Enes Salkanović, delegat federalnog Doma naroda, dobio je za liječenje 7.000 KM iz budžetskih rezervi, sredstava namijenjenih za hitne i nepredviđene situacije poput poplava, zemljotresa ili požara. Novac je isplaćivan posljednje četiri godine iz budžeta Općine Odžak, Posavskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), odnosno nivoa vlasti u kojima je Salkanović sudjelovao kao zakonodavac.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), skoro 90.000 KM potrošeno je iz budžetskih rezervi za liječenje i školovanje funkcionera, političara ili njihove djece. Salkanović i pet drugih osoba su taj novac dobili prema odluci premijera ili njihovih zamjenika koji novcem upravljaju po osnovu diskrecionog prava, odnosno bez objašnjavanja razloga davanja.

Salkanović je u vlasti od 2004. godine. Od tada je primao mjesečnu plaću od 1.000 do 4.000 KM, zavisno od nivoa vlasti u kojoj je učestvovao.

U razgovoru za CIN kaže da je za mogućnost dobivanja novca iz budžetske rezerve saznao od svojih kolega političara, među kojima je i Desnica Radivojević, tadašnji Salkanovićev partijski kolega iz Stranke demokratske akcije (SDA). On je zamjenik federalnog premijera i na osnovu toga ima ovlasti da dio budžetskih sredstava podijeli po osnovu diskrecionog prava. „S njim sam razgovarao jedne prilike i on mi je rekao: ‘Pa, evo, obrati se i meni’“, kaže Salkanović.

To je i učinio. U 2011. i 2013. godini od Radivojevića je dobio ukupno 4.000 KM. Međutim, zamjenik premijera kaže da se ne sjeća kako je Salkanović dobio taj novac.

U međuvremenu, Salkanović je sredinom 2011. godine dobio još 2.000 KM iz budžeta Posavskog kantona, prema odluci tamošnje vlade. Novac mu je isplaćen kao pomoć za socijalno i zdravstveno ugrožene. Novinarima CIN-a je rekao da mu je novac bio potreban za terapiju nakon operacije karcinoma debelog crijeva. Kupovao je „Avastin“, lijek koji zaustavlja rast krvnih žila koje hrane tumor. “Ja sam njih primio ukupno 18, a cijena tog jednog je 2.000 eura”, kaže Salkanović i dodaje da je u to vrijeme prelazio u Sarajevo u Federalni parlament pa je morao čekati na plaću tri mjeseca.

Naredne 2012. godine Salkanović je dobio 1.000 KM za liječenje iz rezerve budžeta Općine Odžak. Novac je odobrio tadašnji načelnik Luka Jurić. Načelnik kaže da nije uradio ništa protiv pravila: „Odžak je mali grad. Sve to stane u dva kafića, tako da se sve zna i ništa tu nije bilo netransparentno“.

On je objasnio kako je tada tekla podjela novca iz rezerve u Općini Odžak i šta je prethodilo odluci da pojedincima da novac: „Najčešće prije toga sjedimo, pa razgovaramo, onda bih ih i sam uputio: ‘Hajde vi to napišite, obrazložite pa ćemo mi vidjeti u neko dogledno vrijeme šta se tu može uraditi, kako pomoći’“.

U vrijeme kada je Salkanović dobio 1.000 KM i njegova sugrađanka Zekija Mrkanović je dobila pomoć za liječenje. Ona živi u kući bez struje, vode i prozora, i dobila je 50 KM iz rezerve. Nju bivši načelnik Jurić ne poznaje.

Liječenje Kebe i Ratkovice

Iz javnog budžeta je plaćeno i liječenje potpredsjednika FBiH Mirsada Kebe u visini od 56.200 KM.

Kebo već godinama ima zdravstvenih problema zbog kojih je više puta operisan. Za njegovo liječenje je 2006. godine dato 46.200 KM iz rezervi državnog budžeta. Odluku o refundaciji troškova liječenja potpisao je njegov tadašnji stranački kolega iz SDA Adnan Terzić koji je u to vrijeme bio državni premijer. Kebo je tada bio ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH i primao plaću veću od 2.000 KM. Danas prima 3.200 KM.

On je u 2011. godini opet dobio novac za liječenje iz rezerve. Odluku o izdvajanju 10.000 KM je potpisao njegov drugi stranački kolega, tadašnji zamjenik državnog premijera Sadik Ahmetović. Kebo je za CIN rekao da je to bila hitna situacija, jer je prebolio jedan, a dobio drugi rak. “Ja nisam toliko situiran. Moja je plata ista kao i kod svih ostalih da bih mogao platiti skupu operaciju.”

O državnom trošku liječio se i Đorđe Ratkovica, direktor Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH. Prema odluci predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića, u 2007. godini je za refundaciju troškova Ratkovicinog liječenja plaćeno 15.285 KM. On za CIN kaže da se nakon infarkta liječio na Institutu „Dedinje“ u Beogradu i da nije tražio novac. Umjesto njega to je učinilo Ministarstvo prometa i komunikacija BiH u čijem sastavu se nalazi Direkcija.

„Ja ne znam koliko je ta operacija bila, mislim 1.000 evra. Pa troškovi (…)“, kaže Ratkovica.

Poređenja radi, Udruženju „Otvorena mreža“, koje se bavi prikupljanjem pomoći za liječenje građana BiH, prošle godine su bila potrebna tri mjeseca i pomoć jedne banke da skupi 18.000 KM. Ovim novcem su pomogli liječenje troje ljudi u inostranstvu.

Među ljudima kojima je “Otvorena mreža” pomogla je i Asad Harbić. Njemu je prošle godine urađena transplantacija koštane srži na njemačkoj klinici “Tibingen”. Operacija je koštala skoro 350.000 KM pa je zatražio i pomoć iz budžetske rezerve. Njegova porodica se obraćala mnogima. Uz zahtjev su prilagali i predračun bolnice sa cijenom operacije i odgovor su dobili samo od federalnih vlasti. Oni su sami odredili koliko će novca dati Harbiću.

“Dobili smo od Nikšića 500 KM, od Desnice Radivojevića 1.000 KM“, kaže Harbić za CIN.

Iz federalnog budžeta sa 3.000 KM je sufinansirana i operacija Saše Jurčenka, direktora firme „Red King“ d.o.o. Bijeljina i regionalnog povjerenika Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB) za ovaj grad. U izjavi za CIN kaže da je operacija srca koštala oko 30.000 KM. Tvrdi da za poziciju povjerenika ne prima nikakvu naknadu i da se za pomoć obraćao mnogima. Potpredsjednik ove stranke Jerko Ivanković Lijanović mu je pomogao preko federalnog budžeta – iskoristio je svoju funkciju zamjenika premijera i potpisao isplatu novca iz rezerve.

“I onda mi je rekao: ‘Obrati se jednom molbom sa svim nalazima – otpusnica iz bolnice i sve.  Obrati se Uredu premijera da vidimo možemo li ti i odakle pomoći da dobiješ nešto malo para’“, prisjeća se Jurčenko razgovora koji je imao sa Lijanovićem.

Kaže da njegova veza sa zamjenikom premijera nije stranačka, već poslovna i da traje godinama. „Ja imam privatnu firmu koja se bavi prodajom začinske paprike. Ja sam s Jerkom dobar (…). U stranci sam dvije godine, a sa paprikom radim 20“ , kaže Jurčenko.

Iz Ured zamjenika premijera FBiH Jerka Ivankovića Lijanovića nije odgovoreno na zahtjev CIN-a o dobivanju dokumenata o namjenskom trošenju ovog novca.

Školarina iz budžeta

Od 2011. godine, kada je preuzeo funkciju zamjenika federalnog premijera, Jerko Ivanković Lijanović je iz tekuće rezerve podijelio više od 33.500 KM za 29 članova svoje stranke i njihove porodice.

Među njima je i Igor Kajmaković, sin Siniše Kajmakovića, povjerenika Narodne stranke Radom za boljitak za Bijeljinu. Igor je iz budžetske rezerve dobio 5.000 KM za školovanje.

U razgovoru za CIN Siniša Kajmaković kaže da njegov sin nije želio tražiti novac, ali porodica zbog teške materijalne situacije nije imala drugog izbora. „Ja sam zamolio za pomoć u Stranci, čovjek iskoristio svoje diskreciono pravo. Obratio sam se njemu personalno, Bože moj, istina“, kaže Kajmaković.

On je vlasnik Muzičke produkcije „Renome“ u Bijeljini. Za CIN je rekao da je zbog nesređene situacije u diskografiji i njegovog političkog angažmana u NSRZB-u firma propala, a porodica ostala bez primanja. „Mi ćemo ta sredstva vratiti, jer su ta sredstva data na moje insistiranje da se pomogne. Da vidite taj fenomen da neko ko dobije neka budžetska sredstva da ih i vrati“, kaže Kajmaković.

Zakoni o izvršenjima budžeta u BiH ne propisuju obavezu vraćanja novca iz tekuće rezerve. Jedina obaveza korisnika je da ga potroše namjenski.

Ministrica finansija Srednjobosanskog kantona (SBK) Danica Križanović je 2010. godine odobrila 500 KM iz budžetske rezerve za školovanje svog stranačkog kolege iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Branka Goluba koji je u to vrijeme imao 56 godina i pohađao postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Mostaru.

Golub za CIN kaže da novac nije dobio niti ga je tražio i da ne zna zašto u Izvještaju o izvršenju budžetske rezerve SBK-a piše da je on dobio novac za školovanje.

„Ja nisam nikada tražio novac iz rezerve, jer znam odakle se može dobiti“, kaže Golub, objašnjavajući da je pomoć za izradu magistarske teze zahtijevao na drugoj adresi, kod druge stranačke kolegice Grete Kune, tadašnje ministrice obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK-a koja je Goluba naslijedila na ovoj funkciji.

Od nje je tražio 2.000 KM, ali kaže da ni taj novac nije dobio jer su o tome pisali mediji pa se ministrica Kuna „vjerovatno uplašila“. Njegovi zahtjevi, kaže, nisu prošli Vladu. Zbog toga nije završio započeti rad niti je odbranio magistarsku tezu.

„Nisam ga branio, nisam ga htio braniti zato što niko se nije udostojio da mi pomogne, da me pogura. (…) Jednostavno sam se naljutio i, principijelno, nisam htio. Kasnije nisam vidio ni svrhu. Šta će mi to?“, kaže Golub koji je tokom postdiplomskog studija otišao u penziju.

Branko Golub je prije 15 godina bio premijer SBK-a. On je 2006. godine pravosnažno osuđen na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja, budući da je prekoračio svoje ovlasti i prebacio 45.367 KM sa računa Gospodarske komore Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZHB) na račun Kantonalnog odbora HDZ-a BiH u SBK-u. Nikada nije otišao u zatvor. Više puta je mijenjao adresu stanovanja i time odugovlačio izvršenje sudske presude. Odlukom tadašnje predsjednice Federacije BiH i svoje stranačke kolegice Borjane Krišto Golub je pomilovan 2009. godine i tako oslobođen odlaska u zatvor.

I ostali studenti u BiH imaju mogućnost da ih tokom školovanja stipendira država. Međutim, procedura je znatno komplikovanija od slanja jednog zahtjeva koji je potreban za davanje iz rezerve. Tako student u SBK-u za jednokratnu stipendiju od 1.000 KM mora priložiti i do 24 dokumenta čije vađenje ili ovjeru mora prethodno platiti.

Pravila trošenja budžetske rezerve

U posljednje četiri godine podijeljeno je skoro 97 miliona KM iz budžetske rezerve. U svim zakonima o budžetima u BiH piše da se ovaj novac daje za hitne i nepredviđene situacije, ali ništa detaljnije od tih uslova nije propisano,čime se ostavlja na volju ministrima i načelnicima da sami odrede šta je hitno.

Novac iz rezerve se dijeli na dva načina: kolektivnim odlukama vlada, odnosno Skupštine u Brčko distriktu i pojedinačnim odlukama ministara. Takvo tzv. diskreciono pravo je na državnom nivou uvedeno Zakonom o budžetu za 2007. godinu, kada je na čelu Vlade bio Nikola Špirić. Na osnovu toga predsjedavajući i njegova dva zamjenika su dobili mogućnost da samostalno odluče kome će dati četiri posto ukupne budžetske rezerve. Tako su prošle godine Vjekoslav Bevanda, Nikola Špirić i Zlatko Lagumdžija mogli podijeliti po 114.026 KM.

Ista prava uživaju federalni premijer i njegovi zamjenici te premijer i ministar finansija Republike Srpske. Prema podacima koje je CIN sakupio i objavio, 14 državnih i entitetskih ministara je tokom prethodne četiri godine na taj način podijelilo više od 3,2 miliona KM.

Državni revizor Miro Galić kaže za CIN da revizorima predstavlja poteškoću nejasna i nedefinisana legislativa o trošenju budžetske rezerve.

„Čim nemate jasna i precizna pravila igre, onda tu dolazi do subjektivnog raspolaganja sredstvima“, kaže Galić. On smatra da je diskreciono pravo diskutabilna kategorija, ali je zakonita.