Kada je Zavod za zaštitu spomenika i očuvanja prirodne baštine bivše Republike Bosne i Hercegovine prestao sa radom 2002. godine, iza njega je ostao registar sa 2.771 kulturno-historijskih predmeta, spomenika i arheoloških nalazišta koji su uništeni ili oštećeni tokom rata.
Danas, nakon četiri liste i ukupno šest komisija i zavoda (te prijedloga za oformljivanje još jedne), državni službenici i kulturno-historijski radnici još uvijek se ne mogu dogovoriti o tome šta bi trebalo biti dijelom bosanskohercegovačke baštine i na koji način bi je trebalo zaštititi.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, oformljena 2002. godine, i dva entitetska zavoda još uvijek su zaglavljeni u borbi oko administrativne i finansijske kontrole nad očuvanjem državnog naslijeđa.
‘Državna komisija nije do kraja definirala svoje nadležnosti, a često se u nadležnostima poklapa sa federalnim Zavodom za zaštitu spomenika’, objašnjava profesor Enver Imamović, koji radi kao stručnjak za arheologiju pri Sarajevskom univerzitetu. ‘Kao rezultat – spomenici propadaju’, kaže on.
Ministar za kulturu FBiH u januaru je lišio entitetski zavod nezavisnosti, dovodeći državnu komisiju korak bliže ka potpunoj kontroli. U isto vrijeme, državna komisija je organizirala sastanak, sa ciljem pripreme nove legislative koja bi kontrolu nad očuvanjem naslijeđa u potpunosti prebacila na organe vlasti na državnom nivou.
Krajem prošle godine, visoki predstavnik Paddy Ashdown podsjetio je Vijeće ministara BiH da je zaštita kulturnih spomenika i naslijeđa jedna od njihovih obaveza propisana Dejtonskim sporazumom. Kao što je ocrtao pravac razvoja odbrane i policije, Ashdown je ukazao da bi očuvanje naslijeđa trebalo biti u nadležnosti institucija na državnom nivou.
Ashdownovi komentari su se odnosili na sedam kulturnih institucija, uključujući i Zemaljski muzej, koje su prošle godine zatvorene ili su bile pred stečajem. Ovog mjeseca, parlament i Kanton Sarajevo su iznašli 1.9 miliona KM za ponovno otvorenje Zemaljskog muzeja. Prema riječima ministra civilnih poslova BiH Safeta Halilovića, Zemaljski muzej je ponovno otvoren, a uskoro se očekuje i ponovno otvorenje Historijskog muzeja.
Međutim, trajno rješenje problema finansiranja bi moglo postati još jednim taocem entitetskih političkih igara.
Neposredno prije dodjele sredstava za ponovno otvorenje muzeja, federalni ministar za kulturu i sport Gavrilo Grahovac kazao je kako, zbog nedostatka sredstava uslijed nastale političke paralize, ne gaji previše nade za buduće finansiranje čak ni ove općepriznate institucije za očuvanje kulturnog naslijeđa.
‘Zemaljski muzej je od značaja za cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali ministri iz Republike Srpske ga ne žele’, kazao je Grahovac.
Mladen Ivanić, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) u Republici Srpskoj odbio je komentirati optužbe koje je iznio ministar Grahovac. Međutim, njegova glasnogovornica, Lepa Babić, izjavila je kako bi Ivanić bio saglasan sa finansiranjem kulturnih ustanova kada bi se neke od njih nalazile u Republici Srpskoj.
Izvan okvira politike, na kocki su ne samo očuvanje naslijeđa za buduća pokoljenja već i kulturni imidž zemlje i ekonomski prosperitet koji dolazi kao posljedica uspješnog reklamiranja tog imidža.
Ovaj tekst dio je serijala pod nazivom ‘Gubljenje kulture’ kojim je Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu (CIN) želi dati potpun uvid u način na koji je BiH poslije rata pristupila restauraciji i zaštiti kulturno-historijskih spomenika, predmeta i arheoloških nalazišta, koje zajedno čine kulturno naslijeđe ove zemlje.
CIN-ov tim je ustanovio da vlada nema sistematski pristup zaštiti kulturnog naslijeđa zemlje kao ni promoviranju kulture s ciljem poboljšanja državnog imidža i poticanja industrija kao što su turizam i kinematografija. U međuvremenu, budućnost naroda i njegovi novi naraštaji, dobijaju krajnje ispolitiziranu sliku svoje kulturne historije.
Prema riječima stručnjaka i državnih službenika, naše kulturno naslijeđe se ne gubi samo uslijed propadanja kulturnih spomenika. Historijski predmeti kao što je dokument iz 12. stoljeća, u kojem se Bosna i Hercegovina po prvi put spominje kao zasebna država, nalaze se u muzejima i galerijama drugih država.
Kao odgovor na ovaj problem, državna komisija je predložila formiranje još jedne komisije koja bi bila zadužena da načini popis predmeta koji se nalaze u posjedu stranih država.
Federacija BiH predviđa da će ove godine utrošiti 3 miliona KM za rekonstrukciju nacionalnih spomenika koje je identificirala državna komisija. Republika Srpska je doznačila 500.000 KM za stavke koje se nalaze na njenoj listi.
Kako kaže profesor Imamović, nemoguće je procijeniti ukupne troškove očuvanja građevina i institucija koje su oštećene uslijed rata, a kasnije dodatno oronule uslijed nemara. No troškovi samo jednog projekta se kreću od 350.000 KM za obnovu fasade franjevačkog manastira u Fojnici do 20 miliona KM za obnovu sarajevske vijećnice.
Opseg sredstava uloženih u obnovu, kako kaže svjetski stručnjak za naslijeđe, američki arheolog sa Bostonskog univerziteta Bruce Hitchner, može se mjeriti samo značajnošću objekta koji se obnavlja.
Bh. historija bogata je kulturnom baštinom iz prahistorijskog, rimskog, vizantijskog, srednjovjekovnog i osmanskog perioda, kazao je Hitchner u razgovoru.
‘Značajna je koliko i baština bilo koje evropske zemlje koja ima dugu kulturnu i historijsku tradiciju’, kaže Hitchner.
Politički značaj kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine će rasti na važnosti kako se BiH bude približavala Evropskoj uniji, u kojoj se nalaze zemlje sa jasnim identitetom koji potiče iz brižljivo čuvane prošlosti, dodao je Hitchner.
Bez obzira koju listu koristili, popis uništenih kulturnih spomenika je veoma dug.
Tokom posljednjeg rata, najveća stradanja pretrpjele su građevine iz perioda od 15. do 18. stoljeća, a potom one iz 19. stoljeća, odnosno građevine iz austrougarskog perioda, kazala nam je Mirela Mulalić-Handan, izvršna službenica Komisije za očuvanje kulturne baštine BiH.
Ove građevine, koje su stručnjaci ocijenili kao baštinu od međunarodnog značaja, uglavnom se nalaze u centralnim dijelovima Sarajeva, Mostara i Jajca. Drugi, veoma značajni kulturni spomenici koji su uništeni tokom rata, nalazili su se u centrima Stoca, Banje Luke i Foče, dodaje Mulalić-Handan.
Od 58 najvrjednijih mesdžida, tekija i drugih islamskih objekata, 22 su totalno uništena, dok su ostali znatno oštećeni.
Prema izvještaju državne komisije, od 40 najvrjednijih crkava, manastira i samostana izgrađenih u periodu od 15. do 19. stoljeća, pet je potpuno uništeno, a četiri su znatno oštećena. Dvije sinagoge u Sarajevu su također pretrpjele djelomična oštećenja.
Ono što rat nije uništio, sada bi mogao dokrajčiti nemar.
Postoje podaci o preko 50.000 stećaka, velikih nadgrobnih spomenika iz Srednjeg vijeka. Međutim, prema riječima federalnog Zavoda, danas ih je ostalo svega 2.000 i nalaze se u različitim fazama propadanja. Najznačajniji su bogato ukrašeni nadgrobni spomenici na groblju u Radimlji blizu Stoca sa primjercima iz 15. i 16. stoljeća, koje profesor Imamović naziva ‘najmonumentalnijim nadgrobnim spomenicima u Evropi’.
Dio Radimlje se sada koristi kao deponija smeća, a ostatku prijeti uništenje izgradnjom novih objekata u blizini groblja.
U Ripču, ostaci prahistorijskog naselja otkrivenog tek krajem 19. stoljeća bivaju ugroženi izgradnjom putova, voćnjaka i muzejske bašte, kaže se u izvještaju državne Komisije.
U nekim slučajevima, bosanskohercegovačko naslijeđe se doslovno raspada.
Projekt izgradnje stambenih objekata u Jajcu radi se na lokaciji u sjeni masivnog kamenog zida tvrđave iz 15. stoljeća, prijeteći da se svakog časa obruše na glave stanovnika.
‘Prije godinu dana, četiri kvadratna metra zida su se obrušila doslovno milimetar od jedne kuće’, kaže Edvard Sklenar, stanovnik Jajca.
Prema riječima Dubravka Lovrenovića, bivšeg predsjednika, a sada člana državne komisije, posljednja radnja na očuvanju groblja koje se on sjeća urađena je na groblju Radimlje prije nekih 20 godina i od tada više ništa nije urađeno.
‘Sve je u veoma trošnom stanju, od groblja do stećaka, i sve je u fazi rapidnog raspada’, kaže Lovrenović. ‘Ni jedno staro groblje nije ničim zaštićeno’.
Čak i kada su stručnjaci dostupni i spremni pomoći obnovi ovakvih znamenitosti, nedostatak koordinirane politike vlade u pogledu očuvanja kulturne baštine veže im ruke, kazao nam je jedan arheolog, koji je 2002. godine pozvan da pogleda jedno lokalno nalazište u Mošunju, blizu Viteza.
Prema riječima Žarka Bošnjaka, dugogodišnjeg turističkog radnika iz Viteza, stanovnici sela već godinama na dvadesetak lokacija nailaze na rimske, ilirske i ranokršćanske predmete. Mještani su čak našli i bronzani mač iz 10. stoljeća, čija je slika stavljena na grb Mošunja.
Mještani su, vođeni lokalnim historičarom koji vjeruje da se ispod grada nalazi zakopano selo iz 4. stoljeća, molili vladine službenike da sponzoriraju iskopavanje nalazišta.
Snježana Vasilj, profesorica arheologije Univerziteta u Sarajevu, posjetila je ovaj grad 2002. godine i ponudila da izvrši iskopavanje nalazišta. Općinski službenici su se pobunili zbog toga što bi na kompletan projekt morali utrošiti hiljade maraka, koje su prije rata uglavnom dodjeljivale republičke institucije.
Međutim, gospođa Vasilj smatra da se troškovi mogu svesti na minimum uz samo malo kreativnog razmišljanja.
Po njenim riječima, ona je predložila da iskopavanje obavi bez ikakve naknade, a da bi se za veći dio iskopavanja mogle iskoristiti javne komunalne ustanove.
Grad još uvijek nije prihvatio ponudu profesorice Vasilj.
‘Arheologija je najtužnija profesija, jer nijedna institucija koja bi trebala brinuti o arheološkim spomenicima ne funkcionira’, kazala je profesorica Vasilj. ‘Ne postoji ni jedan zakon o očuvanju spomenika i niko ne može dati odobrenje za vađenje arheoloških iskopina.’
Borba za ovlasti između državne komisije i entitetskih zavoda pomogla je da se napori u pogledu očuvanja kulturne baštine dovedu u neku vrstu pat-pozicije, kazala je profesorica Vasilj o svom iskustvu.
Državnu komisiju je 2002. godine formiralo predsjedništvo, kao zamjenu politički izbalansiranoj komisiji koja je formirana po potpisivanju Dejtonskog sporazuma 1996. godine.
Stručnjaci koji rade u državnoj komisiji nisu političari već ljudi koji imaju iskustva u očuvanju kulturne baštine, rekla je Mulalić-Handan.
Državnu komisiju čini pet članova: tri iz Bosne i Hercegovine, jedan arhitekta i dva historičara i dva međunarodna stručnjaka, jedan arhitekt – historičar iz Turske i jedan restaurator iz Švedske.
U cilju finansiranja zaštite i očuvanja kulturne baštine na nivou entiteta kreirana su dva zasebna zavoda.
Državna komisija pak ima isključivu ovlast za proglašavanje nacionalnog spomenika. Međutim, komisija koja od vlade ne prima nikakva sredstva za obnovu i praktične radove na terenu zavisi od entitetskih zavoda.
‘Državna komisija sada obavlja samo popis kulturnih spomenika i daje naloge za projekte restauracije koje obavljaju entitetski zavodi’, kazao je Fahrudin Rizvanbegović, bivši predsjednik Komisije i bivši ministar za kulturu FBiH.
Entiteti i državna komisija, međutim, nisu saglasni u pogledu identificiranih objekata koje treba zaštititi.
Federalni Zavod je naslijedio službeni registar naslijeđa koji je u bivšoj Jugoslaviji vodio republički Zavod za očuvanje spomenika.
U tom registru trenutno je zavedeno 2.771 historijskih spomenika i predmeta.
Državna komisija koja je formirana 1996. godine sa te liste je preuzela svega 777 stavki.
Postojeća državna komisija smatra da je ta lista previše ispolitizirana, pa je do sada proglasila svega 230 spomenika koji po njima, zavrjeđuju nacionalnu zaštitu i status državnog vlasništva.
Direktor federalnog zavoda pak insistira da FBiH već ima potpunu listu historijskih spomenika, odnosno originalni registar i kontinuitet u radu, jer je nasljednik predratnog republičkog zavoda.
Komisija i entitetski zavodi također se bore za kontrolu nad projektnom dokumentacijom, uključujući originalne nacrte objekata koji su neophodni za valjanu restauraciju, rekla je direktorica federalnog Zavoda.
‘Mi imamo registar (u kojem se nalazi popis sa 2.771 spomenika), međutim, Komisija ga nikada nije zatražila’, tvrdi Lamija Abdijević, direktorica Zavoda za zaštitu spomenika FBiH koja je radila i u starom, predratnom zavodu. ‘Posao se bespotrebno duplira. Zar trebamo odbaciti sve ono što je dosad urađeno? To bi zaista bilo smiješno.’
Komisija je razočarana činjenicom da njihov rad često završava u ćorsokaku kada Zavodi ne reaguju u skladu sa svojom nadležnošću.
‘Čak i kad stavimo nešto na listu ugroženih spomenika, ipak se ništa ne dogodi i niko ne poduzima ništa na sprječavanju daljnjeg propadanja’, požalila se Zeynep Ahunbay, turski član Komisije i specijalista za historiju arhitekture iz doba Osmanskog carstva.
Vrlo je vjerovatno da će se konačni obračun u borbi za ovlasti desiti u vezi sa nacrtom zakona koji državna komisija promovira, a koji će, u suštini, entitetske zavode učiniti suvišnima.
Direktori dvaju zavoda su prošlog mjeseca pismeno izjavili svoj protest u kojem kažu kako državna komisija nastoji prigrabiti sve ovlasti, a isto su učinili i na sastanku za planiranje, na koji ih komisija uopće nije pozvala.
‘Sasvim je prirodno da postoji neki krovni zakon na državnom nivou’, kazala je Ahunbay. ‘To je slučaj u svim evropskim državama i ako Bosna i Hercegovina želi biti dijelom Evrope, onda mora imati sličan zakon.’
Federalno Ministarstvo za kulturu je u 2004. godini uložilo 2 miliona KM u rekonstrukciju i restauraciju 30 ugroženih spomenika iz programa obnove zavoda, uključujući i Esme Sultan džamije u Jajcu, kazao je Abdijević.
‘Očekujemo da će budžet za 2005. godinu u iznosu od 3 miliona KM pomoći da se završe radovi na obnovi i restauraciji većine od spomenutih 30 objekata’,dodala je Abdijević.
Međutim, Abdijević priznaje kako su budžetska sredstva nedovoljna s obzirom na stepen ugroženosti spomenika.
Što se tiče dobijanja sredstava za obnovu, situacija u Republici Srpskoj je nešto gora.
Prema riječima direktorice Zavoda za očuvanje kulturne baštine RS-a, gospođe Svjetlane Šiljegović, Ministarstvo za kulturu RS-a je za ovu godinu namijenilo 500.000 KM za projekte obnove stavki sa liste Zavoda, baš kao i prošle godine.
‘Sa ovim iznosom ne možemo učiniti mnogo’, kazala je gospođa Šiljegović. ‘Mi se fokusiramo na one kulturne spomenike koji zahtijevaju hitnu intervenciju’.
Među projektima na rasporedu, nalaze se višegradski most na Drini i rogatički most na Žepi, za čiju rekonstrukciju je potrebno 120.000 KM, a koji će biti završeni do kraja 2005. ‘Ostatak novca će se utrošiti na manje popravke religijskih objekata’, kazala je gospođa Šiljegović.
Državna komisija uporno pokušava proširiti svoju ulogu izvan okvira proglašenja nacionalnih spomenika, zahtijevajući od državne vlade sredstva za projekte restauracije.
Međutim, svi zahtjevi za finansiranje očuvanja objekata sa liste sa 37 spomenika koji se nalaze u kritičnom stanju, među kojima su Uzunovićka džamija u Stocu i Crkva Svetog Georgija u Trebinju, su odbijeni, kazala nam je Mulalić-Handan.
Žiro račun za javne i međunarodne donacije jedino je sa čime budžet državne komisije za restauraciju trenutno raspolaže.
Stanje na računu je 2.500 KM, rekla je Mulalić-Handan.
Mulalić-Handan također navodi kako nema razloga očekivati bolji odgovor na zahtjev Komisije za 2005. godinu, u kojem se traži 700.000 KM za spašavanje pet spomenika sa liste predloženih za hitnu sanaciju.
U međuvremenu, Komisija uopće nema listu predmeta iz baštine Bosne i Hercegovine, koji su tokom godina iznošeni iz zemlje.
‘Moramo oformiti komisiju na državnom nivou koja će ustanoviti koliko i koje vrste bosanskohercegovačkog naslijeđa se nalazi u susjednim zemljama i ostatku svijeta’, kazala je Mulalić-Handan.
Komisija će uskoro izaći sa prijedlogom za kreiranje takve institucije, koja bi se bavila popisom bh. naslijeđa u inostranstvu i pregovorima sa stranim vladama o njihovom povratku u matičnu zemlju.
Slična komisija iz Hrvatske upravo pregovara sa Srbijom i Crnom Gorom o povratu 50 ikona u Crkvu Svetog Gregorija u Boboti, u Hrvatskoj.
Neki predmeti u Bosni i Hercegovini su tokom rata bili sakriveni, kao npr. Hagada, jevrejski molitvenik donesen iz Španije u 15. stoljeću. Hagada je iznesena iz Zemaljskog muzeja i brižno čuvana u trezoru Narodne banke. U muzej je vraćena nakon rata.
Ali bosansko-hercegovačke vlasti znaju adresu samo četiri od izgubljenih predmeta, a na jedan od ovih su doslovno ‘naletjeli’.
Tokom boravka u Rusiji 1991.godine tuzlanski profesor Izet Ibreljić posjetio je rusko Ministarstvo za kulturna pitanja.
Službenici ministarstva su mu kazali kako imaju nešto što bi on možda volio vidjeti. Kada su ga odveli u biblioteku Akademije nauka u Petrogradu, Izet nije moga vjerovati svojim očima kada je shvatio da se nalazi ispred originalne Povelje Kulina Bana iz 1189. godine.
Povelja, koja je regulirala trgovinu između Bosne i Dubrovnika, prvi je poznati dokument u kojem se spominje toponim ‘Bosna’. Ova povelja nikada nije bila ni u jednom o bh. muzeja, ali je lokalni historičari smatraju ključnim dijelom naslijeđa Bosne i Hercegovine.
Sve što je Ibreljić uspio ponijeti kući bh. stručnjacima bila je fotografija originalne Povelje.
Bh. kulturni radnici također znaju za lokaciju dva od najljepše ilustriranih bosanskih religijskih rukopisa iz ranog 15. stoljeća.
Hrvojev Misal se nalazi u Istanbulu, a Hvalov Zbornik u Bolonji, u Italiji. Kopije ovih dvaju dokumenata se nalaze u Univerzitetskoj biblioteci u Zagrebu i bh. Akademiji nauka u Sarajevu.
Oba dokumenta su pisana u drevnim formama lokalnih jezika. Duži dokument, Hvalov Zbornik, smatra se najpotpunijim poznatim rukopisom Bosanske crkve.
Slike, religijsko posuđe i odjeću iz Kraljeve Sutjeske i drugih franjevačkih manastira u Bosni, odnio je hrvatski diplomata Josip Strossmayer u 19. stoljeću. Ovi predmeti se sada nalaze u Nacionalnoj galeriji u Zagrebu.
Mulalić-Handan je kazala kako je vlada već tražila povrat ovih dokumenata od Hrvatske i povrat dragocjene Povelje Kulina Bana od Rusije.
Prema riječima službenika ministarstva Rusi navodno nisu raspoloženi da se odreknu vlasništva nad Poveljom, ali su se složili da je nakratko pozajme Bosni i Hercegovini kao privremeni eksponat.
Ministar civilnih poslova Safet Halilović smatra da to za Bosnu i Hercegovinu nije prihvatljivo.
‘Trenutno se sprovodi mala istraga’, kazao je Halilović. ‘Pokušavamo u Bosni i Hercegovini pronaći nešto od ruskog naslijeđa. Ukoliko nađemo neki važan predmet ili dokument, pokušat ćemo napraviti razmjenu za Povelju’.
U međuvremenu, Hagada ostaje još jedan usamljeni dio bh. kulturnog naslijeđa u novootvorenom Zemaljskom muzeju.
‘Bilo bi lijepo kada bi se Hagadi u Zemaljskom muzeju pridružili Povelja Kulina Bana i Hvalov Zbornik’, priželjkuje Halilović.
