Najmanje sedam privatnih firmi za prodaju medicinske opreme je bolnicama doniralo medicinske aparate i tako sebi osiguralo milionske poslove.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da ove donacije osiguravaju pobjedu donatora na tenderima za reagense bez kojih aparati ne mogu raditi. Ti ugovori donose firmama poslove koji su višestruko vrijedniji od poklonjenih aparata.

Tokom osam godina bolnice su dobile laboratorijsku opremu vrijednu 2,2 miliona maraka da bi nakon toga zaključile ugovore o nabavci reagensa i potrošnog materijala od skoro 14,7 miliona maraka. Firme su ugovore o nabavkama, bez konkurencije, sklopile sa sedam bolnica.

U Agenciji za javne nabavke Bosne i Hercegovine (BiH) kažu da ovakav način nabavke nije u skladu sa zakonom koji predviđa jednak tretman za sve dobavljače. Oni smatraju da zdravstvene ustanove imaju obavezu ispitati tržište u vezi sa nabavkom potrošnog materijala koji ide uz donirani aparat. Međutim, takva obaveza nije jasno definisana zakonom pa se u praksi i ne primjenjuje.

Ponuda reagensa prije donacije aparata

„Medicom“ iz Bijeljine je u augustu 2016. godine donirao lokalnoj bolnici „Sveti vračevi“ aparat za laboratorijsku analizu krvi, hormona i tkiva. Vrijednost ovog aparata američkog proizvođača „Abbott“ je oko 250.000 KM, a donatoru se ta donacija ubrzo višestruko isplatila. U narednih godinu dana „Medicom“ je sa ovom bolnicom zaključio tri ugovora o nabavci reagensa potrebnih za rad aparata, vrijedna skoro 678.000 maraka.

Do prvog ugovora „Medicom“ je došao 2016. godine tako što je obavijestio direktora o namjeri doniranja aparata bolnici. On im je odgovorio pozivom na pregovore o kupovini reagensa. Nakon toga „Medicom“ je donirao aparat, a bolnica nabavila reagense. Pregovaračkim postupkom ih je nastavila kupovati od „Medicoma“ i naredne godine.

Iz Agencije za javne nabavke BiH objašnjavaju da se nabavka na taj način može provesti samo ako ne postoji drugi ponuđač.

„To nije situacija kada ugovorno tijelo ne zna za bilo kakav alternativni izbor, to je situacija kada alternativni izbor uistinu ne postoji“, navode iz Agencije za javne nabavke BiH.

CIN je otkrio da na području BiH ima više distributera „Abbottovih“ proizvoda. Međutim, oni međusobno nisu konkurencija jer je „Abbott“ dao „Medicomu“ zastupništvo za područje Republike Srpske (RS) dok takav status ima više firmi u Federaciji BiH (FBiH).

Predstavnik ovog proizvođača u BiH Elmir Mešinović objasnio je novinarima CIN-a praksu: „Neko od tih distributera mora da kupi aparat, da napravi neku početnu investiciju za neku bolnicu gdje bi se instalirao i on je na osnovu toga stekao neki ekskluzivitet za tu bolnicu“.

Kaže da to može utjecati na cijenu reagensa koja nije identična kod svih distributera „Abbottove“ robe. „Razliku vam kreira distributer gdje, vjerovatno, tu početnu investiciju kupovine aparata mora ukalkulisati“, pojašnjava Mešinović. Objašnjava da cijenu reagensa određuje i količina koju u bolnici troše: „Tamo gdje je veća potrošnja, vjerovatno su niže cijene“.

Slavko Marković, pomoćnik direktora bijeljinske bolnice, kaže da se bolnica nije obavezala da će od „Medicoma“ kupovati reagense za donirani aparat. Međutim, kupuje ih jer je ova firma zastupnik za „Abbottove“ reagense u RS-u. „Nije on donirao to zato što on nas voli nego zbog svog profita“, kaže Marković, dodajući da u biznisu nema ljubavi.

Miroslav Vidojević iz „Medicoma“ kaže da se za pojedine analize na doniranoj opremi mogu koristiti i reagensi drugog proizvođača, ali da u tom slučaju nema garancije da će rezultati biti tačni. „Kada vi isporučite zamjenske reagense, treba da stojite iza tih rezultata. Niko od ovih proizvođača neće da stane iza svojih rezultata kontrola i kalibracija“, kaže predstavnik „Medicoma“.

Lejla Hasanbegović u svojoj laboratoriji „BiH Medicinski laboratorij“ nikada nije imala ovaj aparat. Kaže da je on veliki potrošač jer im reagensi dolaze u velikom pakovanju, a moraju se brzo potrošiti jer inače propadaju. Ona smatra da se zbog skupih reagensa ne isplati uzeti donirani aparat: „Možete kupiti polovan ili ne znam kakav aparat za vrlo manju cijenu i onda ćete imati reagense od nekog normalnog dobavljača po normalnoj cijeni”, kaže Hasanbegović.

Marković iz bijeljinske bolnice smatra da je bolje aparat kupiti, ali da bolnica za to nema para: „Mi sada nemamo nijednog razloga da mi budemo nezadovoljni“. Prema Markovićevim riječima bolnica nema namjeru prihvatati eventualne nove ponude donacija sličnih aparata koji bi mogli biti konkurencija postojećim: „Nemamo potrebe ako nas ovo zadovoljava kvalitetom“.

Donacije iz interesa

Bolnica „Gradiška“ je u februaru 2014. godine prihvatila donaciju firme „BROMA BEL“ iz Banje Luke. Donirani aparat francuskog proizvođača „Biomerieux“ je vrijedan oko 40.000 KM i namijenjen je za različite krvne pretrage, tumorske markere i hormone.

Aleksandra Pejčić, šefica Laboratorije, kaže da bolnica ima veće potrebe za analizama nego što aparat pruža.

„Nismo mi nikoga tjerali da uzme te aparate”, kaže Daliborka Javor, direktorica „BROMA BELA“. Ona kaže da je aparat doniran zbog dobrog poslovanja s bolnicom. Naime, bolnica je u to vrijeme koristila drugi aparat istog proizvođača koji je od „BROMA BELA“ kupila prije deset godina.

Javor kaže da bolnica nije imala obavezu kupovati reagense od ovog dobavljača. Međutim, bez reagensa aparat nije iskoristiv. Tadašnji direktor bolnice Vlado Marjanović je nakon primljene donacije potpisao s njom ugovore o nabavci potrošnih materijala za donirani aparat, vrijedne oko 152.000 KM. Nabavka je provedena otvorenim postupkom u kojem je svaki zainteresirani ponuđač mogao dostaviti ponudu. Međutim, jedino se javio „BROMA BEL“ kao ovlašteni distributer za nabavku reagensa ovog proizvođača za područje RS-a.

Pejčić kaže da su kupljene reagense trošili i na doniranom, ali i na aparatu koji su ranije kupili. „Možda ja i mogu staviti drugi reagens unutra, ali ako ja nešto spržim, pokvarim, niko neće iza mene stati. Direktoru ću biti kriva zato što sam mu uništila aparat, a servisera neću moći dobiti zato što (…) nisam igrala kako je proizvođač rekao“, kaže Pejčić.

Tenderska dokumentacija koju je prikupio CIN pokazuje da je ova bolnica zaključivala ugovore o nabavci reagensa za ovaj aparat u većem iznosu od planiranog: u 2015. godini nabavka je bila viša za 2.790KM, a iduće godine za oko 38.000 KM.

Veći iznos od planiranog mogao je biti osnov za poništenje postupka nabavke, budući da je bolnica tražila ekonomski najpovoljniju ponudu. Međutim, poništenje nabavke za bolnicu nije rješenje jer drugog dobavljača za ovaj aparat na području RS-a nema. Aktuelni direktor bolnice Mirko Manojlović kaže da bolnica ima veće zahtjeve za laboratorijske pretrage i da je teško napraviti dobru procjenu potrošnje na godišnjem nivou.

Javor kaže da cijena zavisi od korisnika do korisnika. Ona negira da se u cijene reagensa ugrađuje i cijena aparata, ali potvrđuje da su donacije poslovna odluka: „Naravno da je postojao poslovni interes da, ako radimo s nekom ustanovom određeni promet, zašto da ne doniramo?“

Korica kruha vrijedna stotine hiljada maraka

U nekim slučajevima firme najprije bolnicama ustupe opremu na korištenje, a zatim je doniraju. Tako je bilo sa aparatom američkog proizvođača „Beckman Coulter“ za analizu tumorskih markera i hormona koju je mostarski „Inel-Med“ 2010. godine ustupio Kantonalnoj bolnici u Travniku. Aparat je korišten pet godina, a onda ga je „Inel-Med“ predstavio kao donaciju vrijednu 1.000 KM. U međuvremenu, bolnica je od mostarske firme kupovala reagense za taj aparat. „I kroz takav način posla oni su taj aparat isplatili“, kaže direktor travničke bolnice Mirsad Granov.

Posao je nastavljen i nakon donacije. „Inel-Med“ je s bolnicom zaključio dva ugovora o kupoprodaji reagensa za ovaj aparat, vrijedna oko 320.000 KM. Predstavnik uprave „Inel-Meda“ Marko Tadić za CIN kaže: „Mi nismo prekršili nikakav zakonski propis. Mi se samo borimo da osvojimo koricu kruha na ovome svemu“.

Ugovori su sklopljeni nakon pregovaračkih postupaka bez javnog obavještenja o nabavci zbog, kako su u ugovoru naveli, „ekskluzivnih prava“.

Ni u ovom slučaju „Inel-Med“ nije ekskluzivni dobavljač ove opreme u BiH. Pored njih distribucijom se bavi i „Makler RS“ iz Banje Luke. Međutim, distributeri su podijelili teritoriju.

„Mi smo zaduženi za Republiku Srpsku, a „Inel-Med“ je za Federaciju, tako da mi, jednostavno, tamo gdje oni praktično posluju, ne možemo da se javljamo“, rekao je predstavnik „Maklera“ Jovan Krstić.