Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Dvadesetjednogodišnji Arman Bejtula nije zaboravio sendvič sa piletinom i majonezom koji je 2003. godine pojeo u sarajevskom restoranu – piceriji ‘Impuls’. Sutradan je završio u bolnici, gdje je zbog trovanja salmonelom proveo preko mjesec dana.

Danas Arman više ne jede majonezu.

Dok govori o visokoj temperaturi, povraćanju, proljevu, malaksalosti i bolnim pregledima crijeva koje je doživio, i dalje se pita kako je moguće da se otrovao hranom u restoranu koji je uvijek bio besprijekorno čist i koji svoju odličnu reputaciju može zahvaliti salatama i pilećim specijalitetima. Međutim, još četrnaest osoba koje su u ‘Impulsu’ objedovale između 13. i 15. septembra 2003. godine završilo je u bolnici.

Svaki put kada jedete hranu u restoranima i fast food-ovima, ili pak kod kuće pripremate hranu od sastojaka kupljenih na pijacama, u mesnicama i prodavnicama, rizikujete da se otrujete.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu su u periodu između maja i jula ove godine uzeli 95 uzoraka hrane u restoranima, pijacama i kod uličnih prodavača u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.

Uzorci su odneseni na Veterinarski fakultet u Sarajevu gdje je obavljena bakteriološka analiza.

Analiza je pokazala da skoro pola uzoraka, odnosno njih 47 sadrži nedopustivo visok broj mikroorganizama ili bakterija koje uzrokuju trovanje ili ukazuju da je hrana pokvarena.

Proteus, bakterija od koje ljudi ne obolijevaju, ali koja pokazuje da je hrana zagađena fekalijama pronađena je u 27 uzoraka. Ešerihija koli, bakterija koja se također pojavljuje u slučaju zagađenja fekalijama, a od koje se ljudi mogu razboliti, pronađena je u 26 uzoraka.

Analiza je također pokazala prisustvo lipolitičkih bakterija u dva od pet uzoraka kajmaka i mladog sira. Ove bakterije ne izazivaju simptome trovanja, ali mogu pokvariti ukus putera i drugih namirnica koje sadrže visoku količinu mliječnih masti. Pokazatelj su da je proizvod dugo stajao ili da je nepropisno skladišten.

Davor Alagić, viši asistent u Zavodu za higijenu i tehnologiju namirnica pri Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, koji je za CIN nadgledao analizu namirnica, kaže da je otkrivanje prisustva proteusa i ešerihije koli, kao i pronalazak povišenog broja bakterija u 23 uzorka loš znak. To pokazuje da oni koji dolaze u kontakt sa hranom ne vode dovoljno računa o čistoći svojih ruku, pribora koji koriste i prostora u kojem se hrana priprema.

On kaže da je CIN-ov eksperiment ukazao na ‘nepoštivanje minimalnih higijenskih principa’.

Poštivati pravila

Restoran ‘Brazil’, vlasnika Zije Međuseljca je također bio testiran i njegov chicken burger se pokazao ispravnim. To nije slučajnost. Međuseljac kaže da su higijena i čistoća plod desetogodišnjeg rada i truda. U kuhinji ovog restorana koriste se dvije vrste sredstava za dezinfekciju. Njegova četiri radnika u kuhinji ruke moraju dezinficirati prije nego što počnu raditi, a sve radne površine se čiste ujutro i još dva puta tokom dana. Dodatna predostrožnost je pranje escajga u sirćetnoj kiselini.

Međuseljac kaže da na profesionalan način upravlja svojom kuhinjom i mušterije su dobrodošle da je pogledaju. Svi proizvodi se drže u frižiderima, i on kupuje svježe sastojke umjesto smrznutih. Njegovi kuhari nose radnu odjeću koja uključuje pregače i rukavice.

Sarajevski sanitarni inspektori kao i predstavnici organizacije za zaštitu potrošača iz Banja Luke ‘Plava Sfera’ rekli su novinarima CIN-a da nije rijetkost da se u malim radnjama i na pijacama proizvodi drže razbacani po podu, što je protivno higijenskim standardima.

Frižideri koji ne rade kako treba ili su namjerno isključeni samo su jedan od uzroka kvarenja hrane, kažu inspektori.

Dok su kupovali uzorke hrane za testiranje, novinari CIN-a su u jednom popularnom kafiću u Ferhadiji vidjeli dva frižidera koji su bili podešeni na potpuno različite temperature. U jednoj slastičarni rečeno im je da frižider trenutno ne radi, a u jednoj prodavnici mješovite robe gdje je jogurt bio pokvaren i pored toga što mu rok upotrebe nije istekao, prodavač je rekao da je frižider ugašen navečer, nakon radnog vrijemena. Za pokvaren proizvod okrivio je mljekaru.

Sadija Hadžić i Ismet Lokmić, sanitarni inspektori na carini u Sarajevu, kažu da problemi sa skladištenjem počinju sa uvozom hrane u Bosnu i Hercegovinu. Oni kažu da inspektori nemaju opremu za mjerenje temperature u kamionima hladnjačama kakva se koristi u Hrvatskoj i drugdje u Evropi.

Vozači koji tokom noći žele odspavati u svojim kamionima često ugase frižidere koji bruje i troše skupo gorivo, kažu oni. Meso i druge namirnice se ne otope u potpunosti, ali omekšaju. Oni vjeruju da bi takve proizvode trebalo vratiti u zemlju iz koje su došli.

Hadžić kaže da nedostatak opreme i komunikacije sprečava inspektore da prate prodaju uvezenih proizvoda sa kratkim rokom trajanja.

Uvozi se hrana čiji rok upotrebe ističe za 15 dana, kaže on. Međutim, nema potvrde od kantonalnih inspektora da su takvi neprodati proizvodi nakon isteka roka upotrebe i uništeni. Ko može garantovati, pita se on, da su dvije tone čokolade čiji rok upotrebe ističe za dvije sedmice, zaista prodate na vrijeme ili uništene?

Hamdija Muratović, sanitarni inspektor u Srebreniku, kaže da su prije dvije godine inspektori bezuspješno pokušavali da uvedu pravilo po kojem bi u svrhu osiguranja čistoće prodavnicama bilo zabranjeno da hranu drže van radnje. Nakon mjesec dana, općinski zvaničnici su zaustavili inicijativu sa izgovorom da je ovaj običaj previše ukorijenjen da bi bio prekinut.

‘Tradicija se upražnjava kod kuće, ali ne u objektima’, kaže Hasan Džinić, načelnik Veterinarske inspekcije Kantona Sarajevo.

Potrošači treba samo da pogledaju oko sebe da bi vidjeli znakove opasnosti, tvrdi Muratović. Svakodnevna je pojava da prodavači bez pregača i rukavica ne samo da istovremeno diraju meso i voće, nego i mušterijama vraćaju kusur.

Uz to, česta je pojava da prodavači u gradskim tržnicama širom BiH imaju obezbijeđene stolove i toplu vodu, ali ne uvijek i frižidere.

Zdravko Miličević, šef tržišne inspekcije u Republici Srpskoj kaže: ‘U kakvim uslovima je ta hrana? Oni prodavači s jedne strane daju robu, a s druge strane broje pare. Pa mora bolesti biti.’

Inspekcije su nedjelotvorne

CIN-ovo istraživanje također je otkrilo da nadležni ne čine dovoljno kako bi zaštitili građane, često zbog zbrka oko nadležnosti različitih inspekcija.

Službe sanitarne, veterinarske, tržišne i komunalne inspekcije su prije rata bile objedinjene i imale su zajedničkog šefa. Nakon rata, one djeluju samostalno. Inspekcije također ne sarađuju blisko sa liječnicima i policijom kako bi zaustavili trgovce i ugostitelje koji prodaju hranu koja nije kontrolisana.

‘Komunikacija među inspektorima je prije rata bila mnogo bolja i svi su inspektori, bez obzira na profil, radili zajedno’, kaže dr. Ziba Vatrenjak koja je prije rata bila na čelu sarajevske sanitarne inspekcije. ‘Inspekcije su sada razbijene. Svako ima svog šefa. Takva inspekcija ne može biti efikasna.’

Prema njenim riječima, nekada je inspektorima trebalo svega desetak minuta da pokrenu akciju. Danas, sva četiri šefa moraju usaglasiti termine, način saradnje i predložiti ljude koji će učestvovati u akciji. Inspektori u Kantonu Sarajevo priznaju da, iako su smješteni u istoj zgradi i na istom katu, ne razmjenjuju informacije i rijetko idu u zajedničke akcije.

‘Ja znam prodavnice mješovite robe u koje inspekcija nije ušla od rata do danas’, kaže Džinić. Na pitanje zašto je to tako, on odgovara da niko u BiH ne zna koliko ima objekata koji se bave proizvodnjom i prometom hrane.

Bogoljub Antonić, rukovodilac Službe za higijenu i zdravstvenu higijenu u Institutu za zaštitu zdravlja RS-a kaže da Zakon o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opće upotrebe, donesen još u vrijeme bivše Jugoslavije, nalaže inspektorima da godišnje u laboratorije pošalju 15 uzoraka namirnica ili drugih proizvoda na 1.000 stanovnika.

Strategija razvoja zdravstva na području Kantona Sarajevo od 2006. do 2015. godine je pokazala da se samo 3 do 5 posto namirnica i drugih predmeta podvrgava adekvatnoj kontroli kvaliteta. Godišnje se izvrši svega pet do šest analiza uzoraka na 1.000 stanovnika, što nije dovoljno.

Prema Džinićevim riječima, samo na području sarajevskog kantona, u kojem živi oko 400.000 stanovnika, bilo bi potrebno izdvojiti preko tri miliona maraka za provođenje zakona.

Rifat Škrijelj, biolog i bivši poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo već četiri godine upozorava na nedovoljnu kontrolu hrane u našoj zemlji. Iako prilikom kupovine hrane provjerava rokove i deklaracije na proizvodima, kao i pečate veterinara koji garantiraju zdravstvenu i higijensku ispravnost mesa, profesor Škrijelj je i dalje sumnjičav. ‘Ja sam i dan danas zabrinut svaki put kada kupim meso u mesari’, kaže on.

Žalbe i sudovi ne pomažu mnogo

Majka Armana Bejtule Emira Brajlović odlučila je uraditi nešto na što se ostali bh. građani rijetko odvaže – zajedno sa ostalim ljudima koji su se otrovali piletinom u ‘Impulsu’ tužila je vlasnika ovog restorana.

‘Htjela sam spriječiti da se sutra nešto tako ne dogodi nekom drugom djetetu’, kaže danas Brajlović. Gotovo tri godine je prošlo, a ovaj slučaj još nije dobio sudski epilog.

‘I danas postoji moja duboka razočaranost u organe koji su trebali kontrolisati Impuls’, kaže sarajevski profesor Ugo Vlaisavljević, jedan od oboljelih i zaključuje: ‘Nešto nije u redu sa lancem provjere.’

Vlasnik ‘Impulsa’ Munib Mihaljević je restoran nedavno zatvorio zbog razloga koji nemaju nikakve veze sa trovanjem. I dalje vodi restorane ‘La Familia’ i ‘Capri’.

‘Ne osjećam se krivim’, kaže Mihaljević za trovanje. Dodaje kako je do trovanja moglo doći zato što neko od gostiju nije oprao ruke ili jer je sir nabavljen sa gradske tržnice bio inficiran bakterijama.

Osman Kapetanović, načelnik sanitarne inspekcije Kantona Sarajevo kaže: ‘U pogledu Impulsa za nas nema nikakvih dilema. Radilo se o trovanju hranom.’

On kaže da građani moraju upozoriti jedni druge da trovanja hranom u restoranima nisu rijetkost.

‘Razmišljao sam da kao sandwich-boy stanem pored ‘Impulsa’ sa velikim natpisom’, kaže Vlaisavljević. Na njemu bi pisalo: ‘Ovdje ćete doživjeti najgore trovanje. Izgubit ćete život.’

Objavljeno: 12.8.2006. godine