Kako se bliži kraj Sarajevskog filmskog festivala sve su jači glasovi nezadovoljnih filmskih autora iz BiH koji se pitaju zbog čega je Fondacija za kinematografiju ove godine dodijelila većinu svojih sredstava autorima iz Hrvatske, umjesto da pomognu neke od njih.

Fondacija, koja se finansira iz budžeta Ministarstva za sport i kulturu Federacije BiH, uspostavljena je prije tri godine kako bi podstakla razvoj bh. filmske industrije. Ove godine je izvršni odbor Fondacije, sa budžetom od 900.000 KM u odnosu na prošlogodišnjih 1 milion KM, dodijelio sredstva za šest dugometražnih filmova, od kojih su četiri koprodukcije.

Koprodukcija je najčešći vid finansiranja filmova i obično uključuje partnere od kojih jedan daje umjetnički doprinos a drugi novac ili opremu, dijeleći dobit od distribucije filma.

Smisao postojanja Fondacije je da kroz donacije obezbijedi sredstva u visini od 10 do 20 posto od ukupnog budžeta filma, kako bi ohrabili dodatna ulaganja sa strane. Međutim, u seriji članaka koje je 2005. godine objavio Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu, otkriveno je da Fondacija ne doprinosi u tolikoj mjeri obnavljanju filmske industrije u zemlji.

Za režisera Dinu Mustafića sporna je najviše, kako kaže, visina sredstva koja je izdvojena za sufinansiranje koprudukcijskih projekata.

‘Jedna od mojih primjedbi je finansiranje autora is susjednih zemalja čija je kinematografija bogatija od naše’, kaže Mustafić.

On naglašava da je Fondacija dodijelila bh. režiserima manji dio sredstava, samo 40 posto, dok su strani autori dobili 60 posto. Istovremeno, za bh. reditelje Pjera Žalicu i Srđana Vuletića, raspodjela sredstava nije upitna.

‘Svaki film koji je napravljen u BiH je koprodukcija’, objašnjava Žalica. Tako je i njegov film ‘Gori vatra’, koji je snimljen 2002. godine, urađen u koprodukciji BiH, Austrije, Turske i Francuske.

S obzirom da su sredstva Fondacije usmjeravaju kao dodatni novac, to obično znači da bh. autori ostatak novca moraju potražiti u inostranstvu.

Iako su za Mustafićev film ‘Gola koža’, u produkciji bh. kuće Heft, izdvojena sredstva u visini od 200.000 KM, on se ipak požalio da Fondacija daje sredstva inostranim autorima na uštrb pomoći mladim autorima u BiH, čime bi se osnažila domaća filmska industrija.

On navodi da je Fondacija dala 550.000 KM za četiri koprodukcije koje će režirati autori iz Hrvatske. Riječ je o filmovima: ‘Moram spavat´ anđele’ čija je radnja smještena u hrvatskom gradu Bjelovaru; ‘Karaula’ se dešava na makedonsko – albanskoj granici; ‘Sve džaba’ odvija se u postratnoj Bosni i Hercegovini, a heroji ‘Buick Rivere’ susreću se u Americi, dok se pripadnici njihovih vjerskih grupa bore u Sarajevu.

Hrvatska je u dva navrata odbila da finansira film ‘Moram spavat´ anđele’ prije nego mu je BiH dodijelila sredstva.

Na drugoj strani, na konkursu nije prošao film ‘Snijeg’, režiserke Aide Begić u produkciji producentske kuće Pro.ba Amre Bakšić. ‘Snijeg’ obrađuje temu žena koje su se vratile u svoje selo nakon rata i same preuzimaju stvari u svoje ruke obnavljajući svoje kuće i započinjući novi život.

Bakšić se žali kako je korespondencija sa Fondacijom bila vrlo nezadovoljavajuća: ‘Moraš insistirati, šalješ faksove, molbe, ako dobiješ sastanak moraš biti zahvalan da si ga dobio.’

Ona dodaje kako je čak bilo gotovo nemoguće i na telefon dobiti nekoga i tražiti informacije. I drugi filmski autori se slažu sa njom. CIN-ovi novinari su takođe nailazili na poteškoće u pokušaju da stupe u kontakt sa nekim iz Fondacije, koja takođe nema ni svoju internet stranicu.

Ona dodaje da su je iz Fondacije pismeno obavijestili da je diskvalifikovana mjesec dana nakon što je zatvoren konkurs, čime nije bila u prilici da ispravi svoju grešku. Bakšićeva takođe smatra da nije u redu što je ostala uskraćena za objašnjenje zbog čega je njen film odbijen.

Predsjednik izvršnog odbora Fondacije, Nikola Kovač izjavio je da je ‘Snijeg’ diskvalifikovan zato što Bakšićeva nije dostavila završni finansijski izvještaj za potrešena sredstva koja je su joj ranije dodijeljena. Režiseri tvrde da pravila Fondacije zahtijevaju podnošenje finansijskog izvještaja po okončanju projekta, ali je nejasno koje podatke treba dostaviti za projekat koji još nije završen.

Svakog proljeća Fondacija objavljuje u novinama godišnji konkurs za filmove. Rok za dostavu prijava je 1. maj, a konkurs precizira devet uslova. U konkursu Fondacije navodi se da će se prekoračenje roka za dostavu prijava ili nepostupanje u skladu sa uslovima dovesti do diskvalifikacije kandidata.

Najveći problem koji proizlazi iz odbijanje Fondacije da sufinansira film, po mišljenju Bakšićeve, predstavlja činjenica da će biti puno teže naći finansijera sa strane. ‘Zašto bi neko ulagao u film za koji njena država neće da da pare’, kaže ona.

Bh. režiser Srđan Vuletić smatra da dodjela budžetskih sredstava za igrani film svake godine izaziva reakcije odbijenih autora, a sa sličnom situacijom se suočavaju i fondacije susjednih zemlja.

Međutim, fondacije u okolnim zemljama postoje mnogo duže pri ministarstvima kulture, imaju više sredstava na raspolaganju i shodno tome, mogu stimulisati više filmova i imati većeg uticaja na filmsko stvaralaštvo.

Prema riječima Milice Janković, rukovodioca odjela za savremeno stvaralaštvo pri Ministarstvu kulture Srbije, sredstva koja oni dodjeljuju pokrivaju 30 posto projektovanog budžeta filma, a godišnje se finansira oko 10 filmova.

Ona je rekla da je rad na izradi jasnih kriterija za dodjelu sredstava doveo do smanjenja broja žalbi na sam proces. Ona takođe smatra da taj proces još nije završen.

‘Mislim, od iduće godine, da ćemo imati tačno definisano procentualno za koje osnove se dodjeljuju sredstva’, kaže Jankovićeva. ‘Vjerovatno ćemo imati razrađene uslove kada će se film smatrati koprodukcijom.’

Matilda Nekić-Vodanović, direktor Odjela za Filmove i Kinematografiju pri hrvatskom Ministarstvu Kulture, objasnila je da fondacija u njenoj zemlji finansira do 50 posto budžeta filma. Oko šest dugometražnih filmova je svake godine podržano od strane ministarstva, plus jedan ili dva nezavisna filma.

Hrvatski producent Tomislav Žaja iz kompanije Gral Film, smatra da bi Fondacija za kinematografiju u Sarajevu mogla jednostavnije riješiti nastalu situaciju. Njegova preporuka je da se po uzoru na Sloveniju raspiše jedan natječaj za filmove bh. autora, a poseban za koprodukcije.

Filmski radnici u BiH slažu se bar u jednoj stvari, a to je da je cijela priča o filmskoj industriji u BiH još uvijek nedosanjani san, iako je prošlo tri godine od osnivanja Fondacije za kinematografiju.

Prema mišljenju Ibrahima Spahića, predsjednika Komisije za razvoj strategije kulturne politike u BiH, neorganizovana situacija u filmskoj industriji je direktna posljedica nedostatka kulturne politike u BiH. Ne postoji državno ministarstvo kulture, već samo entitetska ministarstva koja međusobno ne sarađuju.

Spahić kaže da je BiH jedna od posljednjih država u Istočnoj Evropi koja nema razvijenu nacionalnu strategiju za zaštitu i razvoj kulturnih resursa.