Isljam Kalender, ključni svjedok suđenja i Turkovićev kum, u ranijim je svjedočenjima pred Sudom BIH izjavio da je Turković odavno namjeravao ubiti Aljičevića jer mu je on ranio brata. Ovo je na suđenju potvrdio i Aljičević, objasnivši da neprijateljstvo između njega i Turkovića traje još od 1991. godine, kada se desio ovaj incident.

Aljičević kaže da se poslije ovog događaja sretao sa Turkovićem po lokalima, pozdravljali su se, ali je uvijek osjećao strah, jer mu nije vjerovao. Rekao je da su ga krajem decembra 2009. godine, kasno navečer, ispred zgrade na Dobrinji gdje živi, dočekala dvojica ljudi kojima je Turković, navodno, platio s namjerom da ga ubiju.

Jedan od njih je, kaže, bio visok, nosio je crnu pletenu kapu i mantil u visini koljena. Drugi je, prema njegovim riječima, čučao između auta na parkingu ispred zgrade. Aljičević kaže da je pored njega prošao i metaliksivi Audi A3. Posumnjao je da mu je postavljena klopka pa je ubrzano krenuo prema zgradi. U međuvremenu je, kako je rekao, visoki čovjek išao paralelno sa njim, na udaljenosti od pet metara, a u ruci je imao pištolj sa prigušivačem.

Napadač je pucao, a Aljičević je postao svjestan da je ranjen tek nakon ulaska u zgradu, kada je osjetio toplotu u lijevoj ruci.

„Čekao je da se okrenem pa da mi puca u leđa“, rekao je Aljičević.

U bolnici ga je, kako kaže, posjetio prijatelj Fikret Kajević. Aljičević kaže da je od njega saznao da metaliksivi audi, koji se pojavio u noći kada je na njega pucano, navodno, pripada Turkoviću.

Aljičević je rekao da je na zgradi u kojoj živi postavio videonadzor sa četiri kamere. Nakon ranjavanja je, kaže, odmah otišao kući da pregleda snimke. Na njima je vidio čovjeka koji je pucao u njega, drugog koji je stajao u sjenci i Audi A3 kako prije pucanja prolazi ispred zgrade. Aljičević navodi da je nekoliko dana nakon toga predao policiji uređaj za snimanje, ali je neko od policajaca izbrisao snimke na kojima se vide Audi A3 i pucnjava.

Pred Sudom se pojavila i Aljičevićeva supruga Sanela. Ona je potvrdila da je Aljičević imao problema sa Turkovićem nakon što je pucao u njegovog brata. Kaže da nisu bili u dobrim odnosima te da je osjećala napetost i strah koje je suprug prenio i na nju.

Kaže da ju je te noći, kada je pucano na njenog supruga, probudila buka. Rekla je da se nisu čuli meci već samo fijukanje i Aljičević kako vrišti. Svjedokinja je navela da su informacije o tome da je Turković naručilac ubistva njenog supruga dolazile sa svih strana.

Ona je potvrdila Aljičevićevo svjedočenje da su snimci predati policiji, te da su vraćeni izbrisani.

Svjedočili su i Dragan Buzuk i Elvir Dević, policajci koji su te noći bili na uviđaju. Buzuk kaže da je na snimku koji je pogledao kod njih u stanu vidio samo Aljičevića kako ulazi u zgradu i posrće. Dević tvrdi da je snimak bio jako mračan i da je vidio samo ulaz u zgradu.

Zaposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova Amir Halilović kaže da je nekoliko dana nakon pokušaja ubistva otišao u kuću kod Aljičevića, zajedno sa kolegom iz Tehničkog odjela policije. Izjavio je da mu je odmah po ulasku u stan Aljičevićeva supruga rekla da se njihovo dijete igralo na kompjuteru i slučajno obrisalo snimke. Kaže da je kolega iz Tehničkog odjela pokušao vratiti snimke sa hard-diska, ali da mu to nije uspjelo.

Reditelj Enver Puška, kojeg je Aljičević zamolio da mu pomogne oko prebacivanja videozapisa sa procesora na USB stik, kaže da se u mraku vidjela samo silueta čovjeka i nekoliko bljeskova. Rekao je da snimke nije prebacio, jer nije znao kako.

Sud BiH je prošle godine potvrdio optužnicu iz predmeta Turkovića i ostalih. Prema optužnici, Turković se tereti za organizovani kriminal, međunarodnu trgovinu narkoticima, pljačku 2,5 miliona KM iz sarajevskog aerodroma, pranje novca te organizovanje i rukovođenje grupom ljudi koja je pripremila pokušaje ubistava na svirep i podmukao način.

Sljedeće suđenje zakazano je za 5. april.