Neven Akšamija, direktor Agencije za državnu službu BiH (ADS), i njegovi saradnici kažu da svoj posao obavljaju profesionalno i da nikada nikome nisu pomogli da se zaposli, niti u svoju instituciju, niti u drugu. Ipak, primjeri nekih službenika koji su primljeni u radni odnos u Agenciji izazivaju nedoumice – i tužbe.

Zaposlenici ove institucije odlučuju ko će dobiti radno mjesto u prestižnoj državnoj službi. Prema Zakonu o državnoj službi, Komisiju za izbor državnih službenika čini pet ljudi – dvoje iz institucije koja traži kandidata i troje sa liste eksperata koju sastavlja Agencija. Na listi se trenutno nalaze imena 360 profesionalaca iz cijele države, uključujući i neke od zaposlenih u ADS-u.

Agencija imenuje nezavisnu komisiju, a Vijeće ministara BiH na prijedlog njenog direktora donosi pravila o visini naknada članova. Članovi potom biraju predsjedavajućeg Komisije i donose poslovnik o radu. Prilikom ocjenjivanja kandidata, javno se objavljuje samo zbirna ocjena, ali ne i pojedinačne ocjene svakog od članova Komisije. Ni ADS, ni bilo koja druga institucija se ne može miješati u rad Komisije niti dovoditi u pitanje pojedinačne ocjene njenih članova.

Direktor Akšamija i Kemal Bajramović, šef Grupe za informacione tehnologije u ADS-u, bili su članovi Komisije kada je ADS u maju prošle godine tražio višeg stručnog saradnika za obradu i upravljanje informacijama – radno mjesto koje se nalazi u Bajramovićevom odsjeku. Najuspješnija na konkursu na kome su četiri osobe izašle na pismeni ispit je bila Aldijana Gušić koja je u ADS-u od 15. februara 2006. godine radila na mjestu referenta za održavanje informacionih tehnologija.

Bajramović kaže da im nije bio cilj zaposliti nekoga koga znaju, već najboljeg kandidata za to radno mjesto.

Akšamija je objasnio da je Gušićeva 2006. godine došla konkursnom procedurom za zaposlenike u državnoj službi, sa srednjom i višom stručnom spremom. U međuvremenu, 2009. godine je diplomirala i rukovodstvo firme je odlučilo da je zadrži. U to vrijeme nisu imali mjesto za državnog službenika koje podrazumijeva fakultetsku diplomu, ali jesu prazno mjesto izvršnog asistenta direktora. Akšamija kaže da se tada obim posla povećavao, ADS je trebao radnika pa je rukovodstvo sa Gušićevom potpisalo novi ugovor.

Od 1. maja 2009. do 30. juna 2011. godine Gušićeva je samo formalno bila izvršni asistent direktora, dok je, ustvari, nastavila obavljati posao u Grupi za informacione tehnologije.

“Mi smo, dakle, fino profitirali zato što smo imali diplomiranog inžinjera za platu referenta”, kaže Akšamija.

U međuvremenu, 9. maja 2011. godine, ADS je oglasio da traži IT stručnjaka.

“Kad je imala određeni broj godina staža da se može prijaviti, mi smo za nju raspisali oglas”, objasnio je Akšamija.

Gušićeva je 29. juna 2011. godine polagala drugi dio stručnog ispita, pred komisijom u kojoj su bili njeni šefovi i saradnici u prethodnih pet godina. Proglašena je najuspješnijom kandidatkinjom.

Drugim riječima, dan nakon što je istekao njen prethodni ugovor i dalje je radila u Agenciji, ali ovaj put kao državna službenica sa svim povlasticama. U oglasu piše da je neto plaća za ovo radno mjesto 1.170 KM, istovremeno kada je prosječna plaća u državi bila 813 KM. Uz to, ADS redovno plaća poreze i doprinose za svoje službenike, što se ne može reći za veliki broj drugih poslodavaca u BiH.

U državnu službu se teško ulazi, a iz nje još teže izlazi

Najmanje 267 ljudi je u posljednjih pet godina već radilo na pozicijama u 33 državne institucije i prije nego što je za njih raspisan konkurs, podaci su koje su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva. Komisije su u svim ovim slučajevima smatrale da su za posao najsposobniji upravo oni kandidati koji su već u instituciji.

Na konkurse koje je organizovao i sproveo ADS u prethodne tri godine izašlo je skoro 15 hiljada drugih kandidata bez prethodnog iskustva u državnim institucijama.

Neki su bili samo na korak od uspjeha i za CIN su izjavili da činjenicu što ljudi već rade na mjestima za koje je raspisan konkurs doživljavaju kao prepreku koju ne mogu preći i da se u državnu službu može zaposliti samo “preko veze“.

Odbor državne službe za žalbe je odbacio žalbe kandidata da članovi komisije ne mogu davati objektivne ocjene ako znaju neke od kandidata ili sa njima već rade.

Sve žalbe o favoriziranju kandidata Odbor je odbacio zbog nepreciznih osporavanja objektivnosti članova Komisije.

Akšamija kaže da drugi učesnici jesu hendikepirani na konkursima na koje se prijavljuju kandidati koji već rade u instituciji, ali da se po zakonu neće smatrati diskriminacijom što negdje neko već radi i ima neko znanje ili iskustvo: „Jer, mi biramo najstručnije. Zakon je tako podešen”.

Osim Gušićeve, od 2004. do 2009. godine je u ovu instituciju na sličan način došlo još četvero ljudi. Dvije državne službenice su u ADS-u radile prvo kao pripravnice, potom na određeno, a zatim su se zaposlile za stalno – kad je raspisan oglas za mjesta na kojima su već radile.

Treći službenik je došao po ponudi same Agencije, jer su ga, prema riječima rukovodstva, upoznali kroz konkurse za druge institucije i kroz njegova česta obraćanja Agenciji za savjete u vezi sa dokumentacijom za zaposlenje.

Akšamija otvoreno govori o načinima na koji su ovi ljudi došli do posla u Agenciji koju vodi i još kaže da su oni „sami sebi bili najbolja štela“, jer su dobro radili.

Zatvorska kazna nije prepreka za državnu službu

Bojan Golić je nekadašnji direktor Akcijskog fonda RS-a i vršilac dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB RS) koji je takođe bio pripravnik u ADS-u. On je krajem juna 2010. godine priznao krivicu za nesavjestan rad u službi, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od četiri mjeseca.

Golić je u ADS primljen kao pripravnik, 2004. godine, kada je ova institucija raspisala oglas za prijem pripravnika. Godinu dana kasnije ADS je raspisao oglas za državnog službenika na koji se Golić prijavljuje i ostvaruje najbolji rezultat. Do 5. juna 2008. godine je promijenio dvije pozicije u ADS-u – primljen je kao viši stručni saradnik za rješavanje sukoba, a godinu dana kasnije je premješten na mjesto višeg stručnog saradnika za prijave i obavještenja. Na ovom mjestu je bio do 5. juna 2008. godine, kada je zatražio odsustvo iz državne službe.

„2008. sam otišao u Banja Luku. Imao sam rješenje u skladu sa zakonskim propisima o neplaćenom odsustvu, od tadašnjeg direktora Jakoba Fincija, do isteka mandata ili prekida ugovora”, kaže Golić.

Golića je Vlada RS-a 2008. godine prvo imenovala za direktora Akcijskog fonda, a godinu dana kasnije ga je Nadzorni odbor IRB-a postavio za vršioca dužnosti direktora. Međutim, nepunu godinu dana nakon imenovanja Golić je uhapšen zbog nesavjesnog rada u službi. Nakon tri mjeseca pritvora priznao je krivicu i bio osuđen na četiri mjeseca zatvora.

Prema sporazumu koji je potpisao sa Specijalnim tužilaštvom RS-a, Golić je priznao da je sredinom jula 2009. godine objavio javnu ponudu za preuzimanje koje je IRB uputio akcionarima banjalučkog društva Medicinska elektronika. Mjesec dana kasnije sazvao je sjednicu Uprave IRB-a na kojoj je odlučeno o kupcu 35 posto akcija ovog preduzeća. Golić je ovim potvrdio da je glasao, a zatim i dao ovlaštenje da se 3,3 miliona akcija Medicinske elektronike proda Mili Radišiću po cijeni od 0,0554 KM po akciji.

U Sporazumu piše da Golić nije znao da je stvarna vrijedost akcija skoro deset puta veća. Ovom prodajom je budžet RS-a oštećen za najmanje 1,3 miliona KM.

Među četvero optuženih bio je i Mile Radišić, kum predsjednika RS-a Milorada Dodika. Međutim, Okružni sud Banja Luka ih je u oktobru prošle godine oslobodio optužbi.

Nakon što je priznao krivicu i dobio presudu, Bojan Golić je Akšamiji napisao molbu za vraćanje na staro radno mjesto i već početkom decembra 2010. godine je nastavio sa poslom državnog službenika za komisije za izbor i testiranja u ADS-u.

Sve ovo je u skladu sa pravilima. Po zakonu, svi nerukovodeći državni službenici imaju pravo na odsustvo iz državne službe, ukoliko se imenuju na neki drugi položaj, kakav je bio slučaj sa Golićem. To odsustvo može trajati od dana imenovanja na novo radno mjesto do prekida te funkcije ili isteka mandata. U roku od mjesec dana nakon toga imaju pravo da traže povratak na isto ili slično radno mjesto sa kojeg su zatražili odsustvo.

Međutim, deset mjeseci prije Golićevog povratka ADS je raspisao konkurs za mjesto višeg stručnog saradnika za komisije za izbor i testiranja. Kao najuspješnija kandidatkinja izabrana je Sanja Nurkić, koja je počela raditi 1. maja 2010. godine.

Nakon što je Golić najavio svoj povratak u ADS, direktor Akšamija premješta Nurkić “autoritativnim rješenjem rukovodioca” na drugo radno mjesto, a Golića stavlja na njeno.

No, ubrzo je Golić unaprijeđen.

Akšamija kaže: „Javio se naš bivši službenik koji traži svoje zakonito pravo. Mi smo njega vratili na tu poziciju. Pošto mi u tom trenutku nije trebao viši stručni saradnik, ali mi je trebao šef, a vratio mi se čovjek koji je bio na poziciji direktora, mi smo odlučili da ga unaprijedimo na, zakonom propisan način, mjesto šefa Odsjeka”.

Tako je Golić internim konkursom unaprijeđen u šefa Grupe za prijave i testiranje i jednog od rukovodećih ljudi Agencije.

Činjenica da je Golić osuđen na četveromjesečnu kaznu zatvora zbog nesavjesnog rada nije bila prepreka za rad i napredak u karijeri, jer u državnoj službi ne može raditi jedino čovjek koji je osuđen na najmanje šest mjeseci zatvora ili se protiv njega trenutno vodi krivični postupak.

Zamjenik ministra protiv direktora Agencije

Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora BiH, je u oktobru 2011. godine poslao Tužilaštvu BiH prijavu u kojoj je izrazio sumnju da su uposleni u ADS-u i članovi Komisije za izbor državnih službenika zloupotrijebili položaj prilikom procedure zapošljavanja pet službenika u ovom ministarstvu u maju 2011. godine.

Kasumović u prijavi piše da je unaprijed određeno koji će kandidati biti primljeni, na štetu drugih, i da su u tome učestvovali Akšamija i članovi Komisije za izbor: Anka Šešlija, Dženana Selimović, Tamara Čapelj, Azem Krajinić i Njegoš Pavlović.

Na konkurs se javilo oko 200 kandidata, ali je ADS o izlasku na polaganje pismenog dijela stručnog ispita 15. septembra 2011. godine propustio da obavijesti 125 njih. Zbog toga su oni prvi dio ispita polagali 20 dana kasnije.

Tri dana prije ispita Kasumović je napisao dopis Akšamiji u kojem ga obavještava da ima informacije da je konkurs namješten i da se zna da će posao dobiti Tanja Minić, Manuela Stjepanović, Ana Drmić, Jasmina Putica i Mithad Čolaković. Oni su u Ministarstvu radili od aprila 2010. godine. Prvu godinu su bili pripravnici, a od maja 2011. godine su svi postali stručni saradnici. Ti ugovori su im isticali 15 dana nakon završetka testiranja za stalni posao.

Kasumović je zahtijevao poništenje imenovanja Komisije za izbor državnih službenika i ponovno provođenje konkursne procedure.

Akšamija je potvrdio da mu se Kasumović obratio te da mu je odgovorio kako Agencija nema ovlaštenja da poništava rješenje o imenovanju Komisije.

U Tužilaštvu BiH nisu htjeli davati nikakav komentar na CIN-ovo pitanje dokle je došla provjera prijave zamjenika ministra.

Kasumović nije jedini koji je od pravosudnih organa zatražio rješenje ovog slučaja.

Džana Sokolović je bila kandidatkinja za jedno od pet mjesta u ovom ministarstvu i nakon pismenog dijela stručnog ispita imala je najbolji rezultat. Međutim, na intervjuu nije osvojila maksimalan broj bodova pa je posao dobila Manuela Stjepanović, jedna od petero prozvanih. Zbog toga je Sokolović odlučila da se žali Odboru državne službe za žalbe. Nakon odbijene žalbe, u decembru 2011. godine je tužila Odbor Sudu BiH. Kaže da još nije dobila presudu:

„Može (Sud BiH) da odbaci ili da vrati na ponovno postupanje pa da Odbor odbaci kao nedopušteno. Ali, ja ću ih onda opet tužiti. Za duševnu bol, za propuštene plate. Dokle god. Neću odustati.”

Konkurs je završen 14. oktobra 2011. godine, polaganjem usmenog dijela ispita. Posao su dobila četiri kandidata na koje je Kasumović upozorio ADS. Ana Drmić, peta kandidatkinja, bila je neuspješna već u prvom dijelu ispita, kao i ostalih šest kandidata koji su konkurisali za istu poziciju, pa na ovo radno mjesto u Ministarstvu finansija i trezora BiH još niko nije primljen.