Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) iz godine u godinu troše sve više novca za odbrane po službenoj dužnosti, a najveću korist od toga ima nekolicina advokata koji na tim poslovima ostvaruju velike zarade.

Neki od advokata, kao i osuđenici sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, kažu da sudije u pojedinim slučajevima sugerišu ili sami postavljaju branioce po službenoj dužnosti. Međutim, za te tvrdnje ne nude dovoljno dokaza.

Prema podacima koje je prikupio CIN, u periodu od 2005. do 2010. godine iz budžeta 41 suda u BiH je potrošeno najmanje 32 miliona KM za odbrane po službenoj dužnosti. Ukupan iznos potrošenog novca je nepoznat, jer 32 suda nisu dostavila tražene podatke, dok je 13 sudova dostavilo nepotpune podatke.

Najplaćeniji branilac po službenoj dužnosti u navedenih šest godina je Omar Mehmedbašić, sa ukupnim prihodom od 864.000 KM. Slijede ga Izet Baždarević sa 548.000 KM i Selman Zijadić sa 530.000 KM.

Prema dostupnim podacima, među 10 advokata sa najvećim zaradama su još četiri sarajevska advokata: Tarik Čingić, Muhidin Kapo, Midhat Kočo i Mirza Kovač, te Vesna Tupajić-Škiljević iz Sokoca, Ranko Dakić iz Prijedora i Petko Pavlović iz Srebrenice. Oni su pojedinačno zaradili između 250.000 KM i 450.000 KM.

Lista najplaćenijih advokata po službenoj dužnosti

Nisu svi advokati tako uspješni.

Čak 85 posto advokata – njih 753 – je za šest godina zaradilo manje od 50.000 KM.

Prema zakonu o krivičnom postupku advokate po služenoj dužnosti dobijaju osumnjičeni koji nemaju novca za svoju odbranu. Besplatne advokate mogu dobiti čak i okrivljeni za milionske pronevjere, poreske utaje ili trgovinu drogom, znači, svi koji donesu potvrdu da nemaju redovne prihode i imovinu.

Naknade se plaćaju novcem poreskih obveznika, prema tarifama koje određuju advokatske komore, koje utvrđuju i liste advokata po službenoj dužnosti. Najviše novca donose odbrane na Sudu BiH, čak dva do četiri puta više nego na općinskim sudovima. Ipak, zbog većeg broja slučajeva, najveću zaradu su advokati ostvarili na lokalnim sudovima.

Mehmedbašić, Baždarević, Zijadić, Čingić, Kapo i Kovač su tako većinu prihoda ostvarili na Općinskom sudu u Sarajevu. Kočo je pola zarade ostvario na državnom, a pola na općinskim sudovima, dok su Dakić, Pavlović i Tupajić-Škiljević po službenoj dužnosti uglavnom branili na Sudu BiH.

Poznanstva i briga za osuđenike – formula za uspjeh

Novinari CIN-a su razgovarali sa trojicom najplaćenijih advokata. Oni kažu da su poslove dobijali stečenim ugledom, ali i zahvaljujući širokom krugu prijatelja koji ih preporučuju. Pomoć sudija i ostalih u pravosuđu im, kažu, nije potrebna.

Mehmedbašić se advokaturom počeo baviti 2005. godine. Na odbranama po službenoj dužnosti u 2006. godini je zaradio ukupno 2.395 KM, a već godinu kasnije 121.062 KM. Posljednje tri godine zarađuje dvostruko više. Nagli rast primanja objašnjava tako što je novac za odbrane sa početka karijere dobijao naknadno – po okončanju sudskih postupaka.

Mehmedbašić na suđenje dolazi u crnoj službenoj togi. No, izvan sudnice on izgledom podsjeća više na rok-muzičara nego na ljude iz njegove profesije.

Kaže da poznaje veliki broj ljudi, od muzičkih zvijezda do kriminalaca, što mu pomaže da dođe do klijenata: “Ja sam s njima pio kafe dok su bili na slobodi. Tako se isto viđamo i dok su u zatvoru.”

Neki od osuđenika koje je zastupao rekli su novinarima CIN-a da ih on posjećuje, donosi im hranu, obilazi njihove roditelje.

Dodaje da su odbrane po službenoj dužnosti tek dio njegovih prihoda – uz odbrane u krivičnim predmetima, rad na brakorazvodnim parnicama i slučajevima zaštite autorskih prava.

Baždarević i Zijadić su po službenim odbranama u prosjeku godišnje zarađivali između 70.000 i 160.000 KM.

Zijadić je bivši tužilac. Advokaturom se bavi od 2003. godine. Objašnjava da ga često kontaktiraju optuženici koje je ranije branio, te i sada hoće samo njega.

Baždarević kaže da je do prije šest godina radio kao sudija i da ga zato mnogi klijenti žele imati kao branioca. Dodaje da je nekima od njih i sudio. Sudio je duže od 20 godina. Ipak, kaže da se dešava da su pojedini advokati favorizirani.

Advokati krive sudije

I drugi advokati koje je CIN kontaktirao kažu da zakon ne garantuje pravednu raspodjelu odbrana po službenoj dužnosti.

Sarajevski advokat Ismet Mehić, koji je u pet godina na službenim odbranama zaradio 34.000 KM, kaže da su neki od advokata u dogovoru sa policijom, tužiocima i sudijama, ne želeći precizirati njihova imena: “Ja, lično, mislim da je u pitanju korupcija.”

Ni njegov kolega Mustafa Bračković, također ugledni sarajevski advokat, nije se obogatio braneći po službenoj dužnosti – za šest godina zaradio je 43.000 KM.

Kaže da su ga birali osumnjičeni koje poznaje od ranije i da je samo na taj način mogao dobiti klijente. Dodaje kako nije strana pojava da sudije optuženicima i osumnjičenima predlažu određene advokate.

Zakonom je propisano da na prvom pojavljivanju pred sudom osumnjičenom mora biti predočena službena lista advokata i omogućeno da samostalno izabere svog branioca. Sudijama i drugim zaposlenicima u pravosuđu zabranjeno je da utječu na njihov izbor. Sud može postaviti branioca samo ako ga optuženi ne izabere sam.

Do 2009. godine Zakon o krivičnom postupku BiH je dozvoljavao sudijskom vijeću da u ime osumnjičenog izabere advokata po službenoj dužnosti, ukoliko to on odbije učiniti. Izmjenom zakona određeno je da će se advokati u tom slučaju dodjeljivati redoslijedom sa liste.

Advokat Zaim Poturović, koji je uspio izlobirati ovu promjenu, kaže da je ona trebala omogućiti ravnopravnost svih advokata, ali da odbrane po službenoj dužnosti i dalje dobija samo 10 posto njegovih kolega.

Ova izmjena nije unesena u entitetske zakone i zakon Brčko distrikta.

Sudije negiraju da biraju advokate

Sudije sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da se ne upliću u izbor branilaca. Objašnjavaju da osumnjičeni biraju branioce, a ne oni.

“Svi kriminalci će izabrati jedno deset advokata (…) za koje smatraju da su kvalitetni”, kaže Milenko Milekić, predsjednik Krivičnog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Međutim, pojedini osuđenici kažu da nisu dobili priliku da biraju ili da njihov izbor sud nije uvažio. Novinari CIN-a su razgovarali sa 39 zatvorenika kazneno popravnih zavoda (KPZ) u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici i Foči. Među njima je najviše osuđenih za ubistva, razbojništva, trgovinu drogom, prevare, silovanja.

Svi su dobili advokata po službenoj dužnosti, ali njih 17 je izjavilo da im je branilac dodijeljen bez njihovog znanja. Dvojica su kazala da su advokate izabrali sami, na prijedlog sudskih policajca iz Kantona Sarajevo, iako nisu tražili njihovu pomoć. Ostali nisu imali primjedbi na izbor branilaca.

Besim Muftić iz Gračanice, zatvorenik KPZ-a  Zenica – osuđen za ubistvo, kaže da mu Rozalija Džanić, sudija Kantonalnog suda u Tuzli, u septembru 2006. godine nije predočila listu advokata i da mu je Rifata Konjića dodijelila bez njegove saglasnosti.

Muftić se prisjeća da je rekao sudiji da se brani šutnjom, na što mu je ona kazala da izađe na puš-pauzu, gdje mu je prišao Konjić i predstavio se kao njegov advokat.

Sudija Džanić kaže da je Muftić sam izabrao advokata, te da ju je čak molio da to bude Konjić.

Advokat Konjić kaže da s tim nema nikakve veze i da on samo dobije rješenje. Za odbranu ovog klijenta je dobio 9.000 KM. U proteklih šest godina Konjić je na Kantonalnom sudu u Tuzli zaradio ukupno 159.645 KM.

Novinari CIN-a su pregledali na desetine sudskih zapisnika sa saslušanja. U većini je navedeno da je osumnjičenom predočena lista advokata, a potom ime i prezime onog koji je izabran za službenog branioca. Međutim, tačnost ovih navoda osumnjičeni ne potvrđuje svojim potpisom, zbog čega je teško utvrditi da li je samostalno izabrao advokata ili je to umjesto njega učinio sudija.

Zapisnici u pojedinim slučajevima ne nude dovoljno informacija o načinu izbora advokata.

Kosta Jovanović, zatvorenik KPZ-a Banja Luka – osuđen za razbojništvo, kaže da na Okružnom sudu u Banjoj Luci u oktobru 2009. godine nije dobio listu advokata, već mu je sudija Božana Vulić odmah dodijelila Branka Gudala kao branioca. Gudalo je na odbranama po službenoj dužnosti zaradio 91.000 KM.

Danijela Milovanović, bivša predsjednica Krivično-prekršajnog odjeljenja ovog suda, kaže da u zapisniku nije navedeno da je Jovanoviću predočena lista advokata, niti je zatražena njegova saglasnost da ga brani taj advokat.

Mada je Edin Bešić, zatvorenik KPZ-a Tuzla – osuđen za silovanje, prije četiri i po godine sa liste izabrao advokata Šehu Šehića, kaže da mu je Općinski sud u Živinicama, ne pitajući ga, dodijelio Sminku Smajlović. Sud može tako odlučiti ukoliko advokat kojeg je izabrao osumnjičeni ne prihvati poziv za odbranu. Međutim, sudija je dužan da optuženog obavijesti o tome i ponudi mu da izabere drugog. Bešić kaže da ga nisu obavijestili o Šehićevom odgovoru, niti mu pružili šansu da ponovo bira.

Ibrahim Bubić, aktuelni predsjednik Općinskog suda u Živinicama, kaže kako u zapisniku stoji da je Bešić bio saglasan sa odlukom da ga zastupa Sminka Smajlović, te da je nemoguće utvrditi zašto mu je dodijeljen ovaj advokat.

Muhamed Tulumović, sadašnji direktor Sekreterijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH objašnjava da je on kao tadašnji predsjednik suda potpisivao rješenja koja bi mu dostavljali njegovi asistenti. Ukoliko je stranka tražila drugog advokata, a u slučaju da osumnjičenom nije dodijeljen onaj kojeg je htio, sudija ga je morao obavijestiti.,Tulumović objašnjava da bi sudija ostao bez posla ukoliko bi optuženi podnio pritužbu da je dobio advokata mimo svoje volje.

Šehić kaže da se ne sjeća da ga je iko upoznao s tim da ga je Bešić tražio za svog branioca. Također je rekao da takvih slučajeva ima dosta.

Osuđenici svjedoče i da pojedini sudski policajci u Sarajevu preporučuju advokate. Edmir Rajković, zatvorenik KPZ-a Sarajevo, kaže da je u pritvoru dobio upute za izbor advokata.

Rajković objašnjava da mu je jednom prilikom policajac dao ceduljicu sa imenom Izeta Baždarevića, a kada se kasnije ponovo našao u pritvoru, drugi policajac je na identičan način predložio advokata Selmana Zijadića. Ovaj osuđenik kaže da je prihvatio oba prijedloga i za svoje branioce izabrao ove sarajevska advokate.

Baždarević i Zijadić su izjavili da nikada nisu čuli za Rajkovića.

Sudska dokumentacija pokazuje drugačije. Zijadić je Rajkovića branio 2007, a Baždarević 2005. godine.

Šef sudske policije u Sarajevu Esad Solak kaže da je i ranije dobijao informacije da njegovi potčinjeni reklamiraju advokate i da ih advokati za to nagrađuju, ali da to nikada nisu uspjeli dokazati.