Delegati i poslanici u Državnom parlamentu su za nepune četiri godine zasjedali oko 40 radnih dana. U tom periodu su usvojili 16 zakona.
Sa ovakvim rezultatom aktuelni parlamentarci su najmanje efikasni od svih osam postratnih saziva, ali se to nije odrazilo na njihova primanja, koja su pet puta viša od prosječne plaće građana Bosne i Hercegovine (BiH).
Na njihove plaće i naknade potrošeno je 12,5 miliona maraka. Dodatnih skoro 3,4 miliona maraka izdvojeno je za funkcionere Predsjedništva i Vijeća ministara BiH. Zbog neefikasnog rada u ovom mandatu te kašnjenja u formiranju vlasti ni oni se ne mogu pohvaliti rezultatima rada.
Unatoč visokim primanjima parlamentarci su ovog ljeta sebi i svojim kolegama u ovim dvjema institucijama izglasali povećanje plaća za 500 KM. Ostali državni službenici na platnim listama dobili su povećanje od 60 do 300 maraka.
Plaće za nerad
Državni parlamentarci, ministri i članovi Predsjedništva BiH su od početka mandata do jula 2022. godine mjesečno primali oko 5.000 KM. Osim plaća isplaćivani su im: topli obroci, paušali, dnevnice, upotreba auta, prevoz, jubilarne nagrade, otpremnine, naknade za rad u komisijama, jednokratne pomoći, naknade za odvojeni život i smještaj, a pred ljetni odmor dobijali su 300 KM regresa.
Parlamentarna skupština je najviše koštala građane. Za plaće i tople obroke 57 parlamentaraca isplaćeno je 10,1 milion KM. Uz to, oni primaju i mjesečni paušal od 714 KM za dodatne aktivnosti tokom mandata kao što je rad u izbornim jedinicama, prisustvovanje manifestacijama, stručno osposobljavanje i slično. Bh. građane je ova stavka koštala 1,64 miliona KM.
Za naknade za dolazak i boravak u Sarajevu za nepune četiri godine izdvojeno je 396.332 KM, a za jubilarne nagrade, rad u komisijama, dnevnice, jednokratne pomoći i regrese 82.140 KM. Dio njih se za vrijeme mandata penzionisao i dobili su 232.815 maraka za otpremnine. Nakon toga su nastavili raditi pa primaju i penziju i plaću.
Iako je najvažniji dio posla koji zakonodavci obavljaju u zgradi Državnog parlamenta usvajanje zakona, za one koji ne prisustvuju sjednicama nema sankcija.
Poslanik Mirsad Kukić iz Pokreta demokratske akcije (PDA) je jedan od najneaktivnijih parlamentaraca. Od 43 sjednice izostao je čak 21 put zbog, kako tvrdi, lošeg zdravlja. Čak i kada je prisustvovao sjednicama, nije se javljao za riječ niti je upućivao poslanička pitanja ili inicijative.
„Ja sam tako mislio da treba”, kaže on.
Za nepune četiri godine ovakvog rada plaćeno mu je skoro 113.000 KM.
Kukić je na izborima 2018. godine dobio više od 31.000 glasova. Za svoje glasače je, kako kaže, „uradio dosta“, ali je odbio novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) obrazložiti šta to podrazumijeva.
Od augusta 2021. godine 18 državnih parlamentaraca iz Republike Srpske (RS) opstruisalo je rad Parlamenta. Izostajali su sa sjednica ili učešćem u radu sprečavali donošenje zakona na osnovu odluke njihovih stranačkih lidera zbog neslaganja sa radom visokog predstavnika.
Umjesto sankcija za nerad za period od sedam mjeseci, koliko je trajao bojkot, plaćeni su više od 717 hiljada maraka.
Jedan od njih je i delegat Lazar Prodanović kojem je u ovom mandatu isplaćeno više od 258 hiljada maraka. Do sada je postavio 11 pitanja i učestvovao u raspravama na osam sjednica.
On je već 16. godinu u Državnom parlamentu.
„Ako govorimo o reformskim zakonima, bržem putu BiH ka članstvu za sticanje statusa kandidata, poboljšanje ekonomskog okruženja i niz drugih pitanja”, Prodanović kaže da se političari ne mogu pohvaliti dosadašnjim radom.
To ga ipak nije spriječilo da u martu ove godine uzme više od 28 hiljada maraka za otpremninu i nastavi raditi u Parlamentu.
Osim njega otpremninu su u ovom mandatu uzeli i delegati: Bariša Čolak i Dragan Čović iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZBiH), Bakir Izetbegović iz Stranke demokratske akcije (SDA) i Nikola Špirić iz Saveza nezavisnih socijaldmokrata (SNSD) te poslanici Jakov Galić iz Socijalističke partije (SP), Dragan Mektić i Mirko Šarović iz Srpske demokratske stranke (SDS).
Od 2010. godine za 21 funkcionera Parlamenta, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH isplaćeno je 611.472 marke za otpremnine. S obzirom da pojedinačni iznosi dosežu i 30 hiljada maraka, poslanik Damir Arnaut iz Naše stranke (NS) je predložio izmjene zakona kojim bi se ograničio iznos otpremnine na 10.728 KM.
Ovaj prijedlog je već tri puta obaran, sada se čeka glasanje u Domu naroda, a Arnaut kaže da je izgledno da će prijedlog i četvrti put pasti: „Nije to samo otpremnina. Znači, tu stvarno imate jako puno ljudi koji će apsolutno sve uzeti što im zakon da, ali zaboravljaju da su oni ti koji taj zakon donose.“
Vijeće ministara je godinu i dva mjeseca nakon izbora radilo u tehničkom mandatu. Novi saziv je počeo sa radom tek krajem decembra 2019. godine. 20 ministara i njihovih zamjenika je od tada za plaće i naknade ukupno primilo 2,68 miliona maraka. Među najplaćenijim su predsjedavajući Zoran Tegeltija i ministar finansija Vjekoslav Bevanda kojima je do sada pojedinačno isplaćeno oko 160 hiljada maraka.
U njihovom mandatu država je uglavnom funkcionisala na privremenom finansiranju tokom kojeg nije bilo moguće realizovati razvojne projekte.
I mandat Predsjedništva BiH obilježio je usporen i neefikasan rad. Tome je najviše doprinosio srpski član Predsjedništva Milorad Dodik izostajanjem sa sjednica ili glasanjem suprotno od druga dva člana. On je od početka mandata naplatio više od 243 hiljade maraka.
Bošnjački član Šefik Džaferović je u istom periodu plaćen nešto više od 247 hiljada maraka, dok je hrvatski član Željko Komšić dobio skoro 233 hiljade maraka iz državnog budžeta.
Umjesto od građana, mandat od stranke
Poslanik Halid Genjac iz SDA je dio zakonodavne vlasti od 1996. godine. Četiri puta je bio poslanik i četiri puta delegat. No, većinu mandata nije osvojio glasovima birača, nego je Stranka odlučivala da on bude dio Parlamenta. Do mandata je stizao preko kompenzacijske liste ili delegiranjem u Dom naroda.
U aktuelnom sazivu se u raspravu uključio na četiri sjednice, a postavio je jedno poslaničko pitanje. Za to je dobio više od 241 hiljade KM. O svom radu nije želio razgovarati sa novinarima.
Ni delegat Munib Jusufović iz Saveza za bolju budućnost (SBBBiH) nije bio posebno aktivan. On je na pola mandata iz Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH prešao u državni Dom naroda početkom 2020. godine, preuzevši mjesto svog stranačkog šefa Fahrudina Radončića koji je imenovan za ministra.
Na izborima 2010, 2014. i 2018. godine u prosjeku je osvajao 500 glasova pa je za mandate u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta morao imati dodatnu podršku stranke koja mu je davala kompenzacijski mandat.
On je 2013. godine dobio otpremninu od oko 14 hiljada maraka pa uz visoku plaću u Parlamentu prima i penziju. Za delegatsku funkciju u ovom mandatu mu je isplaćeno 179.000 maraka. Za to vrijeme učestvovao je u raspravama na deset sjednica, nije postavio nijedno delegatsko pitanje niti je podnosio inicijative. Na zalasku karijere i mandata kaže da ne može biti zadovoljan učinkom tokom političke karijere.
„Nema niko od nas razloga da se pohvali. Bilo bi čak sramota da se pohvali“, kaže Jusufović.
Prema Izbornom zakonu BiH, kompenzacijske mandate za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH dobija 12 parlamentaraca sa lista stranaka koje su prošle izborni prag.
Uz Jusufovića i Genjca u sazivu koji je na izmaku takav mandat imaju: Alma Čolo i Adil Osmanović iz SDA, Mirjana Marinković-Lepić iz NS-a, kao i njen trenutni stranački kolega Damir Arnaut koji je ovaj mandat dobio kao kandidat SBB-a, Edita Đapo iz SBBBiH, Nada Mladina i Nermin Nikšić iz Socijaldemokratke partije (SDP), Nenad Stevandić i Snježana Novaković-Bursać iz SNSD-a, Mira Pekić iz Partije demokratskog progresa (PDP) i Jakov Galić iz SP-a.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Elmir Sadiković smatra da građani, ustvari, imaju vrlo ograničenu mogućnost izbora poslanika i da je Parlament u praksi samo produžena ruka partijskih lidera.
„Ono što lideri političkih stranaka ili najuži krug dogovori na nekom sastanku, parlamentarci to bez puno razmišljanja, vođeni vlastitim interesom, samo provode u praksi. (…) Ta lojalnost koju pokazuju stranačkim liderima ih kandidira da na narednim izborima se opet dobro pozicioniraju na izbornoj listi“, kaže Sadiković.
