Izet Arslanagić, projektant i nadzornik radova na apartmanskom naselju „Bosnalijeka“u Babinom Dolu na Bjelašnici, osuđen je na godinu dana zatvora nakon sporazumnog priznanja krivice.

Ovaj penzionisani arhitekta je optužen da je u dogovoru sa generalnim direktorom Edinom Arslanagićem ovjeravao fakture za pojedine dijelove građevinskih radova izvršiocima i time odobravao plaćanje fiktivnih računa, iako su isti radovi već bili plaćeni. Na ovaj način je sarajevska tvornica lijekova „Bosnalijek“ platila nešto više od milion maraka duplih troškova koji su predstavljeni kao udio privatne firme „Brštanica“ u izgradnji apartmanskog naselja.

Projekt izgradnje apartmanskog naselja realiziran je na temelju ugovora o zajedničkom ulaganju „Bosnalijeka“ i privatne firme „Brštanica“ iz Sarajeva. Međutim, istraga je pokazala da je samo „Bosnalijek“ davao novac koji je „Brštanica“ prikazivala kao svoj udio u investiciji ili ga je uzimala da bi naplatila svoju posredničku ulogu u izgradnji naselja. U optužnici je navedeno da je „Bosnalijek“ u ovom projektu oštećen za 6,9 miliona KM.

Sarajevska tvornica lijekova je u ovaj projekt investirala 13,7 miliona KM. Istovremeno, „Brštanica“ je podigla kredit od sedam miliona KM koji je, također, otplaćivao „Bosnalijek“, a da pritom taj novac nije uložila u izgradnju naselja.

Ugovorom o zajedničkom ulaganju bilo je predviđeno i da će „Bosnalijek“ nakon prodaje apartmana ostvariti dobit od tri miliona KM. Međutim, umjesto ugovorene dobiti „Bosnalijek“ je pristao da dobije 15 apartmana. Prodaja ovih i ostalih apartmana je povjerena „Brštanici“.

Apartmani su prodavani uz popuste i do 30 posto i odobravani su zaposlenicima „Bosnalijeka“, njihovoj rodbini te članovima porodice vlasnika „Brštanice“. „Bosnalijeku“ je samo zbog tih popusta pričinjena šteta od 1,84 miliona KM.

Dva apartmana su kupili Amar i Vedad Arslanagić, sinovi bivšeg generalnog direktora „Bosnalijeka“, uz ukupan popust od 154.000 KM.

Izet Arslanagić je bio optužen kao član organizovane grupe koja je odgovorna za nanijetu štetu od 23 miliona KM „Bosnalijeku“. Suđenje će biti nastavljeno ostalim članovima grupe: bivšem generalnom direktoru „Bosnalijaka“ Edinu Arslanagiću i njegovom sinu Amaru Arslanagiću, bivšem direktoru za inostrani marketing i prodaju u „Bosnalijeku“, Hasanu i Jasminu Šepi, vlasnicima privatnih firmi „Brštanica“ i „Carpe Diem“, te bivšim uposlenicima u „Bosnalijeku“ Šefiku Handžiću i Aidi Selvić.

Kantonalni sud u Sarajevu je u decembru prošle godine blokirao imovinu optuženih kako bi u slučaju presude njihovom prodajom mogao nadoknaditi dio štete nanijete „Bosnalijeku“.

Izetu Arslanagiću su blokirana dva stana u Sarajevu, ali mu ih Sud nakon presude nije oduzeo. Kantonalni tužilac Sead Kreštalica je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) izjavio da su ove nekretnine stečene prije izvršenja krivičnog djela pa je Sud donio odluku da Arslanagiću oduzme samo dionice koje je imao u pojedinim firmama.

Na popisu blokirane imovine nalazi se i 11 nekretnina – kuće, stanovi, vikendice, apartmani i garaže koji su vlasništvo Edina Arslanagića i njegovih sinova Amara i Vedada, zatim stan, apartman, poslovni prostor i dvije zemljišne parcele koje su vlasništvo porodice Šefika Handžića te sedam nekretnina Hasana i Jasmina Šepe.

Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva je otkrio da se u vlasništvu porodice bivšeg direktora „Bosnalijeka“ nalaze još dvije kuće i građevinsko zemljište u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Također, CIN je otkrio da su pravosudne institucije propustile blokirati apartman na Bjelašnici koji je bio u vlasništvu Vedada Arslanagića. Naime, on je ovu nekretninu prodao početkom ove godine Lejli Karagić, kćerki Huzeira Prašovića, vlasnika firme „Hing“ koja je učestvovala u izgradnji apartmanskog naselja na Bjelašnici. Prema ugovoru, Lejla je za ovu nekretninu trebala platiti 170.000 KM u roku od pet godina. Arslanagiću se žurilo da nekretninu prenese na Karagić pa je dao saglasnost da se Lejla odmah može uknjižiti kao novi vlasnik. Notar ga je upozorio da ne postoji pravno sredstvo kojim bi mogao biti zaštićen u slučaju da kupac ne plati ugovorenu sumu.