Javnost nema dovoljno uvida u finanisiranje političkih stranaka, a njihovi donatori su potpuna nepoznanica, navodi se posljednjem izvještaju Transparency Internationala (TI).

Ova organizacija je analizirala zakone koji uređuju finansiranje stranaka u Bosni i Hercegovini (BiH). Došla je do zaključka da zakoni omogućavaju strankama da budu potpuno netransparentne, a da zbog toga ne snose nikakave posljedice.

TI u svom izvještaju navodi i to da zakonodavci pri svakom pokušaju izmjene zakona stavljaju interes stranaka ispred javnog interesa.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) već je pisao da političke partije u BiH dobijaju svake godine, a naročito pred izbore, donacije od firmi koje imaju zaključene ugovore sa institucijama vlasti. Stranke zadržavaju ove priloge, iako prema Zakonu o finansiranju političkih partija to ne bi smjele činiti. Na ovo upozorava i TI u svom izvještaju.

Također, navodi i to da zakoni ne obavezuju stranke da koriste jedinstvene bankovne račune te da ne postoje ograničenja za cirkulaciju neobračunatih tokova novca. Ne postoji ni obaveza javnog objavljivanja finansijskih izvještaja stranaka, čime se smanjuje uvid u njihovo finansiranje.

Centralna izborna komisija (CIK) BiH nije nadležna niti ima dovoljno resursa za sprovođenje efikasne revizije.

U izvještaju se također navodi da su novčane sankcije za kršenje propisa suviše niske, tako da se strankama „isplati“ kršiti zakon.

CIN je prošle godine objavio istraživački tekst u kojem je pokazao da se političkim partijama isplati zarađivati na nezakonit način i primati nedozvoljene donacije. Naime, istraživanje je pokazalo da su neke od njih ostvarile nezakonitu dobit, i do 50 puta veću od iznosa kazni.

Prema izvještaju TI-a u BiH ne postoji dovoljan nadzor nad stranačkim prihodima, kako budžetskog novca sa različitih nivoa vlasti, tako i donacija iz privatnih izvora.

Navodi se i to da je Služba za reviziju Centralne izborne komisije fokusirana na prihode stranaka i nema uvida u vrstu i svrhu troškova.

Zakonima nije definisano, konkretno, koji troškovi mogu a koji ne smiju biti pokriveni budžetskim sredstvima. Zbog ove zakonske neregulisanosti političke stranke novac poreskih obveznika mogu trošiti proizvoljno i samovoljno.

Formiranje Interresorne radne grupe za izmjene Zakona o finansiranju političkih stranaka nije doprinijelo nikakvom pomaku. Nedostatak koncenzusa unutar Interresorne radne grupe i prijedlozi njenih članova pokazali su da je još uvijek glavni prioritet očuvanje interesa stranaka.

Međunarodne institucije su upozoravale da se finansiranje stranaka mora učiniti transparentnim i da mora postojati nadzor nad utroškom sredstava koja stranke dobijaju iz budžeta. U prijedlozima radne grupe ova upozorenja su ignorisana, te se nastoje povećati limiti donacija strankama i legalizovati pojedini izvori prihoda koji su do sada bili nezakoniti.

Ukoliko se ne usvoje međunarodni standardi koji bi ojačali nadzor nad finansiranjem stranaka, one će dobiti potpuni legitimitet u zaobilaženju zakona, koji će u tom slučaju postati suvišan, upozoravaju iz TI-a.