Općinski sud u Sarajevu donio je prvostepenu presudu prema kojoj je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) neargumentovano pisao o poslovanju privatne zdravstvene ustanove „Moja Klinika” doktora Emira Talirevića.
Talirević je tužio CIN 2016. godine zbog navoda koji su izneseni u tekstovima „Skupa patohistologija Sebije Izetbegović“ i „Tužilaštvo istražuje poslovanje ‘Moje Klinike’“. On je tvrdio da su u ovim tekstovima iznesene neistine.
Sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Aida Aganović je zaključila da činjenice koje je CIN iznio nisu potpuno istinite. U obrazloženju je navela kako je Sud utvrdio da je priča objavljena na osnovu dokumentacije koju je novinarka dobila od Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” te da su u tekstu navedeni troškovi patohistologije okvirna procjena i da se ne radi o pouzdanim informacijama. Također, sutkinja je zaključila da novinarka nije imala dovoljno znanja da ove podatke utvrdi sa sigurnošću kako bi ih plasirala u javnost.
U tekstu u kojem je CIN objavio da je Kantonalno tužilaštvo iz Sarajeva pokrenulo istragu protiv privatne zdravstvene ustanove „Moja Klinika“ u vlasništvu Talirevića, sutkinja Aganović je zaključila da je Tužilaštvo samo obavijestilo CIN da istražuju informacije te da istraga nije u toku što je, kako je navela, neistinita informacija.
Prema presudi, CIN je dužan platiti 2.000 maraka Talireviću i konačnu presudu objaviti na svojoj internet-stranici.
Ova presuda nije pravosnažna i CIN će se žaliti Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Nedim Ademović, advokat CIN-a, rekao je da je ova presuda sudska cenzura slobode medija: „Ako bude trebalo, iznijet ćemo ovaj slučaj i pred Evropski sud za ljudska prava jer se on, zaista, tiče bitnog elementa demokratije, a to je sloboda medija“.
Ademović kaže da ova presuda ne odražava standarde slobode medija koji se moraju implementirati u Bosni i Hercegovini: „Ovakva presuda predstavlja vjetar u leđa onim koji sa pozicije moći nastupaju, smatrajući da su nedodirljivi, i koji idu tako daleko da sebi daju za pravo da jednu novinarku − istraživača u javnom prostoru nazovu i prostitutkom i to samo iz razloga što se novinar ‘drznuo’ da istražuje da li određena osoba zakonito i transparentno posluje sa državom! Stoga, ovakve presude istinski obeshrabruju novinare da rade bilo kakav posao koji se tiče nadgledanja rada državnih institucija. To se posebno tiče najtežeg novinarskog posla, a to je istraživačko novinarstvo.“
Isti sud je u julu 2018. godine, prema CIN-ovoj tužbi, donio nepravosnažnu presudu kojom je utvrdio da je Talirević na društvenoj mreži Facebook iznio „brutalne uvrede“ i neistine o CIN-u i novinarki Selmi Učanbarlić. Prema ovoj presudi, Talirević treba platiti 4.000 maraka odštete.
Talirević je 2016. godine, između ostalog, napisao da se CIN finansira od poklona te da se novinarka Učanbarlić i njene kolegice bave prostitucijom. To se desilo nakon što je CIN objavio dva istraživačka teksta o poslovanju Talirevićeve privatne zdravstvene ustanove „Moja Klinika“ i sarajevskih zdravstvenih ustanova.
CIN je 2016. godine objavio da je Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ nakon imenovanja Sebije Izetbegović za direktoricu prestala raditi patohistološke analize. Taj posao je povjeren Talirevićevoj privatnoj klinici po skoro tri puta višoj cijeni.
U drugom istraživanju CIN je pisao kako je ova privatna klinika dobijala poslove od Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo kojim je rukovodio Faris Gavrankapetanović.
