Stotine osoba, među kojima i počinioci težih krivičnih djela, posjeduju falsificirane dokumente Bosne i Hercegovine (BiH). Lažni dokumenti omogućavaju im dugotrajno skrivanje od vlasti, izbjegavanje zatvora, neometan prelazak granica, dobijanje pasoša i viza, te brojne druge pogodnosti.
‘Tako se mogu skrivati teroristi, ratni zločinci, narkodileri, kradljivci auta, ljudi koji se bave poslovnim prevarama, ljudi iz oblasti privrednog kriminaliteta. Nema oblasti u kojoj njima to ne treba. Tako mogu registrovati i kojekakva udruženja građana, privatna preduzeća’, kaže Gojko Vasić, načelnik Uprave kriminalističke policije Republike Srpske (RS).
Tužilaštvo BiH već gotovo dvije godine vodi sveobuhvatnu istragu o falsificiranju i nelegalnom izdavanju CIPS dokumenata. U Tužilaštvu navode da je teško govoriti o tačnim podacima, ali sumnjaju da je riječ o stotinama osoba sa krivotvorenim dokumentima. Među njima se nalaze i osobe iz kriminalnog miljea.
Ovakav razvoj događaja opovrgao je početne najave da će CIPS biti sistem koji će spriječiti falsificiranje dokumenata i mogućnost korištenja lažnih ličnih karata, te pomoći borbu protiv organiziranog kriminala.
Prema riječima Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužilaštva BiH, oko 70 lica se sumnjiče da su organizatori i realizatori ovih aktivnosti. Do sada je uhapšeno više od 25 osumnjičenih, među kojima su i uposlenici policijskih agencija koji su radili na izdavanju ličnih dokumenata, te uposlenici u opštinama.
Tako je u februaru 2009. godine uhapšen Mladen Smiljanić koji je radio kao istražitelj za potrage u Policiji Brčko Distrikta, te kontakt osoba za saradnju sa Interpolom. Optužnica podignuta u novembru iste godine ga tereti kako je pokušao prikriti postojanje potjernice protiv osobe iz Srbije, s ciljem da to lice dobije bh. dokumente. Za svoju uslugu je tražio 4.000 KM ili motocikl, navodi se u optužnici.
Kriminalne aktivnosti su otkrivene u cijeloj državi, u najvećoj mjeri na području Banja Luke, Brčkog, Bijeljine, Bratunca, Vlasenice, Tuzle i Sarajeva. Prema saopštenju Tužilaštva BiH originalne lične karte i pasoši sa lažnim imenima su se mogli lako dobiti za cijenu od 2.000 eura.
U odgovoru koje je Tužilaštvo BiH uputilo Centru za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) stoji da se, između ostalog, lažne isprave dobijale falsificiranjem starih ličnih karata, te drugih dokumenata – rodnih listova, uvjerenja o državljanstvu – na osnovu kojih su se vadile nove lične karte.
Prvi slučaj
Ovoj istrazi prethodila je još jedna koja je u maju 2005. godine rezultirala i presudom Suda BiH. Cvijo Tovilović, uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS koji je u Banja Luci radio na izdavanju CIPS ličnih dokumenata, osuđen je na kaznu zatvora od 18 mjeseci zbog zloupotrebe službenog položaja. Milisav Knežević, po zanimanju policajac, ali nezaposlen, osuđen je na dvije godine zatvora.
Knežević je pronalazio lica zainteresirana za dobijanje lažnih ličnih karata, a zatim im za novčanu naknadu to i omogućavao. Najprije im je obezbjeđivao falsificirane stare lične karte sa područja Federacije BiH, sa odjavama prebivališta – dokumenti koji su bili potrebni da bi zainteresirani dobili novu ličnu kartu, sa novim mjestom prebivališta.
Na lažnim starim ličnim kartama nalazile su se samo njihove fotografije, dok su ostali identifikacioni podaci pripadali drugim osobama koje su se već nalazile u CIPS bazi podataka, zbog čega i nije bilo sumnje da je riječ o nelegalnim aktivnostima.
Koristeći takve, falsificirane dokumente, Tovilović je obradio i ovjerio veći broj zahtjeva, na osnovu kojih su izdate nove lične karte sa lažnim sadržajem.
Prema riječima Gojka Vasića, u tom periodu MUP RS je otkrio oko 150 falsificiranih ličnih dokumenata. Međutim, samo za trećinu njih su utvrđeni stvarni identiteti osoba koje su ih koristile.
‘Ostali su i dalje u prilici da koriste lične karte, mada su one u CIPS sistemu bile poništene i stavljene u pasivu. Ali svejedno, sa tom ličnom kartom kad dođe u Srbiju, on se normalno kreće, kad dođe u Hrvatsku normalno se kreće, može ostvarivati određena prava, a da se to ovdje ne zna’, kaže Vasić.
Primjer Stanka Vujičića pokazuje na koji način su radili Tovilović i Knežević, koji je i ranije bio osuđivan zbog krivičnog djela falsificiranja isprava.
Vujičić je u Banja Luci pronašao lica koja su mu mogla pomoći da dobije novu ličnu kartu i pasoš na lažno ime kako bi dobio vizu za Austriju. Istraga MUP-a RS je pokazala da su mu novi dokumenti trebali jer je u Austriji ranije bio osuđivan zbog krivičnog djela – nanošenje tjelesnih povreda.
U iskazu koji je dao na suđenju Toviloviću i Kneževiću, naveo je da je po dobijanju novih dokumenata trebao platiti 1.500 KM. Međutim, Tovilović i Knežević su uhapšeni upravo u momentu kada su vršili predaju njegove nove lične karte.
Drugi svjedok, Amir Zahirović, potvrdio je da je za dobijanje lažne lične karte i pasoša platio iznos od 3.000 KM.
Kriminalci sa lažnim dokumentima
Istraga koja je još u toku pokazala je da su i lica iz kriminalnog miljea došla u posjed CIPS dokumenata sa lažnim podacima, ali iz Tužilaštva BiH ne žele govoriti o konkretnim imenima do podizanja optužnice.
Međutim, primjeri iz prošlosti pokazuju koliko je falsificiranje dokumenata moglo koristiti takvim licima u obavljanju nezakonitih aktivnosti.
U septembru 2008. godine Okružni sud u Bijeljini osudio je pravosnažno Slađana Loncu na dvije godine i devet mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga, te zbog falsificiranja isprave.
Utvrđeno je da je Lonco od 2003. godine koristio lažno ime Dejan Marković zahvaljujući ličnoj karti na to ime koju je dobio u CIPS kancelariji u Banja Luci. Ličnu kartu je dobio na isti način na koji su i Tovilović i Knežević obezbjeđivali dokumente svojim klijentima.
Prije ovoga, u junu 2004. godine, Sud BiH pravomoćno je osudio Loncu na 18 mjeseci zatvora zbog pokušaja ilegalnog prebacivanja 14 državljana Bangladeša u BiH.
Prema riječima Gojka Vasića, prilikom pretresa stana koji je Lonco koristio u Bijeljini, policija je 2004. godine pronašla pečate policije iz Zenice, Bugojna i Novog Sarajeva. Njihovim vještačenjem utvrđeno je da je 70 dokumenata u Banja Luci izdato na osnovu falsifikovanih dokumenata ovjerenih tim pečatima.
Među licima koja su pribavila lažne dokumente bio je i Loncin brat Slaviša koji je koristio lažno ime Dragan Popović.
Lažnim identitetom pod imenom Spomenko Marijanović koristio se i Đorđe Ždrale protiv koga je u augustu 2009. godine Sud BiH potvrdio optužnicu koja ga tereti za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera, nekadašnjeg načelnika Uprave policije RS, počinjeno 2000. godine.
Dvostruka državljanstva
Poseban problem, što se i navodi u presudi protiv Tovilovića i Kneževića, jeste što su na osnovu lažnih ličnih karata, oni koji su ih imali, mogli dobijati i pasoše, te vaditi vize i putovati u inostranstvo.
To u praksi znači i da su se lica koja su osuđivana za teška krivična djela ili su u bijegu pred zakonom mogla slobodno kretati.
Problem falsificiranih dokumenata posebno dolazi do izražaja imajući u vidu da BiH po Zakonu o krivičnom postupku ne izručuje svoje državljane drugim državama. Drugim riječima, ukoliko je neko počinio krivično djelo na primjer u Hrvatskoj, a ima i bh. državljanstvo i dokumente, te se nalazi u BiH, neće biti izručen.
Isto vrijedi i za Hrvatsku i Srbiju, čiji ustavi ne dozvoljavaju izručenje svojih državljana.
‘Postoji određen broj osoba iz susjednih zemalja koje su također na nezakonit način stekle bh. osobne dokumente. Čest način prevare, bio je da su korištene krivotvorene lične karte na primjer Srbije, kao osnovu za izdavanje bh. dokumenata’, navode u Tužilaštvu BiH.
Jedna od osoba za koju su izrazili sumnju da je stekao bh. državljanstvo i dokumente na nezakonit način je Milivoje Andrić, koga je u martu 2009. godine uhapsila policija Brčko Distrikta. Vlasti Srbije ga traže zbog ugrožavanja javne sigurnosti, nezakonitog nošenja oružja i eksplozivnih naprava, lažnog prijavljivanja i posredovanja u vršenju prostitucije. Iz Tužilaštva nisu željeli dati nove informacije o njegovom statusu.
‘Sve osobe koje su primljene u državljanstvo BiH nezakonito, ili nezakonito zbog davanja lažnih podataka ili zbog nezakonitog rada osoblja koje je radilo na odgovornom mjestu gdje je primljena, takva odluka se može poništiti. I onda ta osoba nema državljanstvo BiH, onda se ona može izručiti zemlji čiji je državljanin’, kaže Jusuf Halilagić, sekretar Ministarstva pravde BiH.
Problematika dvostrukih državljanstava trebala bi uskoro biti umanjena potpisivanjem izmjena ugovora o pravnoj saradnji BiH sa Hrvatskom i Srbijom. Najvažnija izmjena se odnosi na to da se oni koji su pravosnažno osuđeni u jednoj više neće moći kriti u drugoj državi već će morati služiti kaznu u jednoj od njih po vlastitom izboru.
Prema podacima Ministarstva pravde, trenutno se od bh. vlasti u susjednim zemljama kriju čak 282 osobe sa pravosnažnim presudama, a među njima su i oni kojima su za teža krivična djela izrečene kazne zatvora od 15 i 20 godina.
Prema podacima MUP-a Hrvatske, u BiH se nalazi 47 osoba koje ta država potražuje na temelju raspisane međunarodne potrage. Ni Ministarstvo pravde, ni MUP Srbije ne raspolažu preciznim podacima o tome koliko se njihovih državljana na ovaj način krije u BiH.
‘Mi ćemo tražiti sigurno, nakon što zaključimo ugovor, da se sve osobe uhapse i da počnu izdržavati kaznu’, kaže Halilagić.
Međutim, novi ugovori neće do kraja riješiti ovu problematiku. U ministarstvu pravde BiH kažu da će se osobe protiv kojih su procesi u toku ili protiv kojih se vode istrage i koje se sumnjiče za činjenje krivičnih djela i dalje moći kriti u drugim državama.
