Ramiz Delalić Ćelo bio je poznat i popularan u Bosni i Hercegovini (BiH) zbog vojne uloge koju je igrao tokom žestoke odbrane Sarajeva, kako ispred tako i iza prve linije. Bio je, također, i vođa sarajevskog podzemlja i to mu je došlo glave.

Do 2006. godine su toliko narasle tenzije između suparničkih klanova da su, navodno, optuženi kosovski Albanac Naser Kelmendi i njegovi ljudi odlučili da Delalić mora umrijeti. No, pojavio se novi problem: ko će to sprovesti u djelo?!

Na osnovu optužnice koju su podnijeli tužioci Kancelarije Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, može se reći da nije lako naći profesionalnog ubicu. Tužilaštvo optužuje Kelmendija i njegovu organizovanu grupu za udruživanje kako bi likvidirali Delalića, prije svega da bi zaštitili Kelmendijeve razgranate narkooperacije, ali i zbog još nekih razloga. Tužilaštvo tvrdi da je u grupi bio i Fahrudin Radončić, medijski mogul koji se kandidovao za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH).

Delalić je ubijen 27. juna 2007. godine u Sarajevu. Danas se Kelmendi nalazi u pritvoru na Kosovu, čekajući suđenje za ubistvo i trgovinu drogom. Radončić negira bilo kakvu povezanost sa slučajem, napominjući da on nije na listi optuženih.

U razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting Projekt (OCCRP) Radončić je rekao da je većina dokaza protiv njega plod svjedočenja osobe koja ima lične motive za to što čini – radi se o Šejli Jugo Turković, njegovoj bivšoj uposlenici i nekadašnjoj osobi od povjerenja koja je, također, žena Zijada Turkovića.

Prema optužnici i iskazima svjedoka, ubistvo je planirano mjesecima, uz nekoliko propalih pokušaja. Šejla Jugo Turković, bivša TV novinarka koja je deceniju provela radeći za Radončićevu medijsku imperiju, postavši njegova lična asistentica i osoba od povjerenja, izvor je većine insajderskih informacija koje se nalaze u optužnici.

„Kad se planiralo Ramizovo ubistvo, oni su prvo pokušali na nekoliko strana.”, rekla je za CIN/OCCRP.

„Naser Kelmendi je na početku predložio Fahri neka imena. Albanska su imena”, kaže ona. „Nepoznati su ljudi, ne pominju se ni u kakvim sukobima, ni u kakvim krim-radnjama, iz neke zabiti su, baš iz nekog sela kod Peći.” To je Kelmendijevo rodno mjesto na Kosovu.

Ona kaže da je Kelmendi odustao od te ideje poslije nekoliko dana, uz obrazloženje da bi bilo previše teško organizovati dolazak tih ljudi u Sarajevo i pomoći im da pobjegnu. Sljedeća ideja je bila da nađu nekog iz Istočnog Sarajeva – „čovjeka sa kojim je dobar, ali je taj čovjek dobar bio i sa Ramizom pa ga je odbio“, objašnjava Jugo Turković. Tvrdi da je Đorđe Ždrale dobio i novčanu ponudu: „Njemu je nuđeno 200.000 KM!“

Kaže da se Kelmendi obratio i njezinom sadašnjem mužu, ali ni on nije bio zainteresovan. “Kad je Naser pitao Ziku: ‘Možeš li mi ti nekog naći?’, on mu je rekao, ‘pa, vi šipci ste zajebani, što ga vi ne ubijete? Ne petljaj me u to!’”, prisjeća se Jugo Turković. Dodala je da se pokušavalo na više strana i da ih je Ljubiša Buha Ćume iz Srbije povezao sa pripadnicima takozvane Šabačke grupe u kojoj su bili Strahinja Rašeta, Milan Mitić i Nebojša Vukomanović zvani Četnik koji su, prema navodima iz optužnice, i prihvatili posao.

Osim Kelmendija, jer je Delalić bio prijetnja njegovom unosnom biznisu sa drogom, tužioci tvrde da je nekoliko osoba imalo razloge da vide Delalića mrtvog. Navodno je i Ekrem Lekić, vjenčani kum Fahrudina Radončića imao svoje razloge, jer je Delalića smatrao odgovornim za ubistvo rođaka Selvera Lekića.

Radončić je rekao da je van pameti misliti da je Delalić kriv za Lekićevu smrt, jer je za to ubistvo osuđen Mersudin Ćosović koji služi kaznu u Srbiji.

Ekrem Lekić kaže da je teorija tužioca apsurdna.

Ipak, u optužnici piše da je nekoliko svjedoka navelo da je Buha za Kelmendijev račun unajmio trojicu da ubiju Delalića, ali i da je Milan Ostojić zvani Sandokan bio uključen u sastavljanje odreda za egzekuciju. Ostojić je to istražiteljima negirao, navodeći da je Rašeta bio izvršilac.

Rašetini roditelji su potvrdili tužiocima da je njihov sin unajmljen da ubije Delalića i da je Sandokan bio umiješan u to jer ga je ranije kontaktirao Milovan Jeremić zvani Krca, također član takozvane Šabačke grupe. Također su izjavili i da je Kelmendi platio 200.000 eura za likvidaciju.

Strahinja Rašeta nije bio ispitivan, jer se raznio 2008. godine dok je postavljao bombu pod Mitićev automobil. Prema napisima medija iz Srbije, njih dvojica su se posvađala oko raspodjele plijena pljačke pošte u Splitu, vrijednog 2,6 miliona dolara.

Jugo Turković je rekla da je Kelmendi bio zadovoljan ekipom „jer je taj jedan od njih, Rašeta, već odradio posao za Nasera, a ovaj nije imao nikakvog dodira s njim: nit je morao se baviti s njim, nit mu je morao obezbjeđivati prelaz preko granica. I rekao je: ‘Najbolje sa Srbima!’ jer će oni sami sve organizovati. Mi jedino što trebamo je da im obezbijedimo stan ovdje i sve ostalo je na njima.”

Prema tvrdnjama Jugo Turković, tim plaćenih ubica se uselio u stan u sarajevskom naselju Hrasno gdje su ostali neko vrijeme, prateći kretanja Delalića. Tvrdi da je pokušala da ga upozori, ali da je morala pažljivo birati riječi. „Dakle, ja tu pokušavam indirektno njemu da kažem da se ne bi desilo da ode u policiju i da me prijavi kao nekoga ko je donio tu informaciju“, kaže Jugo Turković.

„Međutim, kako me on nije doživljavao ozbiljno, ja mu onda kažem: ‘Slušaj me sad, sjedila sam kad je dogovoreno da budeš ubijen. Bićeš ubijen! (…) Plaćeno je za tebe. Nemoj biti glup, nemoj da izgubiš glavu, shvati!’“

„’Ma, ti’, kaže, ‘sjediš puno sa šipcima i Fahrom, oni su ti isprali mozak. Ne mogu oni meni prići, bona, kako ne shvataš! Ne mogu doći do mene!’ ‘Mogu!’, rekoh ja. ‘Mogu, Ramize, vjeruj mi da mogu!’ I to se tako završilo.”

NIZ DOGAĐAJA KOJI ZAVRŠAVAJU U SUDNICI