Isti oni vladini zvaničnici koji kažu da administracija ne može raditi bez pomoći komisija, nemaju ni približnu informaciju o tome koliko je ovakvih grupa oformljeno na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH). Oni nisu bili u stanju izračunati koliko se poreskog novca troši na stotine komisija, a proteklih godina samo su rijetki, poput revizora, pratili njihov rad sa dovoljno pažnje da bi mogli utvrditi da li one obavljaju svoj posao i da li se uopšte sastaju.
Državna vlada je 2007. godine pokušala prikupiti podatke o komisijama iz prethodnih godina ali je ubrzo odustala shvativši da se radi o nemogućem zadatku. Zamjenik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović priznaje da nisu uspjeli popisati sve komisije jer je u institucijama BiH godinama vladao nered u kojem je svako mogao formirati komisije i određivati im naknade a da za to ne polažu račun Vijeću ministara BiH.
Nagrada za rad ili lojalnost?
Komisije obično nastaju za različite potrebe administracije – kada treba uništiti stare pečate, popisati uredski inventar, kupiti službeni auto, izabrati novog službenika, pripremiti nove zakone.
Međutim, Kasumović kaže da su komisije od početka bile i sredstvo ministrima da nagrade svoje saradnike – poslušnike.
‘U komisije su ulazili poslušnici. Ko ih nije slušao, nije mogao ući u komisije. Tako je i danas’, kaže Kasumović.
No nisu samo ‘poslušnici’ imali koristi od komisija. Nerijetko su i sami ministri posezali za unosnim komisijskim poslovima.
Među ministrima koji su sami sebe imenovali u komisije u periodu od 2006. do 2008. godine prednjače ministri pravde. Najviše je zaradio Slobodan Kovač, bivši ministar pravde BiH sa 12.834 KM. Kovačevim stopama krenuo je i aktualni ministar pravde Bariša Čolak koji je u godini imenovanja zaradio 3.600 KM.
Njegov kolega po funkciji u Federaciji BiH (FBiH) Feliks Vidović zaradio je 12.545 KM. Komisijski poslovi nisu bili strani ni bivšoj ministrici pravde FBiH, Borjani Krišto, danas predsjednici FBiH. Krišto je za ministarskog mandata u komisijama zaradila 11.440 KM.
Da bi stekli predstavu o ulozi komisija u sistemima vlasti u BiH, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva zatražili su podatke od vlada i ministarstava na svim nivoima u BiH – državnom, entitetskim, kantonalnim. Također su ih zanimale i komisije na opštinskim nivoima. Htjeli su znati koliko su članovi komisija zaradili u protekle tri godine i kakvi su rezultati njihovog rada. Ministarstva su većinom odgovorila na CIN-ov zahtjev, ali su dostavljeni podaci u određenim slučajevima bili nepotpuni.
Komisijske naknade na nivou BiH
Institucije koje nisu dostavile podatke pravdali su se time da je u arhivama teško doći do dokumentacije o komisijama, kao i da je problem to što je traženi materijal obiman. Neki od njih su kazali da nemaju ni novac ni vrijeme da odgovaraju na CIN-ova pitanja. Iako su po zakonu institucije obavezne medijima dostaviti tražene informacije u roku od 15 dana, ili objasniti zašto to ne mogu učiniti, nekoliko njih nije uopšte reagovao.
Isplate naknada na neviđeno
Na osnovu prikupljenih podataka novinari CIN-a su utvrdili da je u protekle tri godine za naknade članova komisija koje su oformile vlade i ministarstva na državnom i entitetskim nivoima vlasti potrošeno najmanje 9,39 miliona KM. Ukupan iznos naknada je puno veći jer dio ministarstava nije dostavio izvještaje o primanjima članova komisija za sve godine. Mnoge od komisija su se sastajale u toku radnog vremena, nisu podnosile izvještaje o radu i nisu završavale posao u roku. U rijetkim slučajevima vlasti su obustavljale isplatu naknada dok se posao ne završi.
Nakon niza godina nereda u komisijskom sistemu, državna vlada je u julu 2007. godine privremeno obustavila isplate državnim komisijama u institucijama BiH, a ujedno je stavljena van snage odluka po kojoj su do tada isplaćivane naknade.
Ranko Šakota, pomoćnik ministra finansija i trezora BiH objašnjava da je Vijeće ministara BiH zaključilo da komisijski sistem izmiče kontroli i da se mora naći neko razumno rješenje. Ranija odluka nije ograničavala broj komisija koje je jedna institucija mogla formirati. Komisije su tako formirane bez konsultacija sa Vijećem ministara što je, kaže, dovelo do anarhije jer državna vlada nije imala kontrolu nad utroškom novca namijenjenog komisijama.
U septembru 2007. godine Vijeće ministara je donijelo novu odluku o osnivanju i finansiranju komisija. Ona je u 2008. godini dovela do značajnog smanjenja izdataka za komisije jer su uvedene restrikcije. Prema podacima do kojih je došao CIN, devet ministarstava je u 2006. godini članovima komisija isplatilo 805.952 KM, dok je 2008. godine isplaćeno svega 166.640 KM.
Najvažnija novina je to što se naknade više ne mogu isplaćivati bez odobrenja Vijeća ministara BiH, kao i mišljenja Ministarstva finansija i trezora BiH. Državne komisije po ovome mogu biti isplaćene tek nakon što podnesu izvještaj Vijeću ministara BiH.
Ova odluka se međutim nije odnosila i na Parlamentarnu skupštinu BiH koja je u 2008. godini isplatila 222.472 KM članovima svojih komisija. Najviša ukupna naknada u toj godini iznosila je 11.464 KM.
Za razliku od državnih, koji svoje naknade moraju pravdati, službenici u Republici Srpskoj (RS) više ne mogu ostvarivati dodatna primanja kroz rad u komisijama. Ovo pravilo utvrđeno je novim zakonom o platama u RS koji je u primjeni od januara 2008. godine. Zauzvrat, prema riječima predstavnika sindikata, plate republičkih funkcionera i službenika su povećane. Ipak, ostavljena im je mogućnost da zarađuju u stručnim komisijama koje se ne finansiraju iz budžeta, nego od uplata kandidata. Tako je, primjera radi, Nikola Kovačević, pomoćnik ministra pravde RS u 2008. godini zaradio 5.000 KM, dok je Marica Švraka, načelnica odjeljenja za finansije i računovodstvo ovog ministarstva zaradila 1.800 KM.
Vlada FBiH nije uvodila bitne promjene u komisijskom sistemu.
Podaci su zatraženi i od tri kantona. Kanton Sarajevo je u protekle tri godine isplatio najmanje 2,3 miliona KM članovima svojih komisija. Tuzlanski kanton je u 2007. godini potrošio 446.886 KM. Vlada i ministarstva Hercegovačko-neretvanskog kantona su prema podacima iz budžeta za 2006. i 2007. godinu na komisije potrošili 2 miliona KM.
Distrikt Brčko je od januara 2007. do juna 2008. godine članovima komisija isplatio najmanje 427.457 KM. Općine većinom nisu dostavile podatke o pojedinačnim i ukupnim naknadama za rad u komisijama.
Istraživanje novinara CIN-a je pokazalo da se na komisije najviše troši na federalnom nivou. Potom slijede RS i kantoni. Država po svemu sudeći najmanje troši.
Bez obzira na razlike u troškovima, svim nivoima je zajedničko to da nema centralne evidencije o tome koliko su komisije koštale bh. poreske obveznike.
Najviše troši FBiH
U protekle tri godine na komisijske naknade najviše su potrošili Vlada i ministarstva na federalnom nivou – najmanje 5,1 miliona KM. Vlasti u RS-u su potrošile najmanje 2,68 miliona KM. Državne vlasti su u istom periodu potrošile 1,59 miliona KM.
Novinari CIN-a su otkrili da nedostaje mnogo podataka o isplaćenim naknadama zbog čega je vjerovatno ukupan iznos troškova za komisije mnogo veći.
Komisije se uglavnom formiraju prema odlukama o načinu formiranja komisija, kao i na osnovu drugih propisa. Komisije se često formiraju i na osnovu internih akata.
Svi članovi komisija ne dobivaju iste naknade. Sugovornici CIN-a kažu da visina naknada zavisi od mnogih faktora kao što su pojedinačni doprinos, stručnost komisije i dužina roka za završetak posla, no u praksi to često nije slučaj. Pojedinačni doprinos se ne vrjednuje, stručnost komisije se vrlo često poistovjećuje sa funkcijom koju član obavlja na redovnom poslu, a rokovi se ne poštuju.
Naknade bi se trebale isplaćivati na osnovu završenog posla, no to se nije poštovalo.
Kasumović, jedan od kritičara komisijskog sistem kaže: ‘Nikom nije bilo stalo do kontrole komisije jer su one bile dodatni, netransparentni izvor prihoda.’
