Sudija Općinskog suda u Velikoj Kladuši Ekrem Šarić suočen je sa disciplinskom tužbom da je u radu napravio propust zbog kojeg osuđeni Arif Dizdarević nije odslužio tromjesečnu zatvorsku kaznu.

Dizdarević je osuđen 2012. godine zbog krivotvorenja isprave, ali u zatvor nije otišao jer je došlo do zastare izvršenja sudske presude.

Krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine (BiH) propisani su rokovi od tri godine do četrdeset godina za okončanje krivičnog postupka i izvršenje presude, nakon čega dolazi do zastare i u predmetu se više ne može postupati. Rokovi se računaju od dana kad je djelo počinjeno do pravosnažne presude, odnosno od pravosnažnosti presude do izvršenja. Zastara se utvrđuje u svakom pojedinačnom slučaju, a zavisi uglavnom od visine kazne i vrste djela, s tim što djela genocida, ratnog zločina i doživotnog zatvora ne zastarjevaju.

Od 2018. do 2024. godine disciplinske komisije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) su utvrdile da su propusti u radu 18 sudija doveli do zastare 27 krivičnih predmeta. To znači da desetero osuđenih neće morati izdržavati kaznu i da 26 optuženih neće dobiti pravosnažnu presudu.

Radi se o: krađama, prevarama, trgovini narkoticima, nasilničkom ponašanju, sudjelovanju u tuči sa smrtnim ishodom, nedozvoljenom držanju oružja i drugim djelima za koje se izriču novčane ili kazne zatvora do tri godine.

Većina sudija je u disciplinskom postupku priznala krivicu za nemar ili nepažnju u radu, pravdajući se količinom posla, nenamjernom greškom ili privatnim problemima. Dobili su javne opomene ili smanjenje plaće od 300 do 5.352 KM – ukupno oko 20 hiljada maraka.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), disciplinski postupci nisu spriječili ponavljanje grešaka niti utjecali na karijere kažnjenih sudija. S druge strane, nekolicina pojedinaca čiji su predmeti ušli u zastaru greškom sudija, ohrabreni takvom praksom, nastavili su sa novim krivičnim djelima.

Šarić protiv Šarića

U jesen 2012. godine na stolu sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši Ekrema Šarića ležao je jednostavan predmet: Arif Dizdarević je optužen za krivotvorenje isprave jer je vozio automobil sa tuđim registracijskim tablicama.

On je priznao djelo i bio osuđen na tri mjeseca zatvora u decembru 2012, kada je počeo teći i rok od tri godine za pokretanje procesa izvršenja kazne.

No, ništa se nije događalo sve do jeseni 2018. kada sudija Šarić uzima predmet i povlači kontradiktorne poteze, pokazuje dokumentacija u posjedu CIN-a.

On je prvo donio naredbu za izvršenje zatvorske kazne pa je povukao. Potom je promijenio pravosnažnost presude sa decembra 2012. na decembar 2018. godine čime je automatski promijenio i početak računanja zastare.

Pisao je i policiji koja u kaznenu evidenciju zavodi pravosnažne presude i izrečene kazne da promijeni datum pravosnažnosti na 2018, a osuđenog je potaknuo da traži ponavljanje postupka. Sudija Šarić je tražio i prenos nadležnosti za ponavljanje postupka na druge sudove da bi u martu 2022. opet donio naredbu za izvršenje tromjesečne zatvorske kazne.

Dizdarevićev advokat je upozorio Sud da je došlo do zastare izvršenja kazne, a predsjednica Suda Jasmina Miljković je prigovor usvojila i početkom 2023. godine donijela rješenje da Dizdarević neće u zatvor zbog zastare.

„Smisao izvršenja kazni zatvorskih je da se ona odmah izvrši. Znači, da se na tu osobu utječe. Ne možete vi donijeti presudu, kako ste rekli, ’12. (…) i tražiti da se ona izvrši 2018.“, kaže Miljković za CIN.

U izvještaju za VSTV je napisala da neki potezi iz ovog predmeta ne dolikuju sudiji te da ih je on činio kako bi opravdao nerad. „Odgovorno tvrdim da je to grupa predmeta koju je on držao u svome uredu, nije vraćao u pisarnicu, već su se vukli po podu“, navela je predsjednica Miljković i zaključila da je sudija Šarić pokušao obmanuti i zavarati stranke kako bi izbjegao odgovornost i opravdao nerad u predmetu u periodu od šest godina.

Nekoliko mjeseci poslije protiv sudije Šarića je formirana disciplinska tužba.

Pripremno ročište je triput odgođeno jer je Šarić tražio izuzeće članova komisije, smatrajući da neće objektivno donijeti odluku pa se sada čeka novi termin. On je u dopisu disciplinskoj komisiji napisao da do zastare i nije došlo, s obzirom da se u međuvremenu radilo na ponavljanju postupka.

Dizdarević se plaši da bi istupom u medijima moglo doći do promjene koja bi ga odvela u zatvor pa nije želio razgovarati sa novinarkom CIN-a. Ni sudija Šarić nije raspoložen za javni istup o ovoj temi.

„O postupcima koji su u toku to se ne može komentirati“, rekao je.

Sudija Šarić je već jednom disciplinski kažnjen zbog zastare krivičnog postupka. U februaru 2022. je utvrđeno da je odgovoran za zastaru slučaja koji je zadužio 2010. godine. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) je teretilo Cazinjanina Fadila Šarića i njegovog poznanika Elvira Dizdarevića za nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih tvari. Sudija Šarić je formirao predmet samo protiv Dizdarevića, objedinivši 21 optužnicu protiv njega, i 2015. ga osudio na pet godina zatvora.

Sudija je optuženog prezimenjaka tada ostavio po strani, a u januaru 2020. je obustavio postupak protiv njega zbog zastare. U rješenju je naveo da Šarić nije bio dostupan sudu te da je tokom postupka protiv Dizdarevića utvrđeno da nije kriv za nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih tvari.

Njegove kolege nisu prihvatile ove argumente u disciplinskom postupku na kojem je predsjednica Suda Jasmina Miljković svjedočila da sudija Šarić drži stotine predmeta u uredu – na stolu, na podu i u ormaru – umjesto da ih otprema u pisarnicu kako pravila nalažu.

„Normalno da se čovjek ne može snaći ako ima predmete (u kancelariji, op.a.), da će se desiti da može nastupiti zastara izvršenja kazne“, rekla je Miljković za CIN.

Sudija Šarić je u disciplinskom postupku odbijao prihvatiti odgovornost, tvrdeći da je „žrtva pravosudnog terorizma“. Uvjeren u ispravnost odluka, tražio je da iz zatvora svjedoče osuđeni Dizdarević i Šarić, koji je u međuvremenu zatvoren u Austriji zbog pokušaja ubistva svoje djevojke. Taj prijedlog je odbijen.

Disciplinska komisija je sudiju kaznila smanjenjem plaće za 25% na šest mjeseci – ukupno 5.352 KM.

Kao otežavajuću okolnost uzeli su Šarićevo ponašanje – on je tokom postupka podnio više od 20 zahtjeva za izuzeće članova komisije što je dovelo do odgađanja ročišta i utjecalo na efikasnost postupka. To su u VSTV-u ocijenili kao zloupotrebu procesnih prava.

Član VSTV-a, tužilac Sanin Bogunić objašnjava da disciplinske komisije prilikom izricanja mjera uzimaju u obzir nekoliko elemenata: „Broj i težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, stepen odgovornosti, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, dosadašnji rad i ponašanje učinioca (…) stepen kajanja ili saradnje koju je sudija ili tužilac pokazao tokom  disciplinskog postupka“

Sudija Šarić je platio kaznu i ostao na istom radnom mjestu. Kazna bi mu mogla biti smetnja jedino ako bi htio mijenjati radno okruženje ili aplicirati na više pozicije u pravosuđu. Prema poslovniku VSTV-a iz aprila 2023. godine, sudija koji je kažnjen smanjenjem plaće duže od šest mjeseci ne može konkurisati na pozicije u sudu tri godine nakon disciplinske odluke što je u Šarićevom slučaju do februara 2025. godine.

Sudija se na kaznu bezuspješno žalio Ustavnom sudu BiH, a kaže da se obratio i Evropskom sudu za ljudska prava jer smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. „Još ništa nije završeno“, smatra Šarić.

Zastara nakon priznanja krivice

U Uredu disciplinskog tužioca (UDT) su utvrdili da je u samo 27 od 1713 predmeta zastare od 2018. do 2024. godine riječ o propustu sudija u radu.

Disciplinski postupci ne istražuju temeljno rad pojedinca niti sistemski rješavaju problem, već disciplinski tužilac dokazuje prekršaj u konkretnom slučaju za koji komisija, eventualno, izriče kaznu.

Među njima je i sudija Kantonalnog suda u Mostaru Elis Sultanić. „Smatrao sam da trebam biti kažnjen“, rekao je za CIN.

Njemu je zbog zastare izvršenja presude iz 2015. godine u maju 2021. smanjena plaća za 10% na pet mjeseci, ukupno 1.892 KM.

Sultanić je tada kao sudija Općinskog suda u Konjicu osudio Alema Fejzića iz Sarajeva i Admera Habibiju iz Konjica za trgovinu narkoticima. Oni su priznali krivicu i osuđeni su na sedam, odnosno četiri mjeseca zatvora. Međutim, u zatvor nisu otišli jer je sudija tek 2018. godine donio naredbu za izvršenje kazne, ali je tada već bilo kasno.

Sudija Sultanić kaže da mu je žao zbog nenamjernog propusta: „Predmet je bio spušten dole na pisarnicu i ja se, stvarno, ne sjećam da li se taj predmet meni vratio u kancelariju ili nije, ali znam da sam u to vrijeme bio zadužen s užasno puno predmeta i na taj način je došlo do propusta“.

Ispričao je da je tada imao više od hiljadu različitih predmeta od prekršaja do krivice, a to je disciplinska komisija imala u vidu prilikom izricanja sankcije.

„Ovo sada možda zvuči glupo za javnost, ono kao pa, ako te neko postavio da budeš sudija, onda moraš sve znati, ali to ne ide tako“, kaže sudija Sultanić, objašnjavajući da optužene ne poznaje, da ih se nije plašio niti je uzeo mito da ostanu na slobodi. Kaže da ga to i nisu pitali u disciplinskom postupku.

Kao ni ostalima ni njemu disciplinski postupak nije utjecao na karijeru. Sultanić je sada sudija Kantonalnog suda u Mostaru gdje je prešao u februaru 2020, nekoliko mjeseci prije podizanja disciplinske tužbe.

U jednom mjestu zastari, u drugom se kriminal nastavi

Najmanje pet osoba čiji su predmeti nemarom sudija ušli u zastaru nastavilo je sa krivičnim djelima pa su opet bili optuženi ili osuđeni, pokazuje dokumentacija u posjedu CIN-a.

Među njima je i višestruko osuđivani Ibrahim Kličić iz Cazina.

On je 2010. godine optužen da je prevario sugrađanina Aliju Hairlahovića za 1.000 KM, obećavši da će mu ishoditi povećanje mirovine i slovensku vizu. Predmet je vođen u Livnu do novembra 2019, kada je zatvoren zbog zastare vođenja krivičnog postupka. U međuvremenu je Hairlahović umro.

Ured disciplinskog tužioca je za zastaru okrivio sutkinju Kantonalnog suda u Livnu Anu Krstanović, zaključivši da je svoje odluke pisala sa višemjesečnim kašnjenjem, iako je znala da mora paziti na zastaru.

Ona nije odgovarala na poziv novinara za razgovor, a prema dokumentaciji, u postupku je prihvatila odgovornost. U novembru 2020. godine je kažnjena smanjenjem jedne plaće za 10% − oko 300 KM.

U međuvremenu Kličić je iskoristio slobodu za nove kriminalne aktivnosti. Iz kuće starijeg bračnog para u Bihaću je ukrao 700 KM pa ga je Kantonalni sud u Bihaću osudio na dvije godine zatvora u martu 2023. godine.

Ipak, u zatvor nije otišao jer se dao u bijeg pa je za njim raspisana potjernica.

Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova USK Ale Šiljdedić kaže da je riječ o 68-godišnjaku koji nije nasilan: „Mislim da ne predstavlja opasnost ni za građane, a ni za zajednicu“.

U rodnom Cazinu i lokalnoj policijskoj upravi nema znakova da se za njim traga, polijepljenih potjernica, pojačanih kontrola ili pretresa.

„Ako bi mi išli po svakoj toj, po tom zahtjevu, odnosno svakoj potjernici ići direktno tražiti osobu po osobu, pa mi bismo morali imati ne znam ni ja koliko policijskih službenika i sve druge bi poslove mogli zanemariti“, kaže Šiljdedić, objašnjavajući da policajci imaju u sistemu podatke o potjernici i da rade rutinske kontrole i legitimacije, ali da je po njihovim saznanjima on otišao iz BiH.

Potjernica će ostati na snazi do hapšenja ili eventualne zastare izvršenja sudske kazne jer je zakon propisao da zatvorska kazna preko jedne godine neće biti izvršena ako se ne počne izvršavati u roku od pet godina od pravosnažne presude.

„Ukoliko je sud utvrdio da je došlo do zastare postupka, pokrenut će proceduru i obavijestiti nas da se ta naredba za raspisivanje potjernice briše“, kaže Šiljdedić.

Sudeći prema dosadašnjem stavu UDT-a, ukoliko bi došlo do zastare, ne bi bilo disciplinskog postupka jer je Općinski sud u Cazinu raspisao potjernicu, odnosno poduzeo sve što je u njegovoj moći da se kazna izvrši.

Član VSTV-a, tužilac Sanin Bogunić smatra da se u Bosni i Hercegovini „relativno mali broj“ krivičnih predmeta završi zastarom i to zbog nedostupnosti optuženih.

U slučajevima u kojima se sudije i tužioci ponašaju neodgovorno i nedolično treba utvrditi njihovu odgovornost, a svaki disciplinski postupak je poseban slučaj koji se posebno razmatra, smatra Bogunić: „Izricanjem disciplinskih mjera želimo postići svrhu kažnjavanja za počinjeni prekršaj, ali i da ista bude opomena drugim nosiocima pravosudnih funkcija da ne čine disciplinske prekršaje, odnosno da imaju preventivni učinak“.