Projekt prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva između Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore koštao je oko 340.000 KM. Veći dio tog novca je potrošen na seminare, konferencije, promotivne i ostale aktivnosti, a manji na vatrogasnu opremu. Dio kupljene opreme vatrogasci ne koriste, a za vatrogasne čizme nije bilo novca.
Projekt je sa oko 320.000 KM finansirala Delegacija Evropske unije za BiH dok je ostatak novca dalo Ministarstvo sigurnosti BiH koje je projekt provodilo u saradnji sa Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA).
Državno tužilaštvo smatra da je prilikom potrošnje novca došlo do zloupotrebe jer je nabavljena oprema koja nije odgovarala zahtjevima i potrebama vatrogasaca. Krajem prošle godine, zbog načina na koji se trošio novac iz ovog projekta, podignuta je optužnica protiv tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića, pomoćnika ministra iz Sektora za zaštitu i spašavanje Samira Agića, šefa Kabineta Igora Golijanina i direktora INZA-e Edina Garaplije.
Optužnica je potvrđena, ali je suđenje stalo zbog pandemije coronavirusa. Optuženi tvrde da nisu krivi. Mektić je na suđenju izjavio da je proces protiv njega montiran.
Nabavka loše vatrogasne opreme
Početkom aprila ove godine u BiH su gorili požari na području desetak općina. Najteže je u Hercegovini za čije vatrogasce je nabavljana oprema iz ovog projekta.
Nabavka vatrogasne opreme je pokrenuta 2016. godine na zahtjev Sektora za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu sigurnosti BiH kojim rukovodi Samir Agić. Prije toga su Federalna uprava civilne zaštite i Republička uprava civilne zaštite dostavile Ministarstvu spisak opreme koja je potrebna vatrogascima: naprtnjače, kacige, vatrogasna uniforma – košulje, hlače i jakne, a posebno vatrogasne čizme.
“Čizme su vam osnovni artikl za vatrogasce, pogotovo na ovim terenima gašenja šumskih požara gdje on često mora da pretrčava preko gareži i ponekad prolazi i kroz plamen, čizme su vrlo bitne“, rekao je Omer Nezirić iz Službe za civilnu i protivpožarnu zaštitu Jablanice.
Sektor za zaštitu i spašavanje je napravio specifikaciju za javnu nabavku. Uz vatrogasnu uniformu na listu za nabavku dodali su i metlarice za gašenje požara koje niko nije ni tražio, dok su čizme propustili staviti na spisak. Ugovor za isporuku robe u vrijednosti 125.000 KM je zaključen sredinom juna 2017. godine sa firmom „Teh-projekt Inženjering“ iz Hrvatske.
Roba je isporučena u augustu 2017. vatrogascima Trebinja, Mostara, Stoca, Konjica, Bileće, Gacka, Čajniča, Foče, Jablanice i Ravnog.
Prema navodima iz optužnice, svaka vatrogasna jedinica je tada dobila po 18 kompleta vatrogasne odjeće: rukavice, kaciga, opasač, naprtnjača, megafon i po 27 komada metlarica. Čizme nisu dobili.
„Imamo neku osnovnu opremu“, kaže Nezirić.
Pomoćnik ministra sigurnosti Samir Agić kaže da čizme nisu kupljene jer su skupe. Koštaju oko 300 KM i za njih bi trebalo dodatnih 54.000 KM.
„Svaki vatrogasac nastoji da bude Fahrudin Solak – šminker. E, to ne može”, kaže Agić.
U optužnici je navedeno da osim što vatrogasci nisu dobili što im treba, isporučena oprema odstupala je i u pogledu veličine, bila je skuplja od one na tržištu, a nešto od te opreme je namijenjeno za industriju, a ne za vatrogasce.
Komandir Vatrogasne jedinice iz Mostara Petar Jurić rekao je u julu 2019. godine istražiteljima da kacige nisu stavili u upotrebu jer nisu kupljene za sve vatrogasce. Kako imaju 68 vatrogasaca, a dobili su 18 kaciga, nisu znali kako podijeliti pa su čekali da od svog novca dokupe ostatak.
„Metlarice nikada nismo koristili“, potvrdio je Jurić u kratkoj izjavi za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Slično je istražiteljima rekao i tadašnji komandir Vatrogasne jedince iz Trebinja Tripo Ćuk. Objasnio je da su dobivene kacige namijenjene za građevinare, a ne za vatrogasce: „Naprtnjače koje su nam podijeljene su najlošijeg kvaliteta i rijetko se koriste, odnosno na istim naprtnjačama su već nakon prve upotrebe otišle mlaznice“.
Na upit novinara zašto su metlarice kupljenje ako se ne koriste, Agić je odgovorio da vatrogasci pretjeruju i da su one pogodne za gašenje.
„Čime će gasiti kamen, popišat će se?“, ljutito je odgovorio Agić.
On smatra da je nabavljena adekvatna oprema, s obzirom na ograničen budžet kojim su raspolagali.
Stanovništvo i vatrogasci u zajedničkoj akciji
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo su proteklog vikenda posjetili vatrogasce u Konjicu i s njima obišli požarišta u ovoj općini. Nedima Makana, stručnog saradnika za vatrogasce i protivpožarnu zaštitu Općine, zatekli su na zgarištu iznad sela Ovčari.
On kaže da im oprema koju su dobili preko ovog projekta dobro koristi: „Evo, ova oprema što je na meni, naravno, i ostali šljemovi, opasači, brentače (op. a. naprtnjače sa vodom) i metlarice – sve to mi koristimo“.
Za metlarice kaže da ih podijele stanovništvu kada se gase požari: „Malo su teške, mi to ne nosimo. (…) Stanovništvo to većinom koristi, ali to je u vatrogasnoj jedinici“.
Makan kaže da bi vatrogascima najviše pomoglo da država nabavi „Air Tractor“ – avion za gašenje nepristupačnih terena ili helikoptere koji nose vedra sa vodom.
„Prije par godina, gdje su gasili helikopteri Oružanih snaga i piloti koji su pod navodnicima „ludi“, (…) to je neko savršenstvo gdje oni nama najviše pomognu“, opisuje on.
U Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Konjicu ima 14 vatrogasaca. Makan kaže da to nije dovoljno za općinu od 1.660 kvadratnih kilometara i da ne mogu sami gasiti požare. U tome im pomažu lokalna udruženja građana i stanovništvo.
Dok je razgovarao sa novinarima, Makanu je zazvonio telefon. Mještani udaljenog zaseoka naselja Klis su mu javili da se vatra približava kućama. „Evo, bacam ljude s jednog kraja na drugi kraj opštine. Sat vremena ima voziti s kamionom da spasimo kuće“, komentariše Makan.
Tamo u šumi iznad kuća Jelića širio se gust bijeli dim. Čule su se motorne pile i vika mještana. Oni su se sami organizovali i nekoliko dana pokušavaju spriječiti širenje požara. Mještani skoro da nemaju nikakvu opremu, a neki od njih su gasili požar obučeni u majice kratkih rukava, trenirke i patike. Grabljama su pravili zaštitnu liniju duž požara, a manju vatru su gasili vodom iz naprtnjača i običnih flaša ili zemljom koju su nabacivali golim rukama.
Konjički vatrogasci su pomogli mještanima da zaštite kuće. Ako noć donese vjetar, požar bi se mogao ugasiti samo iz zraka.
Seminari i promotivni materijal
Veći dio novca iz projekta prekogranične saradnje, nešto manje od četvrtine miliona maraka, potrošen je na: finansiranje „ljudskih resursa“, organizaciju seminara o požarima, eksperte sa ličnim poznanstvima u Ministarstvu sigurnosti BiH čije su dnevnice koštale i više od 1.000 maraka, štampanje promotivnog materijala pri čemu dio nikada nije ni odštampan.
Samir Agić kaže da je utrošak novca pratila Evropska unija. Aplikaciju su radili partneri iz Crne Gore – Ministarstvo unutrašnjih poslova i Fondacija za razvoj sjeverne Crne Gore (FORS) – koji su za provedbu projekta u Crnoj Gori dobili oko 200.000 eura.
Na pitanje da li su od novca za BiH mogli odvojiti više za vatrogasnu opremu, Agić je odgovorio: „ Kupljeno je i više nego što su mogli dobiti“.
U međuvremenu požare diljem BiH vatrogasci gase opremom koju imaju.
Direktor Federalne uprave za civilne poslove Fahrudin Solak kaže da se radi na vrlo nepristupačnim terenima – brdima, šumama te pojedinim lokalitetima koji se nalaze i blizu miniranih područja.
„Za ovakve požare koji odu u nepristupačan teren jedina je oprema naprtnjača i sav onaj drugi alat, znači, za probijanje, presijecanje, to da pokušavamo presjeći i šumu sa motorkama da napravimo prirodnu prepreku“, kaže Solak.
Vijeće Ministara BiH je 10. aprila ove godine donijelo odluku o traženju međunarodne pomoći u gašenju požara. U saopćenju je navedeno da su nam potrebne letjelice sa posadama. U pomoć su pristigle letjelice iz Crne Gore jer BiH nema svoje.
