Dok se bosanskohercegovačko pravosuđe pripremalo za blokiranje kuća, stanova i vikendica Vedada Arslanagića i članova njegove porodice u Bosni i Hercegovini (BiH), ovaj Sarajlija je kupovao nove višestruko vrednije nekretnine u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

Vedad Arslanagić je za godinu dana u okolici Atlante kupio gotovo devet duluma građevinskog zemljišta, a zatim i dvospratnu kuću, plativši sve skoro četiri miliona KM. Ugovor o kupovini kuće zaključen je 30. decembra prošle godine, na dan kada je Kantonalni sud u Sarajevu blokirao veći dio imovine Arslanagića u BiH, uključujući Vedadovu kuću sa bazenom u blizini sarajevske Baščaršije te četverosobni stan u centru grada.

Blokiranje nekretnina i bankovnih računa ove porodice uslijedilo je nedugo nakon podizanja optužnice protiv Vedadovog oca Edina Arslanagića, bivšeg generalnog direktora „Bosnalijeka“, i njegovog drugog sina Amara, bivšeg direktora za inostrani marketing i prodaju. Otac, sin i još peterica privatnika i bivših rukovodilaca „Bosnalijeka“ su optuženi za različite pronevjere, uključujući i izvlačenje novca iz ove firme u periodu od 2005. do 2012. godine. Iako Vedad nije optužen, podaci o poslovanju „Bosnalijeka“ do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju da je dio novca ove sarajevske tvornice lijekova završio i na njegovom računu.

Zbog sumnje da je stečena na nezakonit način, Sud je blokirao imovinu kako bi u slučaju osuđujuće presude prodajom nekretnina ili povlačenjem novca sa privatnih računa optuženih mogao nadoknaditi barem dio od oko 23 miliona KM štete koja je nanijeta „Bosnalijeku“.

Edin Arslanagić je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a, a Nermin Vila, advokat Amara Arslanagića je kazao da njegov klijent ne treba davati intervjue. Drugi sin Vedad živi u Americi. Novinari su ga pokušali kontaktirati na desetak telefonskih brojeva ali se niko nije javljao. Vedad je na poslovno-društvenom profilu Linkedin naveo da radi u firmi “Aon Intergramark” no službenica ove firme kaže da osoba sa tim imenom i prezimenom nije u njihovom registru zaposlenika.

Bogaćenje porodice i poslovi „Bosnalijeka“

Suđenje bivšim direktorima „Bosnalijeka“ i njihovim poslovnim partnerima počelo je prošli mjesec. Tokom prvog ročišta Arslanagići su izjavili da su osrednjeg imovinskog stanja.

Međutim, porodica bivšeg direktora „Bosnalijeka“ danas ima četiri stana, tri kuće, apartman, dvije vikendice i zemljište u BiH i SAD-u. Oni su ranije imali još jedan stan i caffe slastičarnu u centru Sarajeva te apartman na Bjelašnici i kuću u SAD-u, ali su ove nekretnine prodali ili poklonili tokom prethodne četiri godine. Najveći broj nekretnina kupili su ili izgradili od 2005. do 2011. godine, u periodu u kojem je „Bosnalijeku“ pričinjena milionska materijalna šteta u poslovima sa sarajevskim privatnim firmama „Brštanica“ i „Carpe Diem“.

Edin Arslanagić, njegovi sinovi Vedad i Amar te Amarova supruga Meliha su od 2005. do 2011. godine u BiH imali ukupno 2,7 miliona KM prihoda. To je za 1,05 milion KM manje od vrijednosti nekretnina, kupljenih u BiH u tom periodu. Amar je u to vrijeme za oko 630 hiljada maraka kupio i kuću u predgrađu američkog grada Atlante. Edin i Amar su nakon svih ovih kupovina krajem prošle godine na računima u BiH imali oko milion KM.

CIN u ovoj analizi nije uzeo u obzir životne troškove porodice Arslanagić tokom ovih sedam godina, njihova ulaganja u opremanje novostečenih nekretnina, vrijednost 100 umjetničkih slika niti troškove sticanja četiri luksuzna automobila: Porsche Cayenne GTS, Audi 6, terenac Mercedes 350 CDI i Lexus. Podatke o vrijednostima pokretne imovine i troškovima života Arslanagića nije bilo moguće pouzdano utvrditi.

Najviše prihode u porodici prikazao je Edin Arslanagić. On je u ovom periodu Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) prijavio zaradu od 1,37 miliona KM. Bivši direktor „Bosnalijeka“ u tom periodu nije kupovao nekretnine na svoje ime. Porodica je od 1982. godine koristila „Bosnalijekov“ stan od 106 kvadratnih metara u Sarajevu koji je Edin otkupio 1999. Iste godine je u Faletićima, naselju udaljenom desetak kilometara od centra Sarajeva, kupio dulum i po zemljišta na kojem je izgradio vikendicu. Arslanagići, također, od 1970-ih u ski-centru na Jahorini imaju vikendicu.

Za razliku od Edina, njegovi sinovi Vedad i Amar  su tokom ovih sedam godina kupili šest luksuznih nekretnina u BiH te caffe slastičarnu u centru Sarajeva. Ova imovina ih je koštala nešto više od 3,75 miliona KM, što je za 2,43 miliona KM više od njihovih prijavljenih primanja u BiH u tom periodu.

Naime, Amar i njegova supruga Meliha su od 2005. do 2011. godine prijavili 312 hiljada KM prihoda, dok je Vedad za tri godine rada u svom preduzeću „AZ“ d.o.o. Sarajevo od 2009. do 2011. prijavio 14.537 KM. On je u ovom periodu raspolagao i sa dodatnih milion KM koje nije prijavio.

Amar je 2005. godine za 203 hiljade KM kupio apartman na Bjelašnici od 90 kvadratnih metara čiju je izgradnju finansirao „Bosnalijek“. Da mu otac Edin, tadašnji generalni direktor „Bosnalijeka“, posredno nije odobrio popust, platio bi ga skuplje 83 hiljade KM.

Dvije godine kasnije Amar za 300 hiljada KM u Sarajevu kupuje stan od 106 kvadratnih metara, a 2008. godine i vilu u predgrađu Atlante u SAD-u za 630 hiljada KM. Kuća je bila stavljena pod hipoteku za kredit od oko 504 hiljade KM koji je podigao u Americi iste godine.

Njihova strast za skupljanjem nekretnina ne jenjava ni 2010. godine kada Amar kupuje stan od 110 kvadratnih metara i garažu u luksuznoj zgradi „Bolgrano“ u naselju Šip u Sarajevu. Ova nekretnina ga je koštala 248.300 KM. On je bio vlasnik još jednog trosobnog stana u centru Sarajeva, ali ga je sredinom 2015. godine, prije blokiranja imovine, prodao za oko 210 hiljada KM.

Budući da njegovi legalno prijavljeni prihodi nisu bili dovoljni da opravdaju ulaganja u nekretnine, sumnja se da je nedostajući dio novca izvučen iz „Bosnalijeka“ putem štetnih ugovora koje su Amar i njegov otac sklapali sa pojedinim firmama. Naime, fondove „Bosnalijeka“ Amar je zloupotrebljavao i na druge načine.

Amar platio da izbjegne zatvor

Početkom 2015. godine Amar je osuđen na godinu dana zatvora i obavezu da „Bosnalijeku“ vrati 71.500 KM koje je kao direktor „Bosnalijekovog“ Odjeljenja za tržišta Srednjeg istoka i Afrike, a potom i kao direktor Sektora za inostrani marketing i prodaju pronevjerio tokom službenih putovanja po svijetu od 2005. do sredine 2012. godine. Amar je iskoristio zakonsku pogodnost i umjesto zatvorske kazne platio 36.000 KM.

Zbog pronevjera starijeg sina u novom procesu odgovarat će i Edin Arslanagić. U optužnici je navedeno da je on kao direktor „Bosnalijeka“ odobravao sinu akontacije za službena putovanja, iako je znao da se radi o turističkim putovanima. Njemu se na teret stavlja i odgovornost za pronevjeru 140.632 eura, 59.081 dolara i 350 KM putnih troškova.

Prema optužnici, Amar je novac „Bosnalijeka“ potrošio tokom 80 službenih putovanja u zemlje Evrope, Bliskog istoka, Afrike i SAD-a. Naime, on je nakon putovanja podnosio lažne obračune putnih troškova, krivotvorio potpise drugih osoba ili, pak, obračunavao dnevnice za dane koje je provodio u Sarajevu.

Na jednom od spornih putovanja na Bliski istok u novembru 2005. godine, navodno boraveći u Kuvajtu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Libiji, Amar je potrošio 8.429 dolara. Trošak mu je opravdan iako nije podnio izvještaj o rezultatima putovanja. Finansijska policija FBiH je pronašla da su njegovom biznis-karticom u vrijeme ovog službenog putovanja plaćani računi u Sarajevu.

Dvije godine kasnije je sa jednog od putovanja u Bahrein donio obični nota račun kojim je pravdao šest hiljada dolara za registraciju kompanije u ovoj zemlji. Na isti način je kasnije priložio račun od 4.500 dolara za učešće na tenderu u Abu Dabiju te račun od 4.000 dolara za reklamiranje „Bosnalijekovih“ proizvoda tokom putovanja u Libiju, Kuvajt i Katar. Kontrolom je kasnije utvrđeno da su svi nota računi bili iz istog bloka.

Uz sve to, Amar je troškove taxi prevoza i reprezentacije pravdao računima izdatim prije ili poslije službenih putovanja.

Amar Arslanagić je, također, optužen da je samoinicijativno bez tendera angažovao firmu „Rhea Express“ iz Sarajeva za poslove špedicije i transporta lijekova u Rusiju. Ova firma je nakon ugovorenih poslova angažovala druge prevoznike za transport „Bosnalijekove“ robe. U optužnici je navedeno da je usluge prevoza ovoj firmi „Bosnalijek“ plaćao 113 posto više nego drugim prevoznicima, čime je sarajevskoj tvornici lijekova pričinjena šteta od oko 1,57 miliona KM.

Skromni prihodi veleposjednika

Sudeći prema prijavljenim primanjima u BiH, Vedad Arslanagić nije imao novca ni za osnovne životne potrebe. Ipak, mlađi sin bivšeg direktora „Bosnalijeka“ je na nekretnine i preduzeće u BiH potrošio najmanje tri miliona KM.

Vedad, baš kao i njegov stariji brat Amar, je najveći broj nekretnina stekao nakon 2005. godine. Te godine je on za 278.000 KM kupio četverosoban stan od 157 kvadratnih metara sa garažom u centru Sarajeva te apartman od 90 kvadratnih metara na Bjelašnici. Apartman, čiju je izgradnju finansirao „Bosnalijek“, Vedad je platio 214 hiljada KM, nakon što mu je otac posredno odobrio popust od 71 hiljade KM.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) nije zatražilo blokiranje apartmana, iako je Vedad Arslanagić bio uknjižen kao vlasnik. U ovoj pravosudnoj instituciji nisu mogli objasniti zašto je nastao ovaj propust. Vedad je to iskoristio i apartman prodao početkom ove godine. Nova vlasnica apartmana je Lejla Karagić, kćerka Huzeira Prašovića – vlasnika firme „Hing“ koja je učestvovala u izgradnji apartmanskog naselja na Bjelašnici. Prema ugovoru, Lejla je za ovu nekretninu trebala platiti 170.000 KM u roku od pet godina. Arslanagiću se žurilo da nekretninu prenese na Karagić pa je dao saglasnost da se Lejla odmah može uknjižiti kao novi vlasnik. Notar ga je upozorio da ne postoji pravno sredstvo kojim bi mogao biti zaštićen u slučaju da kupac ne plati ugovorenu sumu.

Prema optužnici, pri izgradnji apartmanskog naselja na Bjelašnici pronevjereno je nešto više od 6,9 miliona maraka. Odgovornim za to Tužilaštvo KS smatra: Edina Arslanagića, direktora „Brštanice“ Hasana Šepu te nadzornika radova Izeta Arslanagića koji je na početku suđenja priznao krivicu.

„Bosnalijek“ je u januaru 2005. godine sa firmom „Brštanica“ sklopio ugovor o zajedničkom ulaganju u izgradnju 98 apartmana na Bjelašnici. Međutim, istraga je pokazala da je samo „Bosnalijek“ davao novac koji je „Brštanica“ uzimala da bi naplatila svoju posredničku ulogu u izgradnji naselja.

Sarajevska tvornica lijekova je u ovaj projekt investirala 13,7 miliona KM. Istovremeno, „Brštanica“ je podigla kredit od sedam miliona KM koji je, također, otplaćivao „Bosnalijek“, a da pritom taj novac nije uložila u izgradnju naselja.

Ugovorom o zajedničkom ulaganju bilo je predviđeno i da će „Bosnalijek“ nakon prodaje apartmana ostvariti dobit od tri miliona KM. Međutim, umjesto ugovorene dobiti „Bosnalijek“ je pristao da dobije 15 apartmana. Prodaja ovih i ostalih apartmana je povjerena „Brštanici“.

Apartmani su prodavani uz popuste i do 30 posto i odobravani su zaposlenicima „Bosnalijeka“, njihovoj rodbini te članovima porodice vlasnika „Brštanice“. „Bosnalijeku“ je samo zbog tih popusta pričinjena šteta od 1,84 miliona KM. Ostali gubici su nastajali tako što je „Bosnalijek“ dvaput plaćao iste radove ili su radovi lažno prikazivani.

„Bosnalijek“ je bio izvor legalnih prihoda Arslanagića, no istraga pokazuje da su članovi ove porodice dodatno koristili resurse kompanije za sticanje lične koristi. U većini slučajeva novac iz „Bosnalijeka“ je nestajao u spornim poslovima sa „Brštanicom“ koja je često dobijala milionske pozajmice od ove sarajevske tvornice lijekova.

U jednoj takvoj transakciji krajem jula 2008. godine „Bosnalijek“ je po nalogu Edina Arslanagića uplatio „Brštanici“ milion maraka, pravdajući to povratom dijela pozajmice koja nije ni postojala. Početkom narednog mjeseca ova firma je novac prenijela na račun Vedada Arslanagića. Osnov za prenos bio je ugovor o komisionom kreditu koji je „Brštanica“ sklopila sa mlađim sinom direktora „Bosnalijeka“ osam dana ranije. Kredit je bio beskamatni i dat je na period od devet godina, a „Brštanica“ nije tražila nikakvu garanciju za povrat. Vedad Arslanagić je u to vrijeme u BiH imao 450 KM mjesečnih primanja. Kredit je, uglavnom, otplaćivao Edin Arslanagić svojim i novcem koji mu je Vedad slao preko svoje privatne firme iz Amerike. No, vraćene su samo dvije trećine pozajmljenog novca i vlasnik „Brštanice“ Hasan Šepo je krajem novembra 2011. godine oprostio Vedadu gotovo 240 hiljada KM duga.

Prema podacima iz istrage, on je ovim novcem dijelom finansirao izgradnju vile sa bazenom od 602 kvadratna metra nedaleko od Baščaršije u Sarajevu. Zemljište na kojem je izgradio vilu Vedad je kupio 2007. godine za 370.000 KM.

Godinu dana kasnije u Sarajevu je za 600.000 KM kupio i Ugostiteljsko preduzeće „AZ“. Ovo preduzeće je upravljalo caffe slastičarnom „Bombon“ u centru grada.

Međutim, nakon otvaranja istrage o pronevjerama u „Bosnalijeku“ Vedad je u julu 2012. godine „AZ“ bez naknade poklonio Gordani Balić supruzi Jasmina Balića, bivšeg vozača Edina Arslanagića.

Njegova supruga kaže da je caffe slastičarna bila u gubicima i da je Vedad otišao u Ameriku, ustupivši firmu zaposlenicima.

Jasmin Balić je novinarima CIN-a rekao da je Vedad htio da se vrati u BiH iz Amerike ali kad je vidio kakva je ova država, kakvi su pazari i koliko se zarađuje, kazao mu je: “Jasko ja neću ovdje da živim, hoćeš ti da uzmeš ovo i da probaš, ti i žena da se borite. On je nama jednostavno poklonio ovo, pod uslovom da radnici ostanu.“

Ova slastičarna je u periodu u kojem je Vedad Arslanagić bio njen vlasnik isporučivala velike količine kolača i torti preduzeću „Brštanica“ koje je vodilo restoran ishrane radnika „Bosnalijeka“ i organizovalo koktele i prijeme povodom svečanosti u sarajevskoj tvornici lijekova. Tokom četiri godine „AZ“ je zaradio 318 hiljada KM od torti i kolača isporučenih „Bosnalijekovom“ restoranu.

Međutim, podaci do kojih je došla Finansijska policija FBiH pokazuju da je „Bosnalijek“ često „Brštanici“ plaćao i usluge koje nisu postojale, poput toplih obroka za zaposlenike koji su bili na bolovanju, godišnjem odmoru ili službenom putovanju. Prema ovom nalazu, u periodu od sedam godina prikazano je i plaćeno 346.428 viška obroka. Tužilaštvo KS navodi da je „Bosnalijek“ na taj način oštećen za 3,6 miliona KM.

Novac iz firme je izvlačen i kroz organizaciju koktela i drugih svečanih okupljanja u sarajevskoj tvornici lijekova. U poslovnim dokumentima je prikazano da je „Bosnalijek“ od 2005. do 2011. godine platio „Brštanici“ nešto više od devet miliona KM za organizovanje 849 okupljanja i 23 koktel-partija tokom kojih je posluženo oko 225 hiljada ljudi. Međutim, finansijski inspektori nisu pronašli dokumentaciju koja potvrđuje da su se okupljanja zaista i desila ili da su usluge pružene tolikom broju ljudi. U „Bosnalijeku“ nije bilo narudžbenica ni dokaza o izvršenim uslugama niti informacija za koje prilike su organizovani prijemi i kokteli.

Istrage i blokiranje imovine u zemlji nisu spriječili Arslanagiće da nastave kupovati milionsku imovinu u SAD-u. Krajem 2014. godine Vedad Arslanagić je u luksuznom predgrađu Atlante kupio zemljište za oko 1,05 miliona KM. Američke agencije za nekretnine ga opisuju kao savršeno mjesto za gradnju u elitnom prigradskom području.

Godinu dana kasnije Vedad je u komšiluku kupio i kuću od 523 kvadratna metra za gotovo tri miliona KM. Dvospratnica sa pet spavaćih soba i isto toliko kupatila postala je novi Vedadov dom u Americi.

U novu kuću se preselio iz mjesta Smyrna kod Atlante gdje je 2001. godine kupio kuću sa bazenom. Nakon kupovine novih nekretnina prodao ju je u februaru za skoro 1,2 miliona KM.