Doktor Zoran Petrović je htio dodatnu zaradu, bez dodatnog posla. Bio se spreman kockati sa zdravljem pacijentice kako bi dobio još 200 KM za posao za koji je već primao minimalno 1.500 KM mjesečno.

Vjerovatno bi postigao cilj da se nije poslužio ucjenom. Doktor je rekao Miralemu Čolakoviću da njegova supruga, koja je u tom momentu bila u bolnici, neće dobiti neophodnu injekciju ukoliko mu ne donese novac. Za Čolakovića je to bilo previše pa je doktora prijavio.

Petrović je jedini doktor koji je u periodu od 2009. do 2013. godine pravosnažno osuđen za primanje dara i drugih oblika koristi, pokazuju podaci sa svih 66 kantonalnih, okružnih i općinskih sudova u Bosni i Hercegovini (BiH). Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), još su dva sudska postupka vođena za isto djelo, ali su dvojica doktora oslobođeni krivice. I Petrović je prošao samo sa blažom kaznom.

Udruženja koja se bore protiv korupcije kažu da je izostanak kazne jedan od razlog zbog kojih se građani teško odlučuju prijaviti korupciju. To je naročito izraženo u manjim mjestima gdje se ponovo moraju vratiti kod istog doktora.

„Najranjiviji su kada su bolesni i tada i sami ulaze u vrtlog korupcije, jer je najvažnija glava na ramenu“, kaže Anica Ramić, predsjednica Udruženja građana „Stop Mobbing“ iz Trebinja, koja je i sama zdravstveni radnik.

Istraživanje Agencije za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS pokazuje da uzroci neprijavljivanja možda leže i u činjenici da svaki deseti ispitanik daje novac ili poklon zdravstvenom radniku samoinicijativno – zbog običaja ili bolje usluge.

I bračni par Čolaković bi dao novac doktoru samoinicijativno – da ga „počasti“ za rođenje sina – samo da je doktor imao suptilnije metode.

Prijetnje i uvrede

U februaru 2012. godine Erna Čolaković je došla na porod u Opštu bolnicu u Brčkom gdje je doktor Petrović uradio carski rez. Rodila je sina. Iako je njeno osiguranje pokrivalo sve bolničke troškove, doktor je od njenog supruga Miralema zatražio 200 KM za uspješno obavljen posao.

Čolaković u tom trenutku nije imao novac i rekao je da će donijeti narednog dana. Međutim, sutradan ga je doktor nazvao i tražio novac odmah, inače njegova supruga neće dobiti zaštitnu injekciju RhoGam. Riječ je o lijeku koji se daje kada majka ima RH negativan, a otac RH pozitivan faktor u krvnoj grupi, kako se u majčinom organizmu ne bi pojavila antitijela koja bi u narednoj trudnoći mogla naškoditi drugom djetetu. Injekcija se mora dati u roku od 72 sata nakon poroda.

Čolaković je u razgovoru za CIN objasnio da je injekciju trebao sam kupiti, ali da mu je bio neophodan recept doktora. „I, jednostavno, čovjek me ucijenio“, prisjeća se. „Ja njemu kažem: ‘Ne može tako!’, kaže on meni: ‘Samo ti pričaj svoje, kod mene je recept. Ako ti ne daš meni pare, ona neće primiti injekciju’“.

Kaže da je nakon razgovora došao pred Petrovićev stan gdje ga je dočekao doktor, držeći papirić na kojem je bilo ime injekcije i pečat. Ispričao je da je uspio uzeti od doktora taj papirić, uz izgovor da će novac donijeti kada dobije plaću.

„Joj, kad je on stao galamiti: ‘Keru jedan, kako te nije stid, đubre!’, nema šta on meni ne govori. (…) Kaže on meni: ‘Da si mi donio moje pare, biće problema’“, sjeća se Čolaković koji je nakon ovoga otišao u policiju i prijavio doktora.

U policiji su mu dali označene novčanice i dogovorili da će snimati njegove razgovore sa doktorom te ga pratiti prilikom predaje novčanica, kako bi Petrovića mogli uhvatiti na djelu. Nekoliko dana kasnije Čolaković se našao sa doktorom i predao mu označene novčanice, nakon čega je policija uhapsila Petrovića.

Prema podacima do kojih je došao CIN, tužilaštvo je dva mjeseca kasnije podiglo optužnicu protiv Petrovića i doktor je suspendiran. U vrijeme istrage primao je 80 posto plaće. Doktor je priznao krivicu pa je u septembru 2012. godine pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora.

Prema Krivičnom zakonu Brčko distrikta, za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sud je smatrao da je kazna od tri mjeseca adekvatna težini počinjenog djela te da će se njom postići svrha kažnjavanja.

Povratak na posao

Međutim, Petrović u zatvor nije otišao. Dan nakon presude Sudu je podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Iako je, prema navodima iz presude, za Petrovićevu četveročlanu obitelj njegova plaća bila jedini izvor prihoda, doktor je platio 9.000 KM u zamjenu za tromjesečni boravak u zatvoru.

I to je bila njegova jedina kazna.

U vrijeme kada je počinio ovo djelo, Petrović je bio uposlenik Vlade Brčko distrikta, jer je bolnica u kojoj je radio bila dio Odjela za zdravstvo i ostale usluge. U Etičkom kodeksu državnih i javnih službenika Brčko distrikta piše da zaposleni ne smiju tražiti niti primati novac ili bilo kakve druge poklone da bi obavljali svoje dužnosti. Prema Zakonu o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta, kršenje ovih propisa se smatra težim povredama službene dužnosti. Predviđene disciplinske sankcije su novčana kazna ili otkaz. Međutim, Zakonom nije definisano da li je obavezno pokretanje disciplinskog postupka.

Ehlimana Begović, predsjednica Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta, potvrdila je za CIN da protiv Petrovića nije vođen disciplinski postupak. Kaže da je disciplinski postupak mogao pokrenuti neko od Petrovićevih nadređenih, ali da to nije učinjeno. Njegov nadređeni iz tog perioda Admir Čandić, šef Odjela za zdravstvo, ostao je nedostupan za komentar.

U Zakonu o državnoj službi piše da je službenik kojem je izrečena kazna zatvora do šest mjeseci dužan da se vrati na posao po odsluženju kazne. Doktor Petrović je nakon presude podnio zahtjev za povratak na posao. I ovoj molbi je udovoljeno. Kako doznaju novinari CIN-a, na posao je vraćen, jer su „prestali razlozi za udaljenje iz službe“.

Danas je Bolnica u Brčkom pod ingerencijom Javne ustanove Zdravstvenog centra Brčkog, jer se u julu 2013. godine ustanova odvojila od Vlade Brčko distrikta i postala samostalna jedinica. U Zdravstvenom centru su rekli novinarima da su naslijedili sve uposlenike iz tadašnjih zdravstvenih institucija i da nema pritužbi na Petrovićev rad.

„Sudski postupak je bio, on je presuđen i osuđen, ali vraćen je na posao. Prema tome, nije to neki prestup u toj mjeri da je on ostao bez posla. U međuvremenu nikakvih problema nije bilo“, rekao je za CIN Dušan Stokić, direktor Bolnice i zamjenik direktora Zdravstvenog centra.

Stokić pojašnjava da oni sada ne mogu otpustiti Petrovića, jer je on već platio svoju kaznu.

„Da se neko takav, sa takvim dosjeom, javio da traži posao, vjerovatno bi to uticalo, ali nije. On je čovjek pred penziju koji ima još malo da završi“, pojašnjava Stokić.

Doktor Petrović je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a.

Njegova nekadašnja pacijentica Erna Čolaković planira imati još djece, ali se plaši odlaska u tu bolnicu. Suprug Miralem kaže da imaju mogućnost izbora drugog ljekara pa se nada da neće biti problema. Ipak, pita se kako je moguće da se takav doktor vrati na posao. „Na kraju krajeva, džaba sam to sve radio – jedino što ga je koštalo 9.000 KM“, kaže Čolaković.

Od cvijeća do tablet-računara

U proteklih pet godina vođena su još dva postupka za isto krivično djelo – na Kantonalnom sudu u Goraždu i na Osnovnom sudu u Bijeljini.

Goraždanski sud je oslobodio optužbi doktora Abdulrahmana Bakera za iznudu novca od pacijenta za obavljanje usluge sunećenja, a bijeljinski sud Dragana Begovića, doktora-vještaka, krivice da je primio novac kako bi svojim nalazom pacijentu obezbijedio uvjete za penziju.

Prema istraživanju koje je za potrebe CIN-a u martu 2014. godine uradila Agencija za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS, od hiljadu ispitanih građana svaki deseti je dao novac ili poklon zdravstvenom radniku. Od ovoga broja njih 79 posto je navelo da su to uradili jer su sami tako htjeli ili su čuli da je to običaj, dok je 10 posto reklo da se od njih to tražilo. Većina građana novac daje za bolji tretman i iznos se najčešće kreće do 500 KM.

Istraživanje je urađeno na području čitave BiH sa građanima koji su osigurani i koji su u protekloj godini bar jednom bili kod ljekara.

Čolaković je jedan od rijetkih koji je prijavio doktora, a kako je ispričao novinarima CIN-a, da nije bilo prijetnji i iznude, i sam bi doktoru dao novac kao poklon za pruženu uslugu.

„Tokom trudnoće on je bio super. Supruga dođe kući i kaže kako je fin doktor. Ona je rekla: ‘Hajde da mi njemu damo 100 maraka, daje se pa, eto, i mi ćemo’“, kazao je Čolaković.

Anica Ramić iz udruženja „Stop Mobbing“ kaže da se ljudi plaše ako ne „počaste“ doktora da neće dobro proći te da ih iskustva drugih koji nisu dobro prošli u bolnici, jer nisu platili, navodi da i sami nude novac. „Priče da ljekari ne traže, nego da građani daju sami mito nisu tačne. Niko ne daje novac sam, već se stvorio uslovni refleks“, kaže Ramić.

Osim u javnim zdravstvenim ustanovama, gdje osiguranje koje građani plaćaju pokriva većinu troškova, davanje novca ili poklona doktorima toliko je postalo bespotreban „običaj“ da građani to rade i u privatnim klinikama. Pet privatnih klinika koje je CIN kontaktirao su potvrdile da pacijenti nakon tretmana donose poklone doktorima. Kako su ispričali, najčešće su to cvijeće ili bombonjere, ali bude i skupih pića, satova, parfema pa i tablet-računara.

„Jedan pacijent je u znak zahvalnosti ispred poliklinike doveo janje kao poklon“, kaže doktor Džemil Hujdurović, vlasnik „Plave Poliklinike“ iz Tuzle, dodavši da je normalno da pacijent donese poklon ukoliko je zadovoljan uslugom. Njegovo mišljenje dijeli i Almir Azabagić iz ordinacije „Salus“ iz Tuzle.

„Ako je pacijent zadovoljan uslugom, to je uredu. U privatnoj praksi je to uvijek slučaj, jer onaj ko je već platio za uslugu neće dati poklon ako nije zaista zadovoljan“, kaže on.

U svim privatnim poliklinikama, čije vlasnike su kontaktirali novinari CIN-a, kažu da novac i skupe poklone ne primaju, dok ponekad prihvate male simbolične poklone. I dok neki od njih ne vide ništa loše u ovoj praksi, drugi su kategorično protiv nje.

„Smatram da je praksa donošenja poklona nakon ili prije određene medicinske procedure pogrešna, primitivna, te da derogira sam status i zvanje ljekara“, kaže Emir Talirević, medicinski direktor „Moje Klinike“. On kaže da finansijsku kompenzaciju za doktora treba obezbijediti ustanova u kojoj radi, a da bi jedina nagrada od pacijenta trebao biti osmijeh i zadovoljstvo pruženim uslugama.

Sličnog mišljenja je i doktorica Amela Karabeg, direktorica Poliklinike „Karabeg“, koja kaže da je veliki protivnik ovakvih navika pacijenata. „Mi radimo posao kao svaki drugi i ne razumijem zašto bi nekom nešto davao kad svako od nas prima platu za svoj posao“, kaže Karabeg.