Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je krajem prošle sedmice objavio da je bivši direktor UIO-a za sedam godina kupio pet stanova i četiri poslovna prostora te 20 duluma zemljišta u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu. Podaci iz kupoprodajnih ugovora pokazuju da ukupna vrijednost nekretnina iznosi milion i 80 hiljada KM.
Novinari CIN-a su, također, otkrili da Čauševićeva primanja od 2004. godine nisu bila ni približno dovoljna da pokriju ulaganja u imovinu.
Čauševiću je Sud BiH blokirao: pet stanova i jedan poslovni prostor koji se nalazi u zanatskom centru Stakleni grad u Sarajevu, tri parcele na Poljinama i poslovni prostor u sarajevskom naselju Grbavica.
Istim rješenjem Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva da se Čauševiću onemogući raspolaganje za još dva poslovna prostora koji se, također, nalaze u Staklenom gradu.
U rješenju Suda BiH stoji da će ova mjera trajati do okončanja krivičnog postupka protiv Čauševića.
Također, Tužilaštvo BiH je u prijedlogu dostavljenom Sudu BiH navelo da je tokom istrage utvrđen očit nesrazmjer između ostvarenih prihoda i imovine koju je Čaušević stekao u periodu od 2006. do 2012. godine. Prema nalazima Tužilaštva, Čaušević je deset nekretnina platio 900.100 KM, a njihova tržišna vrijednost je iznosila 1,5 miliona KM. Oni navode da je Čaušević u periodu od 2005. do 2010. godine ostvario prihode u iznosu oko 695.000 KM, kojima nije mogao kupiti ove nekretnine, ako se pri tome odbiju i troškovi života.
Najveći broj nekretnina Čaušević je kupio tokom 2011. godine, kada je razriješen dužnosti direktora UIO-a. On je u toj godini kupio četiri nekretnine koje je platio 395.200 KM, a u 2012. godini kupio je i dva poslovna prostora za 280.000 KM. Njegova primanja u 2011. godini, prema podacima Tužilaštva BiH, iznosila su 55.000 KM od plaća i 60.800 KM od iznajmljivanja nekretnina.
Čauševićev zastupnik, advokat Asim Crnalić, je u žalbi upućenoj Sudu BiH naveo da je njegov klijent bio zaposlen na odgovornim poslovima od 1986. godine te da je svake godine, uključujući i ratni period, ostvarivao prihode koji su bili na razini najbolje plaćenih menadžera u BiH.
Crnalić je Sudu BiH dostavio dokumentaciju u kojoj je naveo da je Čaušević u navedenom periodu zaradio 1,76 miliona KM: na osnovu svog rada, kamata na oročena sredstva, članstava u raznim odborima, zatim po osnovu raznih ugovora, među kojima su i ugovori o zakupu, darova povodom rođenja djeteta, nasljedstva od oca i novčanog dara roditelja supruge. Sud BiH je žalbu odbio kao neosnovanu.
