Srbijanski biznismen Vuk Hamović dobro je unovčio svoju vještinu pregovaranja u komplikovanom svijetu trgovine dugovima i električnom energijom. Istražioci u četiri zemlje trenutno pokušavaju utvrditi da li je njegovoj kompaniji Energy Financing Team (EFT) u dobijanju unosnih poslova pomoglo još nešto osim njegove poslovne sposobnosti. Uskoro bi trebali biti objavljeni rezultati britanske i američke istrage.

Hamović, koji je jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u istočnoj Evropi, zajedno sa službenicima EFT-ja, uporno negira postojanje bilo kakvih nezakonitih aktivnosti. GML International, koji je također predmet interesovanja istražnih organa, kategorično poriče bilo kakvu umiješanost.

Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN) došao je do saznanja da protiv EFT-ja istrage vode britanski Ured za teške prevare (SFO) i glavni inspektor američke Agencije za međunarodni razvoj (USAID). Pored njih, istragu vodi i Tužilaštvo BiH, a srbijansko tužilaštvo zatražilo je od MUP-a Srbije da izvrši predistražne radnje vezane za poslovne aranžmane EFT-ja sa Elektroprivredom Srbije (EPS).

Istražioci Specijalnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Tužilaštvu BiH između ostalog ispituju moguće nepravilnosti oko kupovine dugova tokom 1999. i 2000. godine. Hamović je ove transakcije obavljao u ime londonske kompanije GML International, u kojoj je bio jedan od direktora do marta 2003. godine. Njena osnovna djelatnost bila je trgovina dugovima.

Međunarodni tužilac u BiH Jonathan Ratel izdao je 2003. godine nalog za pokretanje istrage. Na listi osumnjičenih su se, pored Hamovića, našli i Slobodan Mrdić i Svetozar Aćimović, bivši generalni direktori Elektroprivrede RS (EP RS), te bivši ministar industruje, energetike i rudarstva u Vladi RS-a Boško Lemez. U nalogu, tužilac tvrdi da postoje dokazi da su trojica dužnosnika počinila krivična djela, u korist kompanija EFT i GML. Ova grupa se tereti za zloupotrebu položaja, sklapanje nepovoljnih ugovora, odavanje poslovnih tajni te davanje i primanje mita.

Trgovina dugovima

Istraga se zasniva na trgovini dugovima, rizičnom ali potencijalno profitabilnom poslu, u kojem jedna kompanija kupuje pravo da naplati dug druge kompanije. To može biti neki stari, teško naplativ dug ili dug kod kojeg je povjeriocu novac potreban odmah. Cijena duga zavisi od vjerovatnoće da će dužnik platiti. Stoga, dug kompanije koja je na ivici bankrota može biti kupljen uz veliki popust – svega nekoliko pfenninga za marku duga.

Hamović preko GML-a pravi sporazum sa EP RS-om i u ljeto 1999. godine počinje da otkupljuje njena potraživanja od Elektroprivrede Crne Gore (EP CG). Primjera radi, u augustu te godine, GML je dobavljačima EP RS-a isplatio 2.27 miliona dolara, koje će namiriti od iste vrijednosti duga EP CG-a.

U to vrijeme američka vlada je davala finansijsku pomoć Crnoj Gori i ta informacija je bila poznata javnosti. Međutim, ono što javnost nije znala je, da je dio te pomoći, tačnije 11.9 miliona dolara, bio namijenjen za plaćanje duga za električnu energiju, kupljenog od EP RS-a.

Svega nekoliko sedmica nakon pomenute razmjene duga, tačnije 30. augusta 1999. godine, USAID je uplatio prvu tranšu na račun EP RS-a u visini od 3.7 miliona dolara. Sedam dana kasnije EP CG se pismeno obraća EP RS-u i navodi kako EP CG ne duguje ništa EP RS-u i da novac treba preusmjeriti na račune GML-a i nekoliko drugih povjerilaca.

Ovaj šablon, po kome će GML kupovati dugove prije dospijeća USAID-ovog novca, bio je ponavljan tokom 1999. i 2000. godine.

Kako se navodi u e-mailu koji je CIN dobio od glasnogovornika EFT-ja Nenada Savića, u svim ovim transakcijama GML je zarađivao novac kupovinom dugova uz 30 odsto popusta.

Savić kaže da se popust odnosio samo na privatne firme, i da je to bila fer tržišna cijena, te da je EP RS isplaćena u potpunosti i da nije pretrpjela financijske gubitke. Na kraju krajeva, kaže on, njihove pozajmice su omogućile likvidnost čitavog sistema.

Do februara 2000. godine, GML je dobio 4.3 miliona dolara USAID-ovih sredstava.

Ratelu se ova trgovina čini sumnjivom, djelomično i zbog malog razmaka između tih događaja.

‘GML je počeo da kupuje dugove EP CG-a neposredno prije nego što će USAID prebaciti novac. Ovo navodi na zaključak da je GML znao dinamiku USAID-ovih transfera i da je kupio dugove EP CG-a tek kada je bio siguran da će sredstva za pomoć biti prebačena’, stoji u nalogu za istragu. U nalogu također stoji da EP RS i EP CG nisu imali pravo da sredstva upotrijebe na taj način.

Istražitelji navode da EP RS i EP CG nisu imale potrebe da trguju dugovima u vrijeme kada je novac iz USAID-a već bio dostupan, stoji u nalogu.

‘Način plaćanja je očigledan pokušaj da se pronevjeri donacija USAID-a u korist GML International-a, EP CG-a i drugih poslovnih partnera EP CG-a’, stoji u naredbi. Prema naredbi, ako su činjenice istinite, to može značiti da su menadžeri kompanija krivi za pronevjeru i prevaru.

Od augusta 1999. do kraja februara 2000. godine, USAID je uplatio 8.4 miliona dolara EP RS-u od obećanih 11.8 miliona za isporuke električne energije Crnoj Gori. Većina novca je završila na računima GML-a, koji je otkupio dug.

Zvaničnici USAID-a iz Sarajeva i Vašingtona potvrdili su da je glavni inspektor USAID-a pokrenuo istragu.

Istražioci također provjeravaju tendere o prodaji viška struje EP RS-a firmi EFT u 2001. i 2002. godini. U svojoj tenderskoj ponudi za kupovinu struje EFT je ponudio manje novca od konkurencije, ali je u oba slučaja pobijedio zbog dodatnih uvjeta navedenih u tenderu.

U nalogu koji je izdao Ratel se spominje da je tender izgledao kao da ga je sam EFT sastavljao. Time je ograničen broj kompanija koje se mogu prijaviti. Prema zaključcima istražioca, ovo bi moglo značiti da postoji mogućnost da je EP RS prodavala električnu energiju po cijenama nižim od troškova proizvodnje.

Istražioci također provjeravaju druge slučajeve manipulacije na tenderima, te razmjene električne energije sa zemljama u okruženju, a na štetu EP RS-a i ugovore koji nisu išli u korist EP RS-a.

GML tvrdi da nije umiješan

Steven Pinter, direktor u GML-u, negira umiješanost svoje kompanije.

U intervjuu za CIN, Pinter je rekao ‘Znam da su moje bivše kolege umiješane u taj posao, ali mi, naša firma, nije. Zaista ne želim da komentarišem o stvarima koje nemaju veze sa nama. GML nikad nije izvršio nikakve transakcije u Bosni i Hercegovini. Nikad. Nikad.’

Međutim, dokumenti ove kompanije pokazuju da su Hamović i James Nye, još jedan od EFT-ovih direktora, u to vrijeme bili među direktorima GML International-a. Svi ugovori su potpisani u ime GML-a, a na njihovoj internet stranici nalazi se podatak da su poslovali i u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini. U svjetlu komentara koje je iznio Pinter, nije jasno da li je GML odobrio sklapanje ugovora. Pinter je odbio da komentariše ove podatke.

Pravni savjetnik EFT-ja, britanska kompanija Clyde and Co. u pismu tužiocu Ratelu odgovara: ‘Važno je da se napomene da menadžment i direktori GML-a (osim gospodina Hamovića) nisu imali ulogu, niti su primili ili poslali bilo kakva sredstva.’

U pismu stoji da je korišteno ime GML-a umjesto Hamovićevog, jer je Hamović protivnik tadašnjeg srbijanskog predsjednika Miloševića, što je moglo dovesti ‘do poteškoća (za Hamovića)’. Ipak, u pismu ne daje odgovor na pitanje zašto bi ovo bio problem za ugovore sklopljene u RS-u, kada je u to vrijeme na vlasti bila vlada Milorada Dodika, koja tada nije surađivala sa Miloševićem.

Druge nevolje

Ovo nije prvi put da se Hamović ili neka od njegovih kompanija našla pod lupom istražnih organa ili da nisu razjašnjene sve okolnosti pod kojima posluju.

Srbijanska skupština osnovala je 2004. godine Anketni odbor kako bi ispitala poslovanje EPS-a. Rezultat istrage bila je preporuka da se izvrši neovisna revizija poslovnih aranžmana koje je EPS sklapala sa EFT-om i drugim kompanijama. Parlament nikada nije usvojio ove preporuke.

Ni nakon izvještaja Antikorupcijskog vijeća Republike Srbije objavljenog iste godine, koje je koristilo dokumente odbora, ništa nije poduzeto. Vijeće je dovelo u pitanje ‘sve veći udio u trgovini električne energije’ koji je EFT preuzimao.

Nedavno je CIN otkrio da je beogradski okružni tužilac u februaru 2006. godine zatražio od MUP-a Srbije da pokrene predistražne radnje vezane za trgovinu električnom energijom u Srbiji. Od 2000. godine, EFT je bio glavni poslovni partner EPS-a.

Mnogi od problema sa kojima se EFT danas suočava pojavili su se 2003. godine nakon što je Specijalni revizor OHR-a izvršio reviziju poslovanja EP RS-a. Specijalni revizor je otkrio da je EP RS izgubila 166 miliona KM zbog lošeg poslovanja, konflikta interesa, krađe i prodaje energije ispod tržišne cijene. Revizor je preporučio da Velika Britanija i BiH ispitaju EFT i menadžment EP RS-a.

Hamović i EFT su odbacili optužbe iz izvještaja i unajmili KPMG, jednu od najvećih privatnih revizorskih firmi u svijetu, da provjere navode u izvještaju specijalnog revizora. KPMG je zaključio da je izvještaj bio neosnovan i pun ‘činjeničnih grešaka’ i da je specijalni revizor ‘pokazao nepoznavanje regionalnog energetskog tržišta’.

Hamović je odbio da odgovori na većinu CIN-ovih pitanja o poslovima EFT-ja i GML-a i Elektroprivreda RS, Srbije i Crne Gore.

KPMG-ov izvještaj ipak nije bio dovoljno ubjedljiv da bi Ratel odustao od istrage. On se za pomoć pribavljanju dokumentacije iz EFT-ja i GML-a obraća britanskom SFO-u. U maju 2004. godine, londonska policija je upala u prostorije ovih firmi. Iz njih je iznijela 35 kesa za smeće punih knjigovodstvenih dokumenata, bankovnih izvještaja od 1998. godine nadalje, potvrda o novčanim transferima, poslovne korespondencije, bilješki sa sastanaka i bankovnih izvoda.

Zvaničnici tužilaštva su se također obratili vlastima u Luksemburgu za pomoć u praćenju bankovnih transakcija između EFT-ja, GML-a, Hamovića i direktora EFT-ja Jamesa Nyea preko ondašnjih banaka. Dokumenti potvrđuju da su banke u Luksemburgu služile da bi se izvršila određena EPS plaćanja za električnu energiju koju im je EFT isporučio.

EFT je pokušavao spriječiti da ovi dokumenti budu prebačeni iz Londona u BiH, ali uzalud. Britanski sud u julu 2005. godine donosi odluku kojom se odobrava prebacivanje u Sarajevo hiljada stranica dokumentacije, koji u BiH stižu u januaru ove godine. Tri britanska istražioca iz SFO-a su poslana u Srbiju i BiH.

Sa duga na energiju

Tokom 2000. godine, u jeku trgovine dugovima elektroprivreda, Hamović je počeo da širi svoj biznis i na trgovinu električnom energijom. U junu 2000. godine Hamović i Nye su osnovali EFT registrujući kompaniju na Isle of Man.

Hamović je i u trgovini električnom energijom koristio strategiju oprobanu u trgovini dugovima. Sklapao je složene ugovore između tri stranke, da bi na kraju elektroprivrede njemu bile dužne struju. Dug u električnoj energiji bi se naplaćivao kada bi struja bila potrebna nekoj od obližnjih zemalja, i to često po višoj cijeni od one po kojoj je kupljen.

Električna energija je jedna od najtraženijih roba na Balkanu i u ostatku Evrope. BiH i Bugarska su jedine dvije zemlje koje uglavnom imaju višak električne energije koji mogu izvoziti. Ostale zemlje povremeno izvoze, ali često moraju i uvoziti struju, često kada je potrošnja najveća.

Problem je što ne postoji način da se višak energije uskladi za kasnije korištenje. Recimo, elektroprivreda može često imati višak struje, da bi nakon samo nekoliko sati došlo do manjka električne energije. Takve situacije otvaraju mogućnost trgovcima električnom energijom da kupe viškove električne energije po niskim cijenama, a onda je prodaju korisnicima po višim cijenama, onda kada im je neophodna.

U oktobru 2000. godine, druga kompanija pod imenom EFT biva oformljena u Londonu. Suvlasnici kompanije, pored Hamovića i Nyea, bili su Svetislav Bulatović, ekspert za energetiku iz Beograda i Vojislav Lazarević, bivši savjetnik za energetiku crnogorskog premijera i predsjednik skupštine dioničara EP CG-a.

EFT otvara predstavništvo u Trebinju gdje se nalazi i sjedište EP RS-a, a nedugo zatim postaje jedan od glavnih partnera EP RS-a u BiH, Srbiji i Crnoj Gori i dobija većinu tendera za kupovinu i prodaju energije.

Hamović i Bulatović su za medije izjavljivali kako njihov uspjeh proističe iz činjenice da su spremni da dugo čekaju na novac od isporučene električne energije, dok svoje dobavljače plaćaju unaprijed.

Međutim, navodno strpljenje EFT-ja obično je iščezavalo ubrzo nakon potpisivanja ugovora. Tri ugovora potpisana od strane EFT-ja i EP RS-a između 2000. i 2003. godine, koji su u posjedu CIN-a, pokazuju da su ugovorom dogovoreni rokovi za plaćanje skraćeni putem kasnije dodatnih aneksa. Bez ikakvog objašnjenja rokovi otplate su sa 180 dana od dana isporuke skraćivani na svega 15 ili 20 dana.

U prilog tome govori ugovor iz septembra 2001. godine, po kojem je EPS kupila električnu energiju u vrijednosti od 45.8 miliona dolara od EFT-ja, i sa mjesečnim rokom otplate od 180 dana od dana isporuke. Nedugo zatim mjesečni rokovi plaćanja su aneksom na ugovor skraćeni na samo 15 dana.

Poslovni aranžmani između EP Srbije i EFT-ja su privukli pažnju srbijanskog parlamenta, koji je 2004. godine formirao anketni odbor da ih ispita.

U centru istrage bilo je pitanje zašto EPS uopšte kupuje električnu energiju od EFT-ja, kad ima dovoljno proizvodnih kapaciteta da podmiri svoju potražnju. Kori Udovički, bivša srbijanska ministrica energetike, za odbor je izjavila da ugovori sa EFT-om ne idu u korist Srbiji.

Ali, srbijanski energetski eksperti koji su svjedočili pred komisijom nisu se mogli usaglasiti da li je EPS oštećena u poslovanju sa EFT-om. Jedini rezultat istrage bio je prijedlog Skupštini da angažuje neovisnog revizora koji će izvršiti pregled poslovanja između EFT-ja i EPS-a.

Do danas, srbijanski parlament nije postupio po preporuci.

Kazne i nagrade

Ni BiH zvaničnici nisu uradili mnogo po pitanju izvještaja specijalnog revizora iz februara 2003. godine.

Taj izvještaj je optužio menadžment EP RS-a za prodaju električne energije EFT-ju ispod tržišne cijene i za netransparentne nabavke.

Odmah nakon što je izvještaj objavljen, Visoki predstavnik Paddy Ashdown je smijenio generalnog direktora EP RS-a Svetozara Aćimovića i Boška Lemeza, člana Upravnog odbora EP RS-a i bivšeg ministra industrije, energetike i rudarstva u Vladi RS.

Vlada RS-a je zatražila da Ministarstvo finansija i MUP pripreme izvještaj o poslovanju EP RS-a, a da ministarstvo osnuje istražnu komisiju. Članovi komisije su bili Ostoja Travar, šef sektora za sprečavanje pranja novca i dva službenika iz tog sektora: Željko Dragić i Drago Vujanić.

Travar je za CIN izjavio da je komisija osnovana samo da bi se provjerila procedura za tender za konstrukciju tunela ‘Fatničko polje’ koji je dobio EFT. Kaže da komisija nije našla nikakve dokaze kršenja zakona.

Komisija je svoje nalaze dostavila Draganu Mikereviću, tadašnjem premijeru.

‘Znam da sam imao neke sastanke o tom izvještaju te da su članovi komisije dolazili kod mene, ali se više ne sjećam detalja’, kaže sada Mikerević

Iako je komisija pronašla samo manje nepravilnosti, istragu MUP-a RS je preuzelo Tužilaštvo BiH.

Izgleda da EFT u njegovim aktivnostima nije puno omela serija istraga u BiH, Velikoj Britaniji i Americi. Kako stoji na internet stranici kompanije, EFT je od jedne kompanije postala njih 16, a moguće je da će ih biti još. Planirano je otvaranje novih kompanija u Albaniji, Poljskoj i Hrvatskoj.