U Republici Srpskoj (RS) dobio je uvjetni otpust, a u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) pomilovanje.
Najprije je u septembru 2009. godine od komisije za uvjetni otpust iz Ministarstva pravde RS dobio rješenje o uvjetnom otpustu, tako da je u zatvoru proveo blizu 16 mjeseci, ili dvije trećine kazne. Ovoj komisiji se obratio budući da živi na Palama, a zatvorsku kaznu je služio u Kazneno popravnom zavodu Istočno Sarajevo.
Pomilovanje je tražio od Borjane Krišto, predsjednice FBiH, zato što je kazneno djelo učinio na području Zenice, a suđeno mu je na Općinskom sudu u Zenici. Pomilovan je 1. aprila 2010. godine, tako što je oslobođen izdržavanja preostalog dijela kazne. Međutim, tada je već bio na slobodi, dobivši prethodno uvjetni otpust u RS. Danas je direktor autobusne stanice na Palama.
Poljaković je osuđen jer je kao inspektor SIPA-e nepoštivanjem pravila u prometu prouzrokovao prometnu nesreću od čijih je posljedica jedna osoba preminula, dok je pet osoba povrijeđeno. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pisao je o slučaju Poljaković krajem 2007. godine. Novinari su utvrdili da Tužilaštvo Zeničko–dobojskog kantona ni godinu dana nakon nesreće nije bilo učinilo ništa, i da bi moglo doći do zastare.
Svjedoci nesreće, koja se dogodila u ljeto 2006. godine u mjestu Janjići kod Zenice, rekli su za CIN da je Poljaković u službenom vozilu pretjecao kolonu vozila, pri čemu je došao u kontakt sa vozilom koje je dolazilo iz suprotnog smjera. Vozač tog vozila je izgubio kontrolu nakon čega se sudario sa trećim vozilom. Od posljedica nesreće preminula je dvadesetdvogodišnja Amela Zahić iz Prijedora. Troje od petoro povrijeđenih ostalo je sa trajnim invaliditetom.
Iako je Poljaković nakon nesreće izjavio da se ne osjeća krivim, na Općinskom sudu u Zenici je u novembru 2007. godine sklopljena nagodba o krivici, kojom je osuđen na dvije godine zatvora. Za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja bilo je moguće izreći zatvorsku kaznu od jedne do osam godina zatvora.
Osim Poljakovića u periodu od 2006. do kraja 2010. godine pomilovano je još najmanje 11 policajaca iz RS. Odlukom Rajka Kuzmanovića, tadašnjeg predsjednika ovog entiteta, brisanjem osude su pomilovani: Ostoja Mimić iz Bijeljine, te Dejan Žuža, Dragan Milivojević, Draženko Lukić, Miroslav Petrić, Stanko Maljenović, Zoran Kovačević, Željko Bilanđić, Zoran Jović, Mladen Gavrić, Nedeljko Tomić iz Doboja.
Brisanjem osude svi oni su dobili čist krivični dosje koji im omogućava ponovno zapošljavanje u institucijama i obavljanje javnih funkcija.
