Zvaničnici Srednjobosanskog kantona (SBK) platili su 261.337 KM za zemljište i zgradu u Travniku da bi napravili pritvor. Šest godina kasnije, kanton i dalje plaća 200,000 KM godišnje za smještaj zatvorenika na drugim lokacijama jer je njihov pritvor neuslovan.
Prema prošlogodišnjem nalazu kantonalne komisije za utvrđivanje sigurnosti, zgrada je neuslovna za smještaj ljudi i rad, a zbog mogućeg urušavanja ona predstavlja potencijalnu opasnost.
‘Ne znam kakva je dalja sudbina ovog prostora. Predlagao sam da se zgrada proda’, rekao je ministar pravosuđa SBK, Novak Jotanović.
‘Još uvijek nemamo zainteresovanih kupaca’, dodao je, ‘niti je Vlada donijela odluku da se zgrada proda.’
Ministar smatra da je prethodna vlada sa Zdenkom Vukićem na čelu napravila grešku kupivši zgradu, a da prethodno ‘nije ušla u problematiku lokaliteta same zgrade i upotrebne mogućnosti’.
On i dalje misli da je Srednjobosanskom kantonu potrebna pritvorska jedinica, jer boravak zatvorenika u drugim zatvorima košta 30 maraka dnevno po osobi.
Odgovor na pitanje ko je i zašto ušao u ovaj poslovni aranžman, koji je znatno oštetio budžet kantona, trebalo bi dati Tužiteljstvo SBK.
Premijer SBK-a Salko Selman nije želio da razgovara s novinarom Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva. Savjetnik načelnika premijera Sabahudin Hadžialić, rekao nam je da načelnik nema vremena za razgovor zbog zauzetosti predizbornom kampanjom.
Neobična pogodba
Čak i ako zvaničnici SBK odluče da prodaju zgradu namijenjenu za pritvor, mogli bi imati problema.
Po gruntovnim knjigama Općinskog suda u Travniku, upitno je da li kantonalna Vlada ima pravo da raspolaže zemljištem kupljenim od biznismena koji je prošlog septembra osuđen na pet godina zatvora zbog ratnih zločina.
Sve je počelo 1997. godine kada je direktor Osnovne škole ‘Travnik’ Kemal Bajramović na osnovu odluke Upravnog odbora škole i saglasnosti Izvršnog odbora općine Travnik sklopio ugovor sa Abduladhimom Maktoufom o prodaji pola hektara školskog zemljišta. Maktoufova namjera bila je izgradnja fitnes centra.
To je izgledalo kao savršen način da se iskoristi višak zemljišta koji je pretvoren u smetljište, odmah pored školskog teniskog terena, smatra direktor škole.
Maktouf je dao 15.000 KM od prodaje za postavljanje školske ograde.
Međutim, nakon što je izgradnja centra počela , Maktouf je 1999. godine poklonio zemljište svojoj majci Sabihi Saber iz Travnika. Dokumenti pokazuju da ona i dalje koristi zemljište u javnom vlasništvu.
Ubrzo je uslijedio šok. Direktor je rekao da je kanton 2000. godine otkupio zgradu od Maktoufove majke s namjerom izgradnje pritvorske jedinice.
Pobuna roditelja
‘Van pameti je’, kaže direktor, što su zvaničnici namjeravali da u neposrednoj blizini djece naprave objekt u kojem bi se mogli nalaziti osobe osumnjičene za kriminal, čak i ubice ili narko-dileri.
Ministar pravde BiH Slobodan Kovač kaže da nijedan zakon ne zabranjuje izgradnju zatvora u blizini škola, ali da to nije uobičajeno. Pritvorske jedinice se obično grade u blizini sudova i ambulanti a podalje od šuma, kaže on.
U svakom slučaju, Vlada je napustila ideju izgradnje pritvora zbog protesta roditelja, radnika škole i opštinskih vlasti u Travniku.
Sve upite o tome kako je došlo do toga da kanton odabere Maktoufovo vlasništvo za svoj pritvor, Bajramović usmjerava na Adila Lozu. Lozo je bio zamjenik ministra pravde u vrijeme prodaje i Maktoufov čovjek od povjerenja. Dva mjeseca nakon što je potpisan ugovor, on i Maktouf su postali poslovni partneri a Lozo je kasnije zastupao Maktoufa na njegovom suđenju za ratne zločine.
Lozo nije htio da komentariše, osim što je izjavio da više neće pričati o pritvoru.
Šta dalje?
Vlada kantona nema rješenje za zgradu .
Jotanović kaže da su planovi da na toj lokaciji bude arhiva ili neko kantonalno odjeljenje morali biti odbačeni nakon što je ustanovljeno da je zgrada nesigurna.
Kantonalno tužilaštvo sada provjerava zapetljanu poslovnu transakciju.
Finansijska policija FBiH je u 2003. godini utvrdila da je Lozo jedan od dva zvaničnika koji su predložili lokaciju pored škole kao pogodnu za pritvor, ali ga nije osumnjičila. Osumnjičili su Vukića da je kao guverner učestvovao u sklapanju štetnog ugovora kojim je oštećen javni budžet.
Finansijskoj policiji je bilo sumnjivo što je Vukić potpisao ugovor sa Sabihom Saber, a 261.337 KM je uplaćeno na Maktoufov račun.
‘Sad ja moram reći s ove distance… to je tada bio čitav niz nekih kompromisa’, kaže Vukić, ‘i niko nije razmišljao o toj školi tada u tom momentu. Prije svega, neko je drugi valjda trebao razmišljati o školi, ako mene pitate.’
