Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je u proteklih pet godina potrošila više od 1,27 miliona KM za obnovu i održavanje ‘Doma odmora’ u Trpnju, na hrvatskom Jadranu.

Dok poreski obveznici plaćaju troškove održavanja, korist od ulaganja budžetskog novca u prijeratno odmaralište komunističkih funkcionera je do sada imalo samo devedesetak političara i državnih službenika koji su u tom reprezentativnom objektu jeftino ljetovali sa svojim porodicama.

U Uredu za reviziju poslovanja institucija FBiH u posljednjem izvještaju se navodi da ne znaju gdje završava većina novca uplaćenog firmi koja upravlja ovim objektom, jer im nisu predočeni svi računi.

Zarada od izdavanja dvanaest soba, od kojih su: tri jednokrevetne, devet dvokrevetnih sa pomoćnim ležajevima te zajedničkom kuhinjom,, mnogo je manja od troškova. Najveća zarada, 6.255 KM je ostvarena 2008. godine, kada je prijavljen boravak 17 osoba sa članovima njihovih porodica. Te godine je iz budžeta za dom potrošeno 107.352 KM, dok je za kupovinu sedmometarske brodice i prateće opreme potrošeno dodatnih 177.437 KM.

Miroslav Šunjić, direktor firme koja upravlja ovim objektom, krije stvarni broj gostiju od novinara, ali i od turističke zajednice u Trpnju. Šunjić kaže da 2010. godine nije bilo gostiju, no, novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je iz razgovora sa pojedinim funkcionerima saznao da su najmanje četiri osobe tog ljeta boravile u domu.

Zasluge za to što se ovaj objekat danas nalazi u posjedu BiH Šunjić pripisuje Harisu Ihtijareviću, direktoru Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH koja upravlja nekretninama FBiH. Ihtijarević je inicijator i rukovodilac ulaganja za koje je Vlada FBiH odobravala novac. On kaže da je to učinio jer je postojala opasnost da ovaj objekat bude oduzet BiH zbog ruševnog stanja, smeća, štakora…

‘Apsolutno nikakvih pretenzija nije bilo, niti od Općine Trpanj, niti od drugih nivoa vlasti’, kaže načelnik Jakša Franković. Dodaje da je upravo općina 2002. godine uputila dopis vlastima BiH, tražeći da izmire neplaćene obaveze i preuzmu brigu o zapuštenom objektu.

Dopis je upućen Iliji Šimiću, tadašnjem zamjeniku predsjedatelja Doma naroda BiH koji je, kaže, poznavao ljude iz Općine Trpanj i sa njima razgovarao o domu. Ovaj dopis Šimić nije proslijedio Vijeću ministara BiH, već Aliji Behmenu, tadašnjem premijeru Vlade FBiH.

‘Vijeće ministara je bilo u začetku i bavilo se samo sobom. I danas se bavi samo sobom, a entiteti ipak nešto rješavaju’, objašnjava Šimić. Vlada FBiH je iste godine platila općini više od 14.000 KM dugovanja, preuzela dom i zadužila službu da preuzme brigu o njemu.

Značajnija ulaganja u dom su počela u oktobru 2006. godine, kada je Vlada na prijedlog Ihtijarevića izdvojila 130.000 KM. Međutim, skoro pet mjeseci prije te odluke Ihtijarević je povjerio upravljanje domom privatnoj firmi Miroslava Šunjića iz Trpnja – Šunjić d.o.o.

Ministri protiv Šunjića

Ihtijarević je 6. juna 2006. godine potpisao ugovor sa firmom Šunjić d.o.o. koja je u dubrovačkom sudu registrovana tri i po mjeseca ranije. U ugovoru stoji da ga je kao najpovoljnijeg ponuđača izabrala komisija službe, ali novinarima CIN-a nije dozvoljen uvid u zapisnik komisije.

Ugovorom se služba obavezala plaćati 44.237 KM godišnje, na ime održavanja doma i plaća dvoje zaposlenih. Naredne godine potpisani su aneksi na ugovor prema kojima je firma proširena za još dva zaposlena, a troškovi su narasli na 73.769 KM.

Ihtijarević je predložio Vladi FBiH da formira državno preduzeće za održavanje doma i na sjednici Vlade, održanoj 7. maja 2008. godine osnovana je Riva Trpanj d.o.o. Novu državnu firmu su ponovo činili Miroslav Šunjić i troje njegovih zaposlenika.

Broj zaposlenih koji je radio na održavanju doma se od 2008. godine nije više povećavao, ali su nastavili rasti troškovi održavanja objekta.

Transkript sjednice Vlade FBiH otkriva kako je Ihtijarević lobirao za Šunjića, kako bi ga Vlada postavila za direktora novog državnog preduzeća, uprkos protivljenju trojice ministara. Također je uvjerio Vladu da Rivu Trpanj d.o.o. preuzme Šunjić d.o.o. sa svim njenim pravima i obavezama, jer je ona ‘namjensko pravno lice koje je obavljalo samo poslove za Vladu FBiH.’

Protiv Šunjića su, osim Vahida Heće – ministra energije i rudarstva, bili i ministar kulture – Gavrilo Grahovac i ministar finansija – Vjekoslav Bevanda, koji je iste godine ljetovao u domu. Svi su odbili govoriti o Trpnju, upućujući na Ihtijarevića kao odgovornu osobu.

Vlada je tada pristala imenovati Šunjića za vršioca dužnosti direktora za potrebe registracije firme, a naknadno je trebao biti izabran stalni direktor. Međutim, tadašnji premijer – Nedžad Branković je potpisao punomoć, bez datuma i broja, kojom je ovlastio Ihtijarevića da raspolaže novcem sa računa nove firme, te da u dubrovačkom sudu registruje Šunjića kao njenog direktora na neodređeno vrijeme.

Riva Trpanj d.o.o. je osnovana u maju 2008. godine, ali je preuzimanje od firme Šunjić d.o.o. registrovano tek u julu naredne godine, tako da je 2009. godine služba finansirala obje firme. Za održavanje doma firma Šunjić d.o.o. je dobila 56.771 KM, a ‘potpora objektu Riva Trpanj’ od 85.000 KM je plaćena Rivi Trpanj d.o.o. Pošto im služba nije dostavila račune, revizori nisu mogli potvrditi na što je potrošena većina, od ukupno 141.771 KM.

Istraga Finansijske policije FBiH

Ihtijarevićevo poslovanje je 2009. godine istražila i Finansijska policija FBiH, nakon što ga je Salko Obhođaš, tadašnji ministar prostornog uređenja FBiH, prijavio zbog, između ostalog, navodne zloupotrebe položaja i sklapanja štetnih ugovora vezanih za ulaganje u dom i u još dva objekta u državnom vlasništvu. Ministar se kasnije povukao sa funkcije, a finansijska policija je svoj izvještaj proslijedila Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Predmet se još uvijek nalazi ‘u predistražnoj fazi postupka’, stoji u odgovoru Tužilaštva CIN-u.

U izvještaju stoji da je sužba ulagala u dom, iako je znala da je on vlasništvo države, ne FBiH, te da finansijska policija nije mogla kontrolisati poslovanje Šunjićeve firme, jer je registrovana u drugoj državi. Ihtijarević je, prema izvještaju revizora, bez znanja i odobrenja Vlade FBiH, u februaru 2008. godine, novcem službe kupio brodicu. Na pitanje zašto, Ihtijarević je odgovorio:

‘A šta ako se neko povrijedi? Najbliža ambulanta je u Neumu. Kopnom je do tamo dva sata, a čamcem pola sata. I nije to jahta nikakva, to je čamac obični.’

Inače, u centru Trpnja nalazi se ambulanta sa apotekom koja je cestom udaljena manje od kilometar od doma. Šunjić kaže da ne postoji pravilnik o korištenju brodice, a da je ponekad koristi i Granična policija BiH, što su iz ove institucije negirali.

Renoviranje i opremanje ”Doma odmora”, nabavka brodice, kao i skoro 327.000 KM budžetske potpore samo za posljednje dvije godine, nije bilo dovoljno da ovaj objekat postane samoodrživ. Firma kojom rukovodi Šunjić posluje sa gubitkom ili minimalnom dobiti, pokazuju godišnji finansijski izvještaji Šunjić d.o.o. i Riva Trpanj d.o.o.

Šunjić i Igor Burić, jedan od njegovih zaposlenika, objašnjavaju da veliki dio potroše na porez, komunalne takse i plaće četvero zaposlenika koji se neprekidno brinu o objektu. Sve je skupo, prema riječima Burića, pa i voda je u Trpnju skupa ‘k’o suho zlato’.

‘Te cifre su nama nepojmljive’, rekao je načelnik Franković, vrlo iznenađen visokim troškovima održavanja doma.

Prema cjenovniku koji formira služba, a usvaja Vlada, političari i državni službenici su sve do ljeta 2010. godine plaćali 45 KM za dvokrevetnu sobu sa pomoćnim ležajem i korištenje zajedničke kuhinje. Šunjić kaže da je cijena 2010. godine povećana na oko 80 KM po osobi, za noćenje sa doručkom, i dodaje da će ubuduće i građani moći ljetovati u domu, ukoliko ne bude političara koji će imati prednost.

Šunjić kaže da u 2010. godini nije bilo zarade od izdavanja, jer niko nije ljetovao u domu. Međutim, direktor Uprave za inspekcijske poslove FBiH, Ibrahim Tirak, kaže da je on prošle godine bio gost u tom objektu:

‘Ružno bolan, ljetos nije bilo potero ljudi … Ja sam bio i ne krijem.’

Zastupnik u Parlamentu FBiH, Safet Softić, i sarajevski advokat Sadik Hota su također potvrdili novinarima CIN-a da su bili u domu prošle godine. Svi su izjavili da su platili boravak po uvećanim cijenama. Softić je potvrdio da je u isto vrijeme tog ljeta u domu bio i Abdulah Garača, njegov kolega iz prethodnog saziva Parlamenta FBiH.

Neopravdano 56.000 KM za službene putovanja

Ihtijarević je proteklih godina objekat u Trpnju posjećivao službeno, a u ovo primorsko mjesto ponekad je putovao u pratnji konobara koji su zaposleni u službi u Sarajevu. Služba je na putovanja u inozemstvo tokom 2008. i 2009. godine neopravdano potrošila više od 56.000 KM, ocijenili su revizori.

Od 13 Ihtijarevićevih službenih puteva u inozemstvo, tokom 2008. i 2009. godine, najmanje šest je bilo u Trpanj, od čega je većina bila u toku vikenda i bez obrazloženja svrhe putovanja i obavljenih poslova. Jedno od tih putovanja je bilo početkom maja 2008. godine. Ihtijarević je tada, uz ostalo, u Dubrovniku potrošio 600 KM na jastoga, školjke i vino ‘Plavac’ od 110 KM. Direktor službe nije želio razgovarati o razlozima njegovih putovanja u Trpanj, niti o poslovanju Rive d.o.o.

U prethodnom razgovoru sa novinarom CIN-a izjavio je da ne treba očekivati da dom u Trpnju bude isplativ, jer se radi o reprezentativnom objektu. U Informaciji Vladi iz jula 2008. godine, Ihtijarević je napisao da će nakon registracije firme Riva Trpanj d.o.o. dom ‘pokrivati, uglavnom, samostalno svoje troškove poslovanja’.