaju, navedeno pravilo treba primijeniti. Međutim, Gillian McKelvie, portparol Glasgow Rangersa kaže da iz FIFE nikada nisu dobili službenu obavijest. Papac odbija govoriti o ovoj temi, ali je naknadno čelnicima Saveza poslao pismo u kome navodi da više neće igrati za reprezentaciju, čime se osigurao od mogućih budućih suspenzija.

I na nivou Premijer lige BiH postoji snažan otpor svim kritikama. U septembru 2005. godine Fuad Kasumović kažnjen je zabranom vršenja položaja predsjednika zeničkog Čelika na godinu dana, zato što je javno kritizirao čelnike Saveza.

‘Poslije isteka suspenzije, nisam se vratio, jer se nisu promijenili razlozi zbog kojih sam i bio suspendovan’, kaže Kasumović koji danas obavlja funkciju zamjenika ministra financija i trezora BiH. ‘Znači, ti isti ljudi su ostali na tim pozicijama. Jednostavno sam ih pustio da uživaju u mraku tunela u koji su doveli bh. nogomet.’