Srbijanski biznismen i bjegunac Zoran Ćopić se prošle sedmice sastao sa novinarima centara za istraživačko novinarstvo iz Bosne i Hercegovine i Srbije u jednom banjalučkom kafeu. Kaže da je iz svoje ‘rezervne domovine’ Srbije pobjegao, jer je lažno optužen i nije želio trunuti u zatvoru.
Ali, nije daleko odmakao.
Policija Republike Srpske (RS) uhapsila je Ćopića ove sedmice i blokirala njegove firme, novac i avion zbog sumnje da je preko kupovine bijeljinske ‘Fabrike šećera’ oprao 14 miliona KM za Darka Šarića, narko-bosa u bijegu. Ćopić je u Beogradu optužen za pranje novca, porijeklom od Šarića, pa je pobjegao kako bi izbjegao hapšenje i suđenje.
Tačno sedam dana ranije, Ćopić je dao opsežan ekskluzivni intervju novinarima CIN-a. Rekao je da je bio pošten biznismen, unatoč tome što je priznao: da je varao banke kako bi dobio kredite preko firmi koje su postojale samo na papiru, da je uzeo gotovinu od Šarića, kao i to da je organizovao niz komplikovanih transakcija kako bi Šariću prodao firmu ‘Mitrosrem’ za oko 54 miliona KM.
‘Mitrosrem’, jedna od najvećih poljoprivrednih firmi u Srbiji sa preko 500 zaposlenih i vlasnik više od 8.500 hektara zemljišta, nalazi se u centru pažnje srbijanskih istražitelja.
Ćopiću Šarić nikada nije uplatio cjelokupan iznos. Srbijanske vlasti su prošle godine blokirale ‘Mitrosrem’, nakon podizanja optužnice protiv Šarića, Ćopića i ostalih.
Ćopić je pozvao novinare CIN-a na razgovor, poručivši im da sve informacije o njemu mogu dobiti iz prve ruke, umjesto da o njegovim poslovima razgovaraju sa drugim ljudima.
U toku intervjua u kafeu Hotela ‘Palas’ u Banjoj Luci Ćopić je opisao sebe kao žrtvu udružene kampanje tužilaca i moćnih poslovnih neprijatelja iz Srbije. Detalje nije želio iznositi, samo bi ponekad opisao poslove koji ga povezuju sa drugim krivičnim djelima.
Primjera radi, kada su mu predočeni dokumenti koji pokazuju da je vlasnik offshore firme koja je bila umiješana u pranje novca, prekinuo je novinare:
‘Pa to je samo jedna firma. Htio sam da odvojim radi banaka, da ne bude povezano lice. Onda ne možeš više kod te banke da uzmeš kredit, ako ga već imaš.’
Ćopić kaže da su policija i tužioci vršili pritisak da sarađuje s njima, da bude svjedok protiv neimenovanih osoba, ali je to odbio. Kaže kako su mu nudili da ga ubace u program zaštite svjedoka, ali je i to odbio:
‘Ja imam troje djece. Ja da moju djecu stavljam kao taoce.’
Ćopić je na intervju došao u kožnoj jakni i farmerkama, neobrijan, umornog izgleda. Za tri sata intervjua ispušio je kutiju cigareta. Kaže da ga je veoma pogodilo ono što se desilo u Srbiji.
Žalio se na svoje zdravlje i finansijske probleme.
Tvrdi da su ga prijatelji napustili i da ne može dobiti novac: ‘Ko može meni da pomogne s pet prijava? Ko smije i ko hoće?’
Na intervju je došao u pratnji Miodraga Miše Dobrića, direktora Televizije Pink BiH, koji kaže da su njih dvojica prijatelji više od 26 godina. Dobrić je uz to i partner u Ćopićevoj firmi ‘Avio Rent’ koja je blokirana ove sedmice.
Izvod iz registra, Avio Rent d.o.o.
Dobrić se često uključivao u razgovor i branio svog prijatelja:
‘Pa, on ima državljanstvo BiH, još uvijek BiH ne izručuje svoje građane Srbiji … I možeš slobodno da znaš da se ja svojih prijatelja ne odričem, koliko god oni bili u teškoj situaciji. Znači, on je nesumnjivo u najsloženijoj situaciji koju sam ja u životu sreo.’
Ta situacija je sada još komplikovanija.
Ovosedmična akcija je bila usmjerena na bijeljinsku šećeranu koju je Ćopić kupio preko banjalučkog preduzeća ‘Agrocoop Export-Import’. Specijalno tužilaštvo RS-a navodi da je on oprao Šarićevih 14 miliona KM.
Tužioci i policija u RS-u kažu da je Ćopić povezan sa 150 firmi u Srbiji i BiH.
CIN je otkrio direktnu vezu sa više od 50 firmi, uključujući poljoprivredna preduzeća te distributera duhanskih proizvoda u Nišu.
Policija RS-a je, također, privela i Dragu Nižola, direktora Ćopićeve firme ‘Avio Rent’ i Ljubu Mrđena, direktora ‘Agrocoopa’. Firme su pretresene, njihovi računi su blokirani, a policija je naložila Komisiji za hartije od vrijednosti RS-a da zaustavi prijenos dionica ‘Fabrike šećera’ na ‘Agrocoop’.
Blokirana imovina se procjenjuje na 20 miliona KM. Među zaplijenjenom imovinom nalazi se avion Cesna, vrijedan 400.000 KM, u vlasništvu ‘Avio Renta’ i Ćopićev Audi 8, procijenjen na više od 80.000 KM.
Istražitelji iz RS-a su blisko sarađivali sa istražiteljima iz Srbije i više puta odlazili u Beograd prethodnih sedmica, prema tvrdnjama nekoliko izvora koji su uključeni u istrage protiv Ćopića i Šarića.
U intervjuu za CIN Ćopić je negirao da je prijatelj sa Šarićem, navodeći da su počeli surađivati 2008. godine. Mada je Šarićev dom u Crnoj Gori posjetio pet puta, kaže da je to učinio jer mu je on dugovao novac. Interpol i međunarodni istražitelji kažu da se Šarić u toj zemlji i danas krije.
Prema navodima istražitelja, odbjegli crnogorski biznismen, Šarić je pokušao legalizovati prljavi novac kroz privatizaciju u Srbiji i BiH.
Tužioci navode da je Ćopić učestvovao u pranju novca koji je stečen prodajom kokaina.
Privatizacija ‘Fabrike šećera’ u Bijeljini
Najveći posao u BiH Ćopić je napravio privatizacijom ‘Fabrike šećera’ u Bijeljni. Novinaru CIN-a je rekao da je u taj posao uložio oko 9 miliona KM.
Ćopić kaže da je glavni razlog zašto je želio kupiti firmu u stečaju njena energana, koja koristi ugalj za proizvodnju tehničke pare. Kako kaže, rastom cijena mazuta i plina, ugalj je postao tri puta profitabilniji.
Preko vlastite kompanije, banjalučkog ‘Agrocoopa’, on je ponudio da otkupi državni kapital u šećerani. Iako se u dokumentima iz registra njegovo ime nigdje ne spominje, Ćopić je potvrdio da je lično učestvovao u procesu privatizacije.
Prema optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije, u decembru 2008. godine, sa računa Šarićeve offshore kompanije ‘Lafino Trade LLC’ na račun ‘Agrocoopa’ prebačen je iznos od oko 4 miliona KM. Transfer je izvršen po osnovu Ugovora o prodaji sjemenskog kukuruza. U maju 2009. godine ‘Agrocoopu’ je prebačena druga tranša od 2 miliona KM, ali sa druge Šarićeve offshore firme – ‘Matenico LLC’.
U vrijeme kad je izvršen prvi transfer, ‘Agrocoop’ je izrazio interes da otkupi državni kapital u fabrici. Firma je 27. januara 2009. godine uputila pismo potvrđujući da ostaje pri namjeri da kupi šećeranu, te da je u cijelosti otkupila njen dug prema Pavlović Internacional banci, u iznosu od 3,1 milion KM. ‘Agrocoop’ je također platio jednu četvrtinu – oko 167.500 KM – dugovanja radnicima.
Pismo namjere od 27. januara 2009.
Ćopić je u intervjuu za CIN potvrdio da je Šarić uplatio novac i da se uplata zapravo odnosi na prodaju ‘Mitrosrema’. Mada su obje transakcije izvršene u kratkom periodu, Ćopić kaže da taj novac nije koristio u privatizaciji šećerane, već da su investicije financirane novcem njegove srbijanske firme. Policija je međutim pretresla šećeranu te izuzela dokumente iz Pavlović banke.
Prema podacima koje su novinari CIN-a dobili od Mladena Košutića, stečajnog upravnika šećerane, ‘Agrocoop ‘ je u ovu firmu uložio gotovo 12,77 miliona KM.
‘Sve obaveze koje je firma ‘Agrocoop’, u svojstvu strateškog partnera preuzela, ispunjene su’, kaže Košutić i dodaje da je fabrika bila pokrenuta i da su za vrijeme proizvodnje radnici primali plaće.
Za vrijeme intervjua Ćopić je konstantno ponavljao da je ispunio sve obaveze prema šećerani, ali da je Komisija za hartije od vrijednosti RS-a četiri mjeseca izbjegavala da uknjiži dionice na ‘Agrocoop’. Rekao je da je bio i ljut i da ga institucije progone.
Ćopić kaže da ga nije brinulo to što je novac vodio porijeklo od osobe optužene za organizovanje trgovine drogom, jer u to vrijeme protiv njega nije vođen postupak.
U intervjuu CIN-u Ćopić je rekao da se nije krio u Banjoj Luci i da je sve vrijeme bio dostupan istražnim organima. Kaže da su ga srbijanski tužitelji posjetili kako bi dao izjavu u vezi sa jednim od slučajeva koji se vode protiv njega. Dodaje da je sa dvojicom policajaca, jedne prilike, sedam i po sati razgovarao u bijeljinskoj policijskoj stanici.
‘Mitrosrem’
Ćopić kaže da je bio neugodno iznenađen kada su vlasti Srbije blokirale njegovu kompaniju ‘Mitrosrem’ koju je kupio 2006. godine za 30 miliona KM i u koju je investirao većinu svog novca. U 2008. godini je sa Šarićem dogovorio da mu proda kompaniju za 54 miliona KM, ali posao nikada nije završen, jer je za Šarićem raspisana potjernica zbog organizovanja mreže trgovine drogom. Prema podacima iz Srbijanske optužnice i drugih dokumenata do kojih je došao CIN, Šarić je Ćopiću bilo u novcu ili otplati dugova isplatio 33 miliona KM.
Jedna od isplata je bila i u gotovini. Ćopić kaže da je dobio 100.000 KM: ‘Ma to što sam dobio u kešu, to je beznačajno, to je ništa. Ono, trebalo mi za advokata.’
Ćopić nije želio reći koliko mu je Šarić platio prije podizanja tužbi.
Srbijanski tužioci su u zahtjevu za oduzimanje naveli da su dionice kompanije također zaplijenjene, jer ‘postoji realna opasnost da bi okrivljeni Darko Šarić, kao faktički vlasnik većinskog kapitala preduzeća, …. ovu imovinu mogao otuđiti …. i tako otežati ili onemogućiti njeno kasnije oduzimanje.’ Sud je zapljenu odobrio u julu 2010. godine.
Ćopić kaže da ova odluka nije imala osnova.
Zahtjev za privremeno oduzimanje imovine
Odluka o privremenom oduzimanju imovine
‘Znači, oni su moju firmu oduzeli njemu, nisu oduzeli meni, nego njemu. I na taj način su meni onemogućili da završim investiciju. S jedne strane, agencija raskine ugovor, sa druge strane ovi oduzimaju, pod pritiskom, vjerovatno, ne znam, dogovora nekog gore, tužilaštva ili već koga, nebitno, ministarstva.’
Poslovne knjige pokazuju da je Ćopić ‘Mitrosrem’ privatizirao u decembru 2006. godine, preko konzorcija u kojem je ključnu ulogu imala njegova kompanija ‘DSD Tabacco’. Ugovor koji je Ćopić potpisao sa Agencijom za privatizaciju pokazuje da je platio oko 30 miliona KM i obećao investirati još 20 miliona KM.
Ugovor o prodaji Mitrosrema
Kada su ga novinari CIN-a pitali kako je nabavio preko 30 miliona KM za ‘Mitrosrem’, Ćopić je odgovorio da je uzeo kredit iz banke. Kako kaže, kada je osnovao svoju prvu kompaniju, sve ostalo je bilo lako.
‘Krenete, pozajmite pare, kupite da jednu firmu … Ta firma koju ste kupili ima neku imovinu. Pa onda idete drugu, pa idete treću, pa idete šestu, razumijete?“, kaže Ćopić.
U julu 2009. godine je preduzeće ‘DTM Relation’, u vlasništvu Nikole Dimitrijevića, potpisalo ugovor sa Agencijom za privatizaciju i Ćopićem te preuzelo kontrolu nad ‘Mitrosremom’. Augusta 2009. godine Ćopić je na mjesto predsjedavajućeg Upravnog odbora postavio Andriju Krlovića, Šarićevog advokata. Krlović je optužen zajedno sa Šarićem.
Rješenje o upisu Andrije Krlovića na mjesto predsjedavajućeg Upravnog odbora Mitrosrema
Pet mjeseci kasnije, Ćopić je preko preduzeća ‘Avio Rent’ iz Banje Luke kupio ‘DTM Relations’. Kaže da mu je to ponovo dalo kontrolu nad ‘Mitrosremom’ i pripremilo put da kompanija bude prodata Šariću.
Ćopić objašnjava zašto je prodaja obavljena na takav način:
‘Suština je sljedeća: Darko Šarić nije imao firmu koja može da kupi ‘Mitrosrem’, iako su ljudi imali novac, razumete?’ Kaže da je ‘Mitrosrem’ kupljen na tenderu, da su postojali uslovi koje je odredila država i koje je kupac morao ispuniti.
‘On nije imao firmu koja ima prihod, recimo, ne znam, 30 miliona eura. Njegovi advokati i ja smo dogovorili da nađem firmu ja, da kupim firmu koja ispunjava uslove, da prenesem ‘Mitrosrem’ na tu firmu, a onda on kad agencija, naravno, sve to odobri. Kada se završi, onda će on formalno da preuzme udjele u toj firmi i praktično na taj način doći do vlasništva, eto’, rekao je Ćopić.
Specijalno tužilaštvo RS-a zatražilo je određivanje mjere pritvora za Ćopića, dok će direktori firmi ‘Avio Rent’ i ‘Agrocoop’ Banja Luka biti pušteni da se brane za slobode.
