Vozačima u BiH trebaju refleksi nindže

Zastarjele, loše održavane ceste su jedan od najčešćih uzroka saobraćajnih nesreća, ali za razliku od Hrvatske i drugih evropskih zemalja, BiH nema strategiju za unaprijeđenje i razvoj cestovne infrastrukture.

Foto: CIN

Krajem novembra 2005. godine, Robert Bubalo, novinar iz Širokog Brijega, završio je u automehaničarskoj radnji umjesto na intervjuu sa Raifom Dizdarevićem, bivšim članom predsjedništva Jugoslavije.

Kod Blažuja, na ulazu u Sarajevo, Bubalo je naletio na ogroman kamen koji je pao sa nadvožnjaka. Prednji dio, osam mjeseci stare Škode Fabije je znatno oštećen, ali Bubalo i njegov kolega nisu povrijeđeni.

Miroslav Miro Solomunović, tridesetšestogodišnji auto-sportista i profesionalni vozač brdskih trka nije bio te sreće.

Miroslav Miro Solomunović (36) poginuo je u maju 2006. godine. (Foto: CIN)

Sredinom maja prošle godine podlegao je teškim povredama koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći kod Visokog, na jednoj od najfrekventnijih magistralnih cesta u Federaciji BiH (FBiH).

Njegova supruga Sanja vjeruje da bi njen muž i danas bio živ samo da su oštri krajevi na zaštitnoj ogradi od bankine bili propisno ukopani.

Od početka 2003. do septembra 2006. godine u FBiH se zbog loših cesta dogodilo 5.346 saobraćajnih nesreća u kojima je 55 osoba poginulo a 1.480 je povrijeđeno.

Iako se saobraćajne nesreće svakodnevno događaju širom svijeta, stručnjaci iz Evropske komisije za regionalni razvoj BiH upozoravaju da je život vozača u ovoj zemlji u većoj opasnosti nego bilo gdje u jugoistočnoj Evropi zbog čestih oštećenja i odrona na putu, nedostatka signalizacije i klizavog puta.

Evropski stručnjaci su nakon detaljnog pregleda bh. saobraćajnica utvrdili da ih odgovorni zanemaruju i loše održavaju, a i da na mnogim dionicama nedostaje zaštitna ograda. Skoro dvanaest godina nakon rata, većina magistralnih cesta je oštećena, napukla, a primijećene su i udarne rupe. Putevi izgrađeni na velikim usponima, sa oštrim krivinama i nezaštićenim kosinama su posebno opasni jer zahtijevaju česte popravke rupa i neravnina.

Nesreće su se mogle izbjeći, a životi spasiti da su zvaničnici u direkcijama za ceste pravovremeno angažovali izvođače radova, da su na vrijeme rekonstruisali ceste, postavili zaštitnu mrežu za odrone, bankine ili zaštitnu ogradu. Umjesto toga, svoj nerad pravdaju nedostatkom sredstava, ratnim štetama i podijeljenošću na entitetskim i kantonalnim nivoima.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su utvrdili da za bh. političare putevi u ovoj državi nisu prioritet. Birokratija, loša saradnja između direkcija i političke prepirke su rezultirale sve učestalijim i lošije izvedenim rekonstrukcijama cesta što znatno povećava troškove njihovog održavanja. Loši putevi u BiH, koji su ocijenjeni kao najgori u Evropi, uzimaju danak u životima i štete privredi.

Krivnja i tužbe

Branko Dokić, ministar prometa i komunikacija BiH, odbija takve kritike i tvrdi da BiH ima prosječnu infrastrukturu u odnosu na ostatak jugoistočne Evrope. ‘Ceste se solidno održavaju’, kaže on.

U Direkciji za ceste FBiH tvrde da se svake godine za redovno održavanje 2.028 kilometara magistralnih cesta, nabavku i postavljanje signalizacije, te osvjetljenje tunela utroši 32 miliona KM.

Miroslav Miro Solumunović (36), auto-sportista i profesionalni vozač brdskih trka sa sinom Kristijanom samo nekoliko mjeseci prije nesreće u kojoj je izgubio život. (Foto: CIN)

‘Magistralni putevi se obilježavaju i ne može se reći da nema prometne signalizacije. Nje ima dovoljno…’, kaže Ljubo Pravdić, direktor Direkcije za ceste FBiH.

On priznaje da to nije dovoljno kako bi se spriječile sve nesreće, ali dodaje da se preusmjerene saobraćaja i postavljanje signalizacije vrši čim se one dese. Ovo se dogodilo i nakon Solomunovićeve nesreće.

Dan nakon što je poginuo, bankina je već bila popravljena. Ali, Solomunovićeva udovica to vidi kao dokaz kako se lako mogla izbjeći smrt njenog supruga, sa kojim je bila u braku 13 godina.

‘Treba dozvoliti da neko izgubi glavu, da čovjek postane invalid pa da ova zemlja poduzme nešto da se to popravi’, kaže ona.

Sanja nije tužila federalnu Direkciju za ceste jer, kako kaže, bol i gubitak njoj i njenom dvanaestogodišnjem sinu Kristijanu, koji je od oca naslijedio ljubav prema brzoj vožnji, niko ne može nadoknaditi.

Bubalo je podigao tužbu protiv Ministarstva prometa i komunikacija FBiH, Direkcije za ceste Kantona Sarajevo, te građevinskih preduzeća Bosnaputevi i ŽGP koji su održavali tu dionicu ceste. On smatra da je loše održavanje cesta krivo za nesreću u kojoj je njegova Škoda pretrpjela oštećenja procijenjena na 3.300 KM.

U ovom trenutku, ovo je jedni parnični postupak koji se vodi pred sarajevskim Općinskim sudom zbog nadoknade štete u saobraćajnim nesrećama uzrokovanim katastrofalnim stanjem na bh. cestama.

Neadekvatno obilježena prilazna cesta u Turbama, na magistralnom putu između Jajca i Lašve, često je uzrok nesreća. Od 1999. do 2003. godine na ovom lokalitetu poginule su četiri osobe, a 32 su povrijeđene. (Foto: CIN)

Ipak, direkcije za ceste su i do sada izdvojile velike sume novca za liječenje žrtava saobraćajnih nesreća i popravku njihovih vozila.

Primjera radi, revizori FBiH su utvrdili da je federalna Direkcija za ceste samo u 2003. godini potrošila skoro milion KM zbog sudskih parnica. Naredne, 2004. godine, bili su prisiljeni da plate 270.000 KM odštete za saobraćajne nesreće, a nakon što su suci utvrdili da su oni za njih odgovorni.

U Službenim novinama FBiH objavljeno je da u 2006. godini Direkcija za ceste, nakon pravosnažnih sudskih presuda, mora platiti skoro pola miliona KM za odštete.

‘Non stop nas tuže… Imate u puno slučajeva situaciju gdje nisu zapisnici adekvatni, gdje ljudi već udareno vozilo dovezu’, kaže Pravdić koji ne prihvata tvrdnje da je njegova kompanija kriva za sve nesreće.

Da ceste nisu jedini problem slaže se i Pavo Boban, pomoćnik federalnog ministra za promet i komunikacije.

‘Ako neko pri brzini od 120 kilometara na sat naleti na rupu, ko je kriv? Rupa ili vozač’, pita se Boban.

Zastarjele ceste ne mogu podnijeti moderni saobraćaj

Osim 20 kilometara autoputa od Vogošće do Visokog i zapadnog prilaza Sarajevu, gotovo da i nije bilo ozbiljnije gradnje novih saobraćajnica u BiH zadnjih 40 godina. Stručnjaci tvrde da je potrebno mnogo više da bi se BiH povezala sa ostatkom Evrope, kao i da bi se smanjio broj nesreća sa smrtnim ishodom i velikim materijalnim štetama.

Federalni inspektor za ceste Amer Zilić upozorava kako su ceste opasne i zastarjele, a signalizacija na njima stara 40 godina. Stručnjaci iz nezavisne konsultantske kompanije IPSA, također tvrde da postojeća mreža magistralnih cesta ne odgovara sadašnjim zahtjevima saobraćaja.

Zoran Šteger, iz mostarske projektantske kuće CONEX daje slikovito objašnjenje:

‘Međupravci i nagibi rađeni su za automobile marke Fićo, odnosno za manji promet i uvjetno rečeno, lošija vozila.’

Prema njegovim riječima 60-tih godina prošlog stoljeća popularni Fićo je bio dobar automobil, a danas su na cestama vozila sa 70, 100 ili više konjskih snaga, te brzinama preko 100 km/sat.

U Pribavi, na magistralnom putu između Doboja i Šićkog Broda, od 1999. do 2003. godine sedam osoba je poginulo, a 20 je povrijeđeno. Ovo mjesto je označeno kao opasno zbog nedostatka horizontalne signalizacije i osvjetljenja. (Foto: CIN)

Sejfudin Čengić, izvršni direktor putničke kompanije Centrotrans Eurolines kaže kako zbog loših cesta njegova firma godišnje izgubi između 110.000 i 150.000 KM. U prosjeku zbog udara kamenja godišnje zamijene 60 autobuskih šoferšajbi.

Kemal Hurla iz Sarajeva posljednjih sedam godina radi u firmi Sarajevo taksi. Godišnje pređe oko 60.000 kilometara.

‘O kvaliteti cesta ne trebam pričati. To je nula. Posebno ulice u padinskim dijelovima Sarajeva, poput Sagrđija, Lugavine, Vratnika. To je katastrofa. Bistrik je također katastrofa’, kaže on.

U Direkcijama za ceste KS i FBiH tvrde da se u ceste ulaže koliko se može, ali da to jednostavno nije dovoljno.

Međutim, Boban kaže: ‘Novca ima, ali se on ne troši namjenski. Imamo totalno nekontroliranu situaciju.’

Također je rekao: ‘Ako ministar financija FBiH danas mora isplatiti plaće ili mirovine, a na računu ima pet ili deset miliona KM, on će ih isplatiti i svejedno mu je da li je taj novac od cestarine ili nafte.’

Pravdić kaže da nema nenamjenskog trošenja novca, odnosno da se sav novac prikupljen za ceste u njih i ulaže. Ali taj novac nije dovoljan, kako on kaže, niti da se svi odroni pokriju mrežom, a kamoli da se riješe svi problemi na cestama.

Razlika u Hrvatskoj

Bosanac Goran Pavlović posljednjih 15-tak godina živi u Zagrebu.

Prijevoj Karaula na magistralnom putu između Šićkog Broda i Sarajeva posebno je opasan zimi zbog klizavog kolovoza. Stručnjaci na ovom mjestu predlažu dodatnu saobraćajnu signalizaciju i zaštitne ograde. (Foto: CIN)

‘U Hrvatskoj se odroni saniraju u roku od dan do dva’, kaže on.

Za vožnju autoputom od Zagreba do Splita mora platiti 40 KM, ali ne žali. „I u BiH bih radije platio nego što bih riskirao vozeći se pored odrona i po rupama na cesti.’

Dok Hrvatska i druge zemlje prepoznaju važnost cestovne infrastukture i ulažu milione u nju, BIH nema ni strategiju razvoja cesta ili program za njihovo održavanje, zaštitu i rekonstrukciju.

‘Bez strategije prometnog razvitka u BIH ne možemo govoriti o sustavnom i organiziranom pristupu u oblasti cesta’, kaže Boban.

To znači da vozačima preostaje da budu strpljivi.

‘Izvukao sam pouku’, kaže Bubalo, ‘da moraš biti oprezan kao nindža. Moraš držati oči širom otvorene.’

Projekat ‘Stanje cesta’ je urađen uz financijsku pomoć Fonda otvoreno društvo BiH