Milorad Bahilj je želio mercedesa i kupio ga o trošku poreznih obveznika kada je bio na funkciji federalnog ministra trgovine. Za službene svrhe kupio je luksuzni mercedesov džip GLK 220 za 86.112 KM.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN), skupocjeni automobil je nabavljen u vrlo kratkom roku i uz prividnu konkurenciju na tenderu.
Vozilo je kupljeno od mostarske firme “Auto Lijanovići” čiji je osnivač Željko Ivanković Lijanović. On je nećak braće Jerka i Mladena Ivankovića Lijanovića, lidera Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB), stranke koja je Bahilja postavila na ministarsku poziciju.
Jerko je u vrijeme kupovine džipa bio federalni dopremijer i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a Mladen poslanik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (BiH).
Dobavljač izabran na Silvestrovo
Procedura nabavke je pokrenuta u novembru 2012. godine kada je Vlada Federacije BiH odobrila Ministarstvu trgovine nabavku putničkog vozila, zapremine motora od 2.000 kubnih centimetara (cm³) i snage 110 kilovata (kW). Narednog mjeseca Ministarstvo je raspisalo tender za nabavku vozila, pozivajući sve zainteresirane kompanije da se prijave putem otvorenog postupka javnih nabavki. Prema tada važećem Zakonu o javnim nabavkama u BiH, ovaj postupak je propisivao najmanje tri ponude kako bi konkurencija bila osigurana te izabrana najbolja ponuda.
U tenderskoj dokumentaciji su navedene kubikaža i snaga koje je odobrila Vlada FBiH. Ostale detaljne karakteristike vozila upućuju na džipa dizela sa automatskim mjenjačem i pogonom na sva četiri točka. Uz ostalo, precizirano je i osovinsko rastojanje od 2.700 do 2.760 milimetara (mm), metalik boja, rezervoar goriva od minimalno 66 litara te sjedala presvučena „crnom kombinacijom, brušena koža-glatka koža ili slično“.
Ponuđači su mogli dostaviti ponude do zadnjeg dana 2012. godine, a kao kriteriji za odabir istaknuti su najniža cijena, rok isporuke i garantni rok.
Prema zapisniku sa otvaranja ponuda čiju je kopiju Ministarstvo dostavilo CIN-u, pristigle su tri ponude: 86.112 KM, 88.803 KM i 87.984 KM. Iako su iz zapisnika izbrisana imena firmi, novinari su prema registracijskim brojevima otkrili da su ponude dostavile tri mostarske firme: „Auto Lijanovići“, „Flar“ i „Auto Start“.
Na tenderu je pobijedila „Auto Lijanovići“, firma koja je uz najnižu cijenu ponudila i najkraći rok isporuke – već za pet dana.
Firma koja je pobijedila na ovom tenderu je osnivač i druge učesnice – firme „Flar“. Direktor treće firme „Auto Start“ Mirsad Vrce kaže za CIN da se na tender prijavio samo „da bi vidio dokle ide budalaština“, jer je znao da su druge dvije firme u vlasništvu Lijanovića.
Stvaranje privida konkurencije na tenderu nije zakonom zabranjeno, kaže Igor Vukajlović iz banjalučkog udruženja „Tender“. „Kod nas je takva regulativa da se to toleriše“, dodaje on.
Iako to nije uobičajeno u javnim nabavkama, u ovom slučaju je sve završeno za jedan dan, i to pred novogodišnje slavlje 31.12.2012. godine. Istog su dana otvorene ponude, rangirani ponuđači te odabran najpovoljniji. U pratećoj dokumentaciji nije navedeno koji automobil je ponuđen. U zapisniku su izbrisana imena članova komisije, a odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača potpisao je ministar Bahilj.
Ivan Kutleša, stručnjak za javne nabavke, kaže da je teoretski moguće da se odluka o izboru donese isti dan, ali da je to vrlo rijetko. „Komisija treba pregledati dokumentaciju svih prispjelih ponuda”, kaže Kutleša.
Za sudjelovanje na ovom tenderu dobavljači su kao dokaz o ispunjavanju uvjeta trebali, uz ostalo, dostaviti dokaze: da nisu pod stečajem ili pred likvidacijom, da su u posljednje tri godine ostvarili promet od najmanje 300.000 KM te da su u posljednje dvije godine imali uspješno realizirana najmanje tri ugovora čiji su karakter i kompleksnost slični onom na koji se odnosi predloženi ugovor.
Prema podacima Ureda za reviziju institucija u FBiH, budžet za nabavku opreme ovog ministarstva iz kojeg je trebao biti finansiran automobil iznosio je 30.000 KM u 2013. godini. Uprkos tome, u Ministarstvu su izabrali skoro tri puta skuplji automobil – mercedes. Ovaj njemački proizvođač uopće nema dizelski motor kubikaže i snage koju je odredila Vlada FBiH, nego isključivo kombinaciju od 2.143 cm³ i 125 kW snage ili jači. Takav automobil ne može koštati 30.000 KM, pa će zato Ministarstvo unutrašnjom preraspodjelom sredstava u budžetu namaknuti dodatni novac. Preraspodjela sredstava uslijedila je nakon što je između Bahilja i Ivankovića Lijanovića potpisan ugovor o isporuci automobila 22.1.2013. godine.
U telefonskom razgovoru Željko Ivanković Lijanović je rekao novinarima CIN-a da Bahilja zna privatno već godinama i da ga je savjetovao koje vozilo da uzme. „Ministar je uvijek vozio privatno mercedesa i htio je čovjek kupit’ mercedesa, ali u okvirima koje mu dozvoljava njegovo ministarstvo.”
On je rekao da nije član NSRZB-a i da njegovi stričevi nisu njemu skoro nimalo pomogli u poslovanju. “Više su mi odnemogli. Prije sam više radio sa državnim poduzećima, nego dok je on bio dopremijer.”
Firma „Auto Lijanovići“ je za manje od 10 godina poslovanja uvećala kapital sa 10.000 KM na skoro dva i po miliona maraka. Prema bazi javnih nabavki koju je objavio CIN, od 2011. od 2014. godine isporučivali su automobile za još najmanje pet javnih institucija i preduzeća, sklopivši 24 ugovora ukupne vrijednosti oko tri miliona KM. Od Lijanovića su automobile, između ostalih, kupovali Sudska policija FBiH i Javno preduzeće „Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne“ d.d. Mostar.
Sukob interesa nema ko da rješava
Uz stranačke, Bahilja i Lijanoviće vežu i poslovne veze. Naime, Bahilj je u februaru 2006. godine bio imenovan za izvršnog direktora preduzeća za proizvodnju i preradu mesa „Mi-Mo“ iz Mostara koje je bilo u vezi sa firmom „Lijanović“ d.o.o. Široki Brijeg.
Inspektori Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH su otkrili da je preduzeće „Lijanović“ d.o.o. osnivalo druga preduzeća koja su se formalno vodila kao vlasnici, odnosno korisnici određene pokretne i nepokretne imovine. Nakon što bi jedna od osnovanih firmi napravila dug po osnovu poreza, prestajala bi sa radom. Potom bi se osnivala nova firma, a scenarij bi se ponavljao. Kako te firme nisu raspolagale vlastitom imovinom, UIO nije mogao izvršiti prinudnu naplatu duga.
Zbog sumnje na utaju poreza u iznosu od najmanje 11 miliona maraka, u septembru prošle godine su uhapšena četverica braće: Jerko, Mladen, Slavko i Jozo Ivanković Lijanović, njihov otac Stipo Ivanković Lijan te još devet osoba, među kojima je i ministar trgovine FBiH Milorad Bahilj. Međutim, pušteni su bez podignute optužnice.
Jerko Ivanković Lijanović je tada rekao da su izvještaji zbog kojih je uhapšen, a koje su sačinili Uprava za indirektno oporezivanje BiH i Državna agencija za istrage i zaštitu, lažni i da će to biti dokazano u sudskom postupku.
Ugovor o javnim nabavkama između interesno povezanih lica mogao bi ukazivati na sukob interesa koji se treba spriječiti. Međutim, zbog trenutne reforme zakonodavstva u ovoj oblasti, pravno je nemoguće utvrditi sukob interesa u federalnim institucijama.
Naime, sukob interesa funkcionera iz Republike Srpske prati Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa, a sukob interesa funkcionera na razini BiH, FBiH i Distrikta Brčko do prije nešto više od godinu dana utvrđivala je i sankcionisala Centralna izborna komisija (CIK). Reformom ove oblasti nadležnost CIK-a u rješavanju sukoba interesa za funkcionere državnih institucija je preuzela Komisija za odlučivanje o sukobu interesa koju čine državni parlamentarci i predstavnici Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). O sukobu interesa funkcionera u institucijama FBiH i Distriktu trenutno ne brine niko.
Braća Ivanković Lijanović i Bahilj su na prošlogodišnjim općim izborima doživjeli poraz. Braća nisu prošla na izborima za Skupštinu državnog Parlamenta, a Bahilj za Skupštinu Hercegovačko-neretvanskog kantona.
U telefonskom razgovoru s novinarkom CIN-a Bahilj je negirao da je između njega i Lijanovića postojao dogovor o kupovini automobila prije raspisanog tendera. Razgovor je završio psovkom i spuštanjem slušalice.
Luksuzni mercedesov džip GLK 220, star nepune tri godine, naslijedio je aktuelni ministar trgovine Aleksandar Remetić. On je u izjavi za CIN rekao da se srami voziti u skupom automobilu koji je iznad standarda građana. „Ne osjećam se ugodno u tom autu“, kaže Remetić koji je danas u dilemi kako riješiti naslijeđeni problem.
