Kantonalno tužilaštvo u Zenici je u optužnici protiv doktorice Aide Salčinović ovako opisalo djelo koje joj stavlja na teret: “Ubrizgala je dermalne filere pacijentici (…) u prostoru koji nije bio čist (…)”.
Pacijentica doktorice Salčinović je ovaj događaj iz 2021. godine konkretnije opisala novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN): “Dogovorili smo se da se nađemo na parkingu ispred tržnog centra (u Visokom, op. a.) i na njen prijedlog se to desilo u tom tržnom centru, u javnom toaletu. (…) To je jedan vrlo uzan mali prostor u kojem jedva stanu dvije osobe”.
Nedugo potom lice joj se počelo deformisati od bolnih podliva, a nesnosne glavobolje su postale svakodnevica.
Potez koji prkosi pravilima ljekarske profesije je od jeseni 2025. godine predmet optužnice kojom se doktorica i aktuelna ministrica zdravstva Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) Aida Salčinović tereti za teško tjelesno povređivanje 47-godišnje pacijentice I. B. iz Visokog. Ona se na prvom ročištu izjasnila da nije kriva.
Osim toga, novinari CIN-a su otkrili da je Salčinović tada bila doktorica urgentne medicine bez specijalizacije koja je neophodna za ovakve zahvate. Tužilaštvo nije objasnilo novinarima zašto to nisu uvrstili u optužnicu.
Pacijentica I. B. je u augustu 2025. godine za CIN govorila o “najgorem iskustvu svog života”. Tada je već bila podnijela krivičnu prijavu protiv doktorice Salčinović pa zbog sigurnosti postupka nije htjela javno istupati.
Tretman u visočkom tržnom centru
„Svaka žena želi da se osvježi pa i ja”, rekla je I. B. novinarki CIN-a, unaprijed se pravdajući zbog očekivane osude okoline.
Kaže da je upoznala Aidu Salčinović u jednom sarajevskom kozmetičkom salonu 2020. godine. “Veliki broj žena je bio tu, svi su čekali na te njene tretmane koje je provodila botoksom i hijaluronskom kiselinom. I tako sam saznala za nju”, počinje svoju priču I. B.
Razgovor o ljepoti doveo je do dogovora o terminu za ubrizgavanje filera u obraze − hijaluronske kiseline koja se kao gel aplicira injekcijama kako bi se popunile bore i poboljšale konture lica.
Do prvog dogovorenog susreta u Sarajevu nije došlo pa su se dogovorile da se “nađu na pola puta”, u Visokom. Tamo je u toaletu lokalnog tržnog centra u junu 2021. godine doktorica Salčinović ubrizgala u lice I. B. dermalni filer i od nje uzela 700 maraka u kešu, bez računa, tvrdi pacijentica.
“Daleko od toga da mi je tada, u tom trenutku, pokazala šta mi ubrizgava, da mi je dala nekakav kod proizvoda, da sam ja potpisala nekakakvu saglasnost. (…) Ni u snu nisam pomislila da bi moglo krenuti nešto krivo.”
Prema Pravilniku o bližim uvjetima prostora, opreme i kadra za osnivanje i obavljanje zdravstvene djelatnosti u zdravstvenim ustanovama, ovakvi zahvati se moraju obavljati u registrovanoj medicinskoj ordinaciji u kojoj rade specijalisti plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije, maksilofacijalne hirurgije, oftalmologije ili dermatovenerologije, a od januara 2026. godine minimalni zahvati su dozvoljeni i u stomatološkim ordinacijama. Prostorije moraju zadovoljavati higijenske standarde i imati odgovarajuću opremu. Prije zahvata pacijenti trebaju dobiti sve informacije o proceduri.
Vlasnica Centra za estetsku medicinu i estetsku hirurgiju „Tuzla” dr. Musfaha Burgić kaže da pacijenti moraju dobiti karton sa opisanim procedurama i podacima o korištenom preparatu. Prethodno bi o svemu trebali biti informisani, a prije zahvata bi trebali potpisali pristanak u kojem su opisane i moguće komplikacije.
„Ništa od ovoga nije bilo u Visokom”, kaže I. B.
Botulinum toksin tip A je lijek neurotoksin koji privremeno blokira nervne impulse prema mišićima koji se tako opuštaju, a bore smanjuju. Osim toga, koristi se za liječenje migrena, strabizma, mišićnih spazama i pretjeranog znojenja.
Za razliku od botoksa, fileri nisu lijekovi, nego medicinska sredstva. Najčešće su bazirani na hijaluronskoj kiselini koja vezuje vodu pa se koži vraća volumen i elastičnost. Filerima se popunjavaju duboke bore, povećavaju usne te oblikuju konture lica. Oni djeluju mehanički − popunjavaju prostor ispod kože bez utjecaja na mišiće ili nervne završetke.
Nedugo potom I. B. je počela osjećati bol na lijevoj strani lica. „Nazvala sam je. (…) Ona (dr. Salčinović) kaže to je OK, to je sasvim normalna reakcija na početku.”
No, ništa se nije činilo normalnim – lice se upalilo i oteklo, a na obrazima su se pojavile rane, uz smetnje vida i glavobolje.
“To nisu klasične glavobolje. Ja vama čak to ne znam ni da opišem. Raspadate se prosto, ne vidite, oči su vam mutne, užas”, kaže I. B, prisjećajući se da je doktorici slala fotografije i videozapise, traživši od nje pomoć. No, stanje se pogoršalo pa je Salčinović godinu dana nakon zahvata predložila terapije krvnom plazmom. I. B. je pristala. „Ja sam već bila u nekoj vrsti očaja. Sve skupa dugo je trajalo, ometalo me to u mom funkcionisanju, u mom poslu, u svemu.”
I.B. tada nije znala da doktorica Salčinović nema adekvatnu stručnu spremu niti dozvolu da izvodi ove tretmane. Naime, Salčinović je diplomirala 2010. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i iste godine počela je raditi u Kantonalnoj bolnici u Zenici. Specijalizirala je urgentnu medicinu 2015. godine, a sa tom specijalizacijom, prema propisima, nije mogla raditi tretmane estetske medicine.
Ona je tek 2025, četiri godine nakon spornog zahvata, u Kantonalnoj bolnici Zenica započela specijalizaciju u oblasti dermatovenerologije, potvrdilo je za CIN Ministarstvo zdravstva Federacije BiH.
“Ja sam tada bila sklona da vjerujem. (…) Ljude koji nose bijele mantile gledamo nekako drugačije”, kaže I. B.
Borba za povratak na staro
U terapiji krvnom plazmom doktor uzima ćelije i proteine iz venske krvi i ponovnim ubrizgavanjem pospješuje se obnova kože i potkožnog tkiva, navedeno je u objašnjenju na stranici iz sarajevskog Centra za estetsku hirurgiju “Naša mala klinika”.
„Dr. Salčinović je prvu takvu terapiju uradila sredinom 2022. godine u frizersko-kozmetičkom salonu u Austriji”, kaže I. B, a suvlasnik salona Edin Bešić kaže za CIN da dugo poznaje Salčinović, ali da se kod njega ovakvi tretmani ne rade i da pacijentica ne govori istinu.
Drugi tretman je bio u Zenici u poslovnom prostoru koji je izgledao poput kozmetičkog salona. “Nije bilo nikakvog natpisa, stakla su bila zatamnjena, odnosno prekrivena papirima ili nekom folijom (…) i bilo je zaključano”, rekla je I. B.
Kada ni taj tretman nije pomogao, odlučila je potražiti mišljenje drugog ljekara. Dr. Salčinović ju je odvela kod svog kolege u bolnicu da bi već sutradan uslijedila terapija enzimima koje joj je injektirala u Kantonalnoj bolnici u Zenici, a I. B. kaže da nije ispunjavala nikakvu medicinsku dokumentaciju niti je zavedena u protokol ustanove.
Direktor Bolnice prim. dr. Tarik Zulović je u dopisu CIN-u naveo da u službenim evidencijama nisu mogli naći trag ovom događaju, a da su videosnimci u međuvremenu izbrisani u skladu sa pravilima čuvanja snimaka.
Nekoliko dana kasnije, u oktobru 2022. godine opet su se našle u salonu bez naziva. Doktorica Salčinović je došla sa muškom osobom, rekla da nema vremena i da je čekaju klijentice u Sarajevu. „To je bilo zadnji put da smo se mi vidjele”, prisjeća se I. B.
Pacijentica I. B. je, kaže, shvatila da je prepuštena sama sebi. Od 2023. godine počinje njen put ka ozdravljenju, od ordinacije do ordinacije u nekoliko zemalja − od Francuske, preko Njemačke u kojoj je mjesec dana bila u bolnici, do Bosne i Hercegovine. Filer je umjesto razgradnje ostao zarobljen u tkivu, a simptomi teške infekcije su se u međuvremenu proširili i na drugu stranu lica.
“Imala sam dane kad nisam mogla ustati iz kreveta. Nisam mogla hodati. Bila sam slomljena.”
Profesorica na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i šefica Klinike za rekonstruktivnu i plastičnu hirurgiju dr. Sanela Salihagić je objasnila za CIN da nakon primjene hijaluronskih filera i botoksa postoji mogućnost komplikacije jednako kao i kod drugih medicinskih zahvata. One mogu biti brojne: od infekcije do propadanja dijela kože, septičkih stanja i paralize mišića.
Specijalisti sa kojima su razgovarali novinari CIN-a kažu da je jako teško i nezahvalno rješavati komplikacije kod pacijenata koji su zahvate radili kod drugih ljekara ili kod osoba koje nisu ni obučene za to.
“Vrlo sam otvoren da bilo kome pomognem, dam mu savjet šta treba da uradi, ali sa komplikacijama treba da se bori koji je to sve skupa i napravio”, kaže specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije dr. Alemko Čvorak iz “Naše male klinike”.
I.B. je, kaže, svoj slučaj prijavila Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH i inspekciji ZDK krajem 2022. i početkom 2023, a potom i Kantonalnoj bolnici Zenica. Ona tvrdi da su joj u Agenciji rekli da ne mogu reagovati jer im nije predočila originalni kod filera koji joj je doktorica bila obavezna dati na prvom tretmanu. U inspekciji joj je rečeno da nisu pronašli poslovne prostore u kojima se sretala sa doktoricom. Iz inspekcije su za CIN, međutim, odgovorili samo da su na osnovu prijave izvršili veći broj nadzora.
CIN je nekoliko puta pozivao Aidu Salčinović na razgovor o ovoj temi, ali je ona to odbila učiniti dok se vodi sudski postupak protiv nje.
No, devet mjeseci prije podizanja optužnice odgovorila je na upit koji je CIN poslao Uredu za borbu protiv korupcije ZDK-a o njenim angažmanima izvan Ministarstva. Objasnila je da volonterski obavlja “edukacije” kao dio tima kompanije “San Tech Medik”.
Ova kompanija je na svojim društvenim mrežama godinama pokazivala estetske zahvate koje je dr. Salčinović radila klijenticama “San Tech Medika”, a 2019. su je reklamirali i kao njihovu gošću koja pruža usluge uljepšavanja u Austriji. Uz to, i sama Salčinović je godinama na svojim društvenim mrežama objavljivala estetske zahvate koje je radila.
I.B. se, na koncu, u ljeto 2023. godine obratila Tužilaštvu ZDK koje je krajem 2025. godine podiglo optužnicu protiv dr. Salčinović. Suđenje je počelo na Općinskom sudu u Visokom gdje se ona izjasnila da nije kriva za nanošenje teške tjelesne ozlijede I. B.
“Što se tiče neke moje lične satisfakcije i zadovoljenja, ja nju neću dobiti nikad. (…) Moje zdravlje je nepovratno uništeno, ja sam danas bolesna osoba, ja sam invalid, (…) onemogućena da radim, da privređujem da bih mogla da živim normalno”, kaže I. B.
