Letimičan pogled kroz prozor bijelog Golfa, naveo je carinika Velibora Vučkovića sa graničnog prijelaza Pavlovića most kod Bijeljine da posumnja da vozač Mirsad Plojović, porijeklom iz Novoga Pazara, ne govori istinu kada kaže da nema šta za prijaviti.

Ispupčenje ispod gumenog pokrivača iza vozačevog sjedišta navelo ga je na pomisao da Plojović i suvozač Besim Bajramović nešto švercaju. I stvarno, ispod podloge su se nalazili pijačni cekeri napunjeni sa preko 27 kg heroina. Te 2005. godine ovo je bila jedina zapijena heroina na graničnim prijelazima u Bosni i Hercegovini (BiH) i najveća količina droge koju je Vučković otkrio tokom svog desetogodišnjeg rada na carini.

Šverc narkoticima preko bh. granice uglavnom se otkriva slučajno, a ne kao rezultat suradnje između Granične policije i drugih policijskih snaga. Porozne granice, manjak opreme, loša saradnja između različitih policijskih snaga, kao i neangažovanje specijaliziranih kadrova, omogućavaju krijumčarima droge lak prijelaz preko granice.

Vučković je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva rekao da se lako moglo dogoditi da i ovaj golf bude propušten bez ozbiljnije kontrole. Tih je dana bila gužva na Pavlovića mostu budući da je obližnji prijelaz kod Sremske Rače bio zatvoren. Kolona vozila čekala je na pregled, a dvojica putnika u golfu ni po čemu nisu ostavljali dojam kriminalaca. Priznaje da ‘instinkt’ nije najefikasniji način da se utvrdi prisustvo droge u vozilu, ali nije moguće pregledati svako vozilo, a da se ne stvori gužva na graničnom prijelazu.

Epilog ovog slučaja – sedam godina zatvorske kazne za Plojovića i sloboda za Bajramovića koji se branio tvrdnjom da je samo pravio društvo Plojoviću. Vučković nije dobio nikakvu nagradu, a kaže nije se ni bunio. ‘Bolje biti živ i anoniman nego mrtav i slavan’, dodaje. Kaže kako se čovjek ne osjeća ugodno kada otkrije takav kriminal na granici.

Među graničarima se može osjetiti i doza straha od moguće osvete kriminalaca koji su uhvaćeni sa drogom, dom među carinicima kruži interna šala da onaj ko pronađe drogu neka se pravi da je to brašno.

Ovakve šale smetaju Enesu Gačaninu, načelniku Ureda za kriminal pri Graničnoj policiji BiH. Kaže da su one rezultat nečijeg lošeg iskustva u radu, te da onaj tko se misli osvrtati na tako nešto, ne bi trebao raditi ovaj posao. ‘Najbolje je da ide kući i neka mu poštom dostavljaju platu’, kaže Gačanin.

Male zapljene

Prema podacima Granične policije i Ministarstva sigurnosti BiH u posljednje tri godine na graničnim prijelazima u BiH oduzeto je 163 kg marihuane, 27,2 kg heroina i 9,5 kg kokaina. Zaplijenjena je i određena količina sintetičkih droga poput ekstazija i drugih tableta. Bh. graničari su drogu najčešće pronalazili na graničnim prijelazima Izačič, Kamensko, Rača, Hum i Arađelovo.

Heroin otkriven sretnim spletom okolnosti na Pavlovića mostu količinski je najveća i skoro pa jedina zapljena heroina na bh. granici u ovom periodu. Poređenja radi, srbijanska granična policija se samo u 2007. godini zaplijenila blizu 87 kg heroina i više od 62 kg kokaina.

Količine droge zaplijenjene u unutrašnjosti zemlje pokazuju da šverceri drogu uspješno prenose preko granice. Samo u toku 2005. i 2006. godine na području Federacije BiH (FBiH) zaplijenjeno je nešto više od 44 kg heroina i 1,2 kg kokaina. U Republici Srpskoj (RS) otkriveno je 3,7 kg heroina i oko 700 grama kokaina.

Brian Donley, savjetnik za Agenciju za istrage i zaštitu BiH (SIPA) pri Policijskoj misiji Europske Unije (EUPM) kaže da bolje rezultate postižu policajci iz unutrašnjosti nego granična policija i SIPA-a, iako bi trebalo biti obratno.

‘Sve droge… recimo heroin.. sve što se apsolutno ne može proizvesti u državi BiH i sve što se zaplijeni, jasno je da je prešlo državnu granicu’, kaže Nermin Lagumdžija, načelnik Odjeljenja za borbu protiv zloupotrebe droga Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) FBiH.

Slaba komunikacija

Gačanin se pravda kako druge policijske službe ne razmjenjuju svoje operativne podatke sa Graničnom policijom i da se u takvim uslovima ne može očekivati od njegove službe da bude maksimalno efikasna. Dodaje da nema države u svijetu čija je granica pod punom kontrolom ‘Ako bismo uveli apsolutnu kontrolu onda bi sve zaustavili’, kaže Gačanin.

Isto mišljenje dijeli i njegov kolega iz Hrvatske Josip Miličević, voditelj Odjela za pojačan nadzor granice pri MUP-u Hrvatske. On kaže da moderna granična služba ne provodi detaljnu kontrolu na granici nego nastoji da bolje surađuje sa drugih policijskim službama, koje im javljaju kada da očekuju drogu na granici. Kaže da su hrvatski graničari računarski uvezani sa policijom iz unutrašnjosti što povećava nivo njihove efikasnosti. BiH tek treba postići ovaj nivo stručnosti i suradnje.

Inspektor Lazo Jovanović iz terenskog ureda Granične policije Sjeveroistok – Bijeljina kaže da policijske službe ne surađuju iz ljubomore. Svaka želi ekskluzivne informacije za sebe kako bi baš ona bila ta koja će biti zaslužna za otkrivanje kriminalaca. Granična policija obično dobija informaciju tek po hapšenju švercera u unutrašnjosti zemlje.

Gojko Vasić, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a RS kaže da nekada namjerno ne obavijeste graničnu policiju kako bi veće količine i veću grupu uhvatili u unutrašnjosti, jer taj jedan na granici mora imati suradnike u unutrašnjosti. Njegov kolega iz FBiH inspektor Lagumžija kaže da policijske strukture nisu ni zakonom, ni zajedničkim sporazumom obavezne razmjenjivati podatke.

Za razliku od BiH, problem u Hrvatskoj je riješen tako što su resorni ministri potpisali sporazum o razmjeni informacija, kaže Miličević.

Međutim, nedostatak povjerenja ne može nestati potpisivanjem kakvog sporazuma. Zvaničnici EUPM-a kažu da je bilo trenutaka kada su iz policijskih struktura, pa i Granične policije, procurile informacije o nekim akcijama, što je na kraju rezultiralo njihovim neuspjehom. Ovo ne doprinosi saradnji.

Donly kaže da za ovu pretpostavku nema stvarnog dokaza, ali i da ima neke istine u svemu tome. Zaposleni, počevši od sekretarice koja kopira dokumente, pa do inspektora i visokih policijskih dužnosnika, imaju pristup ovim informacijama i mogu ih zloupotrijebiti svi koji su uključeni u taj lanac. ‘Mogu reći da vidim u medijima dosta informacija koje nisu trebale procuriti. I to je šteta’, kaže Donley i dodaje da to može biti jedan od razloga zašto međunarodne policijske snage ne razmjenjuju obavještajne podatke sa BiH.

Kaže da mu nije poznata niti jedna uspješna akcija u otkrivanju narkotika koja je proizašla iz suradnje više policijskih institucija u BiH.

Dovitljivi kriminalci

Za razliku od policajaca kriminalci dobro surađuju. Ilegalni biznis udružuje ljude različitih nacija i narodnosti, kao i generacija.

Sugovornici iz policijskih struktura kažu da su kriminalci sve vještiji. Prate kretanje graničara, pronalaze nove načine šverca. Ako neki od švercera i bude uhvaćen, u potpunosti preuzimaju krivicu na sebe i ne odaju suradnike koji neometano nastavljaju sa trgovinom.

‘Da je to lako otkriti, ne bi bilo unosno’, kaže inspektor Jovanović.

Dodatna prednost za kriminalce je i veličina bh. granice. Duž 1,459 km granične linije nalazi se 55 službenih prijelaza i više od 400 lokacija pogodnih za krijumčarenje vodenim ili kopnenim putem.

‘Ljudi moji ne znam jeste li išli kada na granični prijelaz prema Crnoj Gori? Vi imate naš prijelaz i poslije 10 kilometara imate crnogorski prijelaz’, kaže Cvjetin Marić bivši šef Odjela za suzbijanje narkomanije MUP-a Kantona Sarajevo (KS). U toj se zoni, kaže, puno toga može prošvercati.

Kao posljedica posljednjeg rata uz rijeku Savu u Posavini još uvijek ima miniranih područja, kaže inspektor Jovanović. Bilo je slučajeva da su šverceri namjerno postavljali tablu ‘minirano’. ‘Hajde vi sada rizikujte i pošaljite službenika’, kaže Jovanović.

Prema riječima stručnjaka najveće količine droge u BiH ulaze u dijelu granice prema jugu, ka Crnoj Gori, odnosno Albaniji, te iz pravca Hrvatske na granici sa Hercegovinom. ‘Mi imamo zapljenu od prije dva- tri dana na području grada [Sarajeva]… dva kg kanabisa. On je navodno stigao iz Crne Gore’, kaže Lagumdžija.

Ramiz Hasić, načelnik Odjela za posebne namjene u Sektoru kriminalističke policije MUP-a Hercegovačko-Neretvanskog kantona kaže da droga u Mostar uglavnom stiže iz Sarajeva, ali i iz Hrvatske u manjim količinama. Nije mogao precizirati kojim je količinama zapravo riječ. Ne isključuje ni mogućnost da se droga prenosi preko zvaničnog graničnog prijelaza u Doljanima. Kaže da je teško otkriti drogu koja je dobro upakovana i sakrivena u velikim kamionima.

Džemal Murga, inspektor Odjela za suzbijanje narkomanije MUP-a KS kaže da se na tržištu može naći droga koja miriše na naftu. ‘Očigledno je uvezeno u nekim rezervoarima, gdje ipak malo povuče taj miris nafte’, kaže on.

Granična policija ne posjeduje specijalnu opremu za detaljan pregled vozila. Uglavnom koriste obučene pse, no njihove mogućnosti su ograničene. Nedostaje im dvogleda za noćno posmatranje, ogledala za inspekciju podvozja kojim bi otkrili skrivene spremnike unutar ili van vozila, te uređaja za mjerenje gustoće materijala kojim bi detektovali prisustvo duple metalne oplate.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH je u junu prošle godine Graničnoj policiji donirala takvu opremu u vrijednosti od 156.000 dolara. Jedan od doniranih uređaja je dodijeljen i terenskom uredu Granične policije Sjeveroistok – Bijeljina, ali ga tamošnji graničari ne koriste.

Inspektor Jovanović kaže da ne znaju pročitati šta aparat detektuje budući da je priručnik za njegovu upotrebu na engleskom jeziku. Dodaje da očekuje da će prijevod uputa dobiti od EUPM -a.

Upitan za komentar, Donley kaže da prvi put čuje da graničari uopšte trebaju prijevod.