Admir Džihić je imao teško djetinjstvo.
On je jedini preživio otmicu i ubistvo 16 muslimana iz autobusa na liniji Sjeverin-Priboj u Sandžaku 22. oktobra 1992. godine. Njega je tada od sigurne smrti spasio Ilija Kitić, komšija srpske nacionalnosti, pored kojeg je stajao.
Kitić je odmahnuo rukom i rekao ‘uredu je’ stvarajući utisak da je Admir, tada dvanaestogodišnjak, njegov sin, prenijeli su brojni mediji koji su pratili suđenje za ratni zločin počinjen tog dana. Beogradski sud je 2006. godine za ovu otmicu i ubistva osudio Milana Lukića, Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragičevića na 12 godina zatvora, dok je Đorđe Šević dobio 15 godina.
Dječak je tog dana putovao sa amidžom Esadom Džihićem kojeg su otmičari tada izveli iz autobusa i ubli. O ovom zločinu je režiser Ivan Markov snimio dokumentarni film pod nazivom Otmica. U filmu je i svjedočenje Admira Džihića kome je tada, zbog lične sigurnosti i straha od odmazde, režiser sakrio izgled i modulisao glas.
Admir Džihić je nedugo nakon traumatičnog događaja iz 1992. godine sa porodicom izbjegao u Tursku. Roditelji i brat Edin su nakon završetka rata doselili u Sarajevo, dok je Admir ostao u Turskoj.
Mediji u Srbiji su prenijeli kako se 2003. godine Džihić se nije pojavio kao svjedok na suđenju otmičarima pred beogradskim sudom jer, kako je tada izjavio njegov otac, nije imao novac za avionsku kartu iz Turske. Troškove puta je nakon toga preuzeo sud pa je Džihić Admir naknadno ipak svjedočio.
Prema informacijama iz Tužilaštva BiH, Admir Džihić se oženio turskom državljankom i postao suvlasnik fabrike čarapa.
