Naser Kelmendi voli da se predstavlja kao obični biznismen koji je sa svojih deset prstiju stekao nekoliko vila i fabriku sladoleda, kao i utjecajne prijatelje u institucijama Bosne i Hercegovine (BiH).

Ali, prema optužnici Kancelarije Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, Kelmendi je jedan od velikih narkodilera koji je između 2000. i 2012. godine zaradio milione, prebacujući heroin, ekstazi, spid i druge droge rutom koja povezuje Afganistan, Tursku i Evropsku uniju.

Jedan dio optužnice se odnosi na Kelmendijeve narkooperacije, a manji dio optužnice na ubistvo vođe suparničkog klana Ramiza Delalića Ćele 2007. godine. Tužioci navode u optužnici da je Kelmendi bio uspješan i da istraga pokazuje „da on i njegovi sinovi posjeduju imovinu vrijednu milione eura u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i drugdje“.

Zbog tih sumnji već više od godinu dana Kelmendi se nalazi u pritvoru na Kosovu. Čeka suđenje za koje se pretpostavlja da bi moglo početi u oktobru. Tužioci su tražili da Kelmendi ostane u pritvoru kako bi ga spriječili da pobjegne iz zemlje, utječe na svjedoke ili uništi dokaze.

U optužnici je iznesena široka lepeza događaja u koje je uključeno desetak ljudi razmještenih na nekoliko kontinenata, u vremenskom periodu dužem od decenije. Svi oni su pokazali veliku domišljatost i kreativnost u rješavanju mora problema koji se pojavljuju u poslovima sa švercom robe.

Jedna od tačaka optužnice se bavi događajima iz 2000. godine, kada su svjedoci rekli da su već tada znali da je Kelmendi „bio osoba sa ogromnom količinom novca“ te osoba koja im je mogla obezbijediti čisti heroin. U ovoj tački tužioci opisuju Kelmendija kao „izuzetno opreznu osobu  na vrhu piramide za trgovinu drogom i drugim kriminalnim aktivnostima u balkanskom regionu, pa čak i šire“.

Kelmendijev tridesetjednogodišnji sin Besnik odbacuje sve navode optužnice i kaže da njegov otac nema nikakve veze sa trgovinom droge.

Međutim, u optužnici su navedene detaljne izjave više svjedoka, od kojih su neki navedeni imenom i prezimenom, a drugi pod kodnim imenima od K1 do K5. Svi oni kažu da su godinama direktno sa Kelmendijem sarađivali na desetinama važnih poslova u vezi sa narkoticima.

Svjedok naveden u optužnici kao K3, odnosno veliki diler drogom iz Beograda, izjavio je da je Kelmendijev uspon počeo „nakon što je Zemunski klan razbijen nakon atentata na premijera Zorana Đinđića u 2003. godini“. K3 je dalje naveo da je Kelmendijeva karijera dobila još jedan vjetar u leđa kada se Crna Gora odvojila od Srbije 2006. godine, čime je Kelmendi iznenada dobio monopol nad drogom i tamošnjim biznisom cigaretama.

Do 2009. godine K3 je kupovao do četiri kilograma heroina i ekstazija mjesečno, kao i nepoznatu količinu kokaina, spida i marihuane kroz poslovnu saradnju sa Kelmendijevom organizacijom. Saradnja je prekinuta oktobra 2012. godine.

Drugi svjedok K1 rekao je da je 1996. godine počeo kupovati drogu od Kelmendija koji je u to vrijeme preko Turske doturao heroin iz Afaanistana u Kosovo, BiH, Crnu Goru, Austriju, Švicarsku i druge evropske zemlje. K1 kaže da su „ogromne količine“ uglavnom bijelog čistog heroina i ekstazija prebacivane iz Turske u Sjevernu Evropu.

Prema optužnici, Kelmendijeva grupa je bila vrlo sposobna kada je u pitanju bio prekogranični šverc. Drogu su trpali u stolove i vrata od iverice, sakrivali je u kamione, u tovare limuna i tekstila. Jedna tura heroina je mogla biti podijeljena u 10 kamiona.

Povrh svega, radilo se o dobroj robi, heroinu vrhunskog kvaliteta „koji je bio daleko jači nego obično“. „Klijenti su govorili K3-u da ih obični heroin prodrma, a da ih bijeli heroin obara s nogu,“ navedeno je u optužnici. Šverceri su znali prebacivati po 100 kilograma po turi preko slabo kontrolisanih granica u planinskim krajevima.

Ekstazi u obliku pilula prenosio se na drugačiji način. U optužnici je navedeno da je grupa dobijala pošiljke do 200.000 tableta iz Holandije koje su bile pakovane u plastične boce od kojih je svaka mogla primiti do 4.000 pilula. Boce su omotavane bijelom teflonskom trakom, a potom pakovane u specijalne štekove u cisternama za naftu. Čak do pet vozača dnevno je kretalo iz Holandije za destinacije širom Evrope.

Manje pošiljke su pakovane u rezervoare vozila, ispod krova ili u specijalno izgrađene štekove, dok su veće sakrivane u rezervoare velikih kamiona ili u tajne džepove koji su bili zašiveni u ceradu kamiona. Također, u optužnici je navedeno da je ova grupa koristila malu količinu novca poslanog preko Western Uniona iz Kosova u Tursku kao signal da je pošiljka droge uspješno primljena.

U optužnici je, također, naveden spisak dugačkih šifrovanih SMS poruka između članova grupe, čime je dojavljivano da je dotična pošiljka prešla određenu granicu. Također, spominje se i da je prilikom hapšenja Kelmendija u porodičnoj kući u Peći u decembru 2013. godine pronađena dokumentacija o transakcijama novca od „nekoliko stotina hiljada američkih dolara i eura”.

Svjedoci su pred istražiteljima izjavljivali  da je Kelmendi „zarađivao ‘milijarde i milione’ preko svoje organizacije za šverc droge, a drugi je naveo da je Kelmendi dao svom sinu Elvisu pet miliona eura da pokrene vlastiti biznis. Međutim, istražitelji su pregledali bankovne transakcije i dokumente o vlasništvu i utvrdili da je familija Kelmendi u periodu od 2001. do 2013. godine raspolagala sa oko 4,4 miliona eura.

Optužnica se potom bavi pojedinačnim poslovima od kojih neki datiraju iz ranog Kelmendijevog perioda u BiH.

Besnik Kelmendi kaže da je njegov otac došao u BiH 1988. godine i otvorio butik kožne robe u Skenderiji, sportsko-tržnom centru u Sarajevu. Početkom rata odlazi, da bi se sa Kosova vratio nakon rata i „radio kao trgovac kožom, odjećom i slično“, kaže Besnik.

Kelmendijev bivši advokat Osman Cucović rekao je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting Projekt (OCCRP) da je  njegov klijent bio jedan obični trgovac robom iz Italije i Njemačke. „Znači, osamdesetih godina, kada se išlo masovno za Italiju po farmerke i to, on je išao sa njima. Znači, išao je sa bosovima, maltene bio je neki sekundarni čovjek, ali je uvijek bio tu, učio je zanat. Radio je šverc i tako da je izrastao kasnije u jednog trgovca i biznismena. Znači, radio je raznorazne biznise. Radio je trgovinu cigarama – svi znaju ovdje da je trgovao cigaretama”, rekao je Cucović.

Optužnica otkriva da se Kelmendi bavio i drugim poslovima. Svjedok K2 tvrdi da mu se Kelmendi prvi put obratio u Crnoj Gori u vrijeme dok je K2 švercovao oružje za Oslobodilačku armiju Kosova. Ponudio mu je da za njega vozi heroin u Englesku. Iako je Kelmendi bio uporan u poslovnoj ponudi, K2 je, navodno, odbacio ponudu.

Kelmendi je 2000. godine, prvo na Kosovu a poslije i u Turskoj, zatražio od K2 da organizuje likvidaciju čovjeka koji je prevario Kelmendija, ne plativši mu 100 kilograma heroina. K2 je ovo odbio, ali je kasnije čuo da je čovjek po imenu Muzafer Kalić ubijen u BiH i da je on bio osoba koja je pokušala izbjeći plaćanje heroina.